Tekst i fotke – Andjela Radovic

 

Iako sam taj dio obale podsvjesno zamišljala prenatrpanim i bučnim, prizori koji su se otvarali kroz prozor ubrzo su me demantirali – more je blistalo u punom, čistom plavetnilu, a plaže su izgledale uistinu rajski. 

 

Dodatni oprez budilo je i sjećanje na prethodnu godinu i posjet Rovinju, gdje me dočekalo masovno cvjetanje mora; tada sam iz vode izašla sljepljena i prljava, jedva se rashladivši pod hladnim tušem. No, Rabac je s prozora autobusa nudio posve drugačiju, bistru i divnu morsku vizuru. 

 

Prvo golemo iznenađenje dana bio je uspon u stari Labin. Dočekale su nas ugodne temperature i romantičan ugođaj starog grada, prepunog dobro očuvanih i skladno obnovljenih starinskih kuća koje svemu daju poseban šarm. Šetajući uličicama, odmah sam primijetila službene ploče i natpise na vrtiću, školi te ostalim javnim ustanovama – svugdje su uz hrvatski jezik ravnopravno stajali i natpisi na talijanskom jeziku, što ovom gradiću daje poseban, multikulturalni i otmjeni ugođaj suživota. 

Naša vodičica, s neizmjernim lokalnim ponosom u glasu, uvela nas je u priču o Mariji Vlačiću Iliriku, glasovitom protestantskom svećeniku i teologu na ovim prostorima, čiju smo spomen – kuću sa zanimanjem obišli. 

 

Gradski muzej Labina pokazao se kao pravo otkriće i riznica baštine. Fascinirana bogatstvom detalja, fotografirala sam gotovo svaku prostoriju jer mi se sve činilo izuzetno važnim. Svjedočanstva o starim, uglednim obiteljima koje su obilježile ovaj grad, namještaj i sačuvano starinsko posuđe autentično su simulirali način življenja ondašnjih ljudi. Povijesna nit ovdje se glatko rasteže daleko do antičkog Rimskog Carstva i dalje, svjedočeći o bogatoj prošlosti ovih prostora. 

 

Ipak, najveće uzbuđenje bio je silazak u improvizirani rudnik smješten u samom podzemlju muzeja. Dobivši žute zaštitne kacige, u koloni smo, jedan za drugim, zakoračili u mračni labirint. Među suputnicima na ovom izletu bile su i ukrajinske novinarke, čiji je izuzetan interes i mnoštvo pitanja upućenih vodičici o povijesti rudnika i teškom radu rudara dodatno obogatio cijeli obilazak, pokazujući kako ova istarska povijest privlači pažnju međunarodne javnosti. Autentični alati i vjerni prikaz surovih uvjeta u kojima su generacije istarskih rudara mukotrpno radile ostavljaju dubok utisak, svjedočeći o rudarstvu koje je u potpunosti obilježilo život i razvoj ovog istarskog gradića. 

 

Nakon povratka na svjetlo dana i dolaska u Rabac, uslijedilo je slobodno vrijeme. 

Budući da se ovaj put nisam planirala kupati, vodičica me odvela na najbolji domaći sladoled od smokve. Taj osvježavajući, autentični okus bio je uistinu izvrstan. 

 

Nakon toga sam se odvojila od grupe i sama krenula u istraživanje rabačkih plaža. Čisto, prozirno more toliko me snažno vuklo k sebi, no ipak sam izabrala jedno zgodno mjesto u debeloj hladovini. Sjedeći u tom miru, promatrala sam morske daljine i s užitkom brčkala noge u moru na toplom ljetnom suncu. Bio je to savršen dan u kojem sam pronašla potpuni unutrašnji mir.