Gotovo slučajno smo otkrili Radstadt, njegovo skijalište i školu skijanja
Otkako smo prije nekoliko godina otkrili zimovanja na snijegu, pokušavamo naći idealno mjesto za zimske radosti. Prošlogodišnji boravak u Obertauernu uvjerio nas je da je to upravo pravo mjesto – gotovo zajamčen snijeg, kilometri staza raznih profila i – što je još važnije za nas koji u djetinjstvu nismo proskijali, a u odrasloj dobi nismo otkrili čari alpskog skijanja – kilometri staza za skijaško trčanje. Mjesto u kojem maltene svaka lokalna obitelj ima svoj hotel, a često i školu skijanja i najam opreme, dojmilo nas se dovoljno da ovaj izlet ponovimo na istu destinaciju. Spomenut ću još jednu odliku ovog skijališta, doduše, a to su prilično visoke cijene smještaja, što nas je ponukalo da smještaj pronađemo u obližnjem Untertauernu, idiličnom mjestašcu 800-tinjak metara nadmorske visine niže, u kojem smo našli ugodan smještaj i mir koji Obertauernu nije svojstven.
No, ovaj mali trik sa smještajem se ove godine pokazao potencijalno problematičnim: upravo se cesta između našeg kućnog Untertauerna i skijališnog Obertauerna učestalo zatvarala zbog obilnog snijega koji nas je zadesio upravo u tjednu našeg godišnjeg odmora.
Odmah po dolasku nam je gazdarica Doris predložila odlazak na drugo skijalište. Dakle, umjesto da popnemo tom problematičnom cestom kroz planinski usjek do Obertauerna (što je podrazumijevalo svakodnevno čekanje obavijesti u kojem će periodu cesta biti otvorena), predložila nam je da krenemo u suprotnom smjeru, prema sjeveru, gdje se na nadmorskoj visini od 858 metara nalazi gradić Radstadt.
Manje od 70 km udaljen od Salzburga, ovaj gradić kojeg nazivaju Drevnim gradom, dijeli skijalište s Altenmarkt im Pongau, susjednim mjestom s onu stranu planine.
Odlučismo se dakle uputiti na probni izlet u Radstadt. Na raspolaganju nam je bio lokalni autobus, besplatan za skijaše – nije bilo potrebe komplicirati s autom. Autobus tih 10-ak kilometara do Radstadta prolazi za petnaestak minuta. Do samog skijališta vozi dodatni autobus, ali je moguće i prošetati ili doskijati. Za vozače, parkiralište je uz skijalište. Usprkos jakom snijegu, sve žice rade, a staze za skijaško trčanje su urezane i ispeglane. Na stazi za trčanje nije gužva, ali langlaufera ima, i užitak je prolaziti ogromnim područjem uz podnožje planine, čije brojne staze povezuju okolna mjesta (čak je moguće skijaškim trčanjem doći od Radstadta do Untertauerna), te slušati zvonjavu s mjesne crkve, što je jedini zvuk koji prekida tišinu, ponekad narušenu fijukom vjetra. Na „pravim“ skijaškim stazama također nije gužva, iako ima posjetitelja, uključujući tu i skijaše koji su tog dana- zbog slabo dostupne ceste – odustali od Obertauerna.
Našoj djeci se skijalište toliko svidjelo da smo odlučili ponoviti dolazak, no kako nitko od nas nije pristojan skijaš, za sljedeće dane nam je trebala podrška profesionalaca. Provjerili smo raspoložive škole i odabrali Skischule & Snowboardschule Radstadt, smještenu na samom skijalištu Höggen, uz žičaru Königslehen. Vlasnik Bernd Meissnitzer, i sam učitelj skijanja s 20-godišnjim stažem (mislimo da nije direktno rodbinski vezan sa slavnom skijaškom imenjakinjom Alexandrom) pažljivo nas je saslušao i sugerirao idealna rješenja za našu djecu: odabrao je grupu za mlađeg sina, a – budući da u tom trenutku nije imao grupu dovoljno jaku za starijeg – sugerirao je dvosatnu privatnu poduku. Ne, nismo došli na zimovanje s takvim budžetiranim sredstvima, ali se ispostavilo da je ovaj pristup – kako nam je Bernd i najavio – za našeg prvorođenca pun pogodak, te je tih dva sata dostojno zamijenilo i cjelodnevnu školu u manje prikladnoj grupi. Njegov mu se učitelj u potpunosti posvetio i prilagodio izbor staze, vježbe i tempo vožnje – sin je bio oduševljen i napokon nakon dvosatne seanse(napokon) izjavio da je umoran.
Uskoro nam se vraća i mlađi sin s grupne poduke. Njemu je pronađena najprikladnija grupa (bili smo oduševljeni pažnjom kojom su u školi pristupili procjeni djetetovih mogućnosti, bez obzira na to što su u školi znali da smo u Radstadtu tek dok se ne otvori cesta prema Obertauernu pa je moguće da se više nećemo vraćati). Štoviše, jedan od učitelja je slovenskih korijena pa pomaže našem mališanu čavrljanjem na hrvatskom. Berndova Skischule Radstadt inače u sezoni zapošljava preko 100 učitelja skijanja, a i dalje je u potrazi za dodatnim kvalitetnim učiteljima, pa nije ni čudo da se ovdje okupila međunarodno društvo. Ako posjedujete licencu učitelja skijanja i imate volje raditi u Austriji, slobodno se javite Berndu u Skischule Radstadt koju ćete naći u žutoj zgradi uz Intersport FLORY ispod same postaje gondole…
Dječja zabava, skijaška utrka, lekcije za hendikepirane osobe,
Pokazuje …… i još mnogo toga!
U Radstadt smo došli i sljedeći dan, ponovno kod Bernda. Dok čekamo da učitelji skijanja preuzmu djecu, Bernd objašnjava da će danas skijaške rute biti izmijenjene: opasnost od lavina je podignuta na višu razinu te učitelji skijanja odmah dobivaju revidirane upute oko današnjeg programa za školu. Nema panike, ovi ljudi znaju kako se priroda ponaša te svoj posao organiziraju u skladu s time. Skijanja i dalje ima, ali je sigurnost na prvom mjestu i svi su tome posvećeni.
Rezime našeg skijaškog tjedna: 2 dana Obertauerna. 4 dana Radstadta. Do Flachaua, koji se nalazi na sljedećih 13 km od Radstadta, nismo niti stigli na probu – jednostavno nam je u ovom malom mjestu bilo odlično.
Također, budući da je naš Untertauern mjesto bez trgovine, u odlično opremljenom Radstadtu smo svakodnevno obavljali nabavke, jer je područje oko naše autobusne postaje okruženo ključnim trgovinama (špeceraj, drogerija, skijaška oprema). Tako smo se, bez obzira na teške vremenske uvjete u salzburškoj regiji tijekom „hrvatskog tjedna“, svakodnevno vraćali u apartman nahranjeni, naskijani, opremljeni i nasmijani. I ponovit ćemo to sljedeće godine.
Napisao: Krešimir Golubić
Fotke: Krešimir Golubić i Skischule Radstadt
