Iako su mnogima prve asocijacije na Siciliju mafija i kaos, Sicilija je otok gdje kaos poprima šarmantnu dimenziju. To je otok na kojem ćete se zaljubiti u pistachio, poželjeti ga stavljati u sva jela, ona slatka ali i slana. Otok na kojem ćete shvatiti da Nutella ne mora biti samo od lješnjaka i čokolade. Pripremite svoje okusne pupoljke na najbolju hranu koju možete okusiti na putovanju i naučite od Talijana kako živjeti život u kojem je sve „Va Bene“.
Napisala: Antonija Ferenčak
Siciliju sam odlučila upoznati sa svoje tri prijateljice te smo odvojile 11 dana za putovanje i odredile da ćemo sve organizirati same da putovanje bude što više low-budget kako bi sav džeparac mogle potrošiti na sladoled od pistachia.
Putopis je bio zajednička ideja kako bi pokazale da putovanja ne moraju nužno biti skupa i rezervirana za ljude koji imaju ozbiljan posao, nego i za studente te mlade ljude željne novih iskustava. Pa, da krenemo sa financijama koje su presudne da bi se bilo koje putovanje realiziralo. Za 11 dana na Siciliju bilo nam je potrebno 3350 kuna po osobi. U to je uključen avion (Ryanair Treviso – Palermo – Treviso, sa jednom prtljagom od 20 kg -500 kn), prijevoz od Rijeke do Trevisa i nazad (500 kn), smještaj (1750 kn, Airbnb) i prijevoz između svih gradova (600 kn). Za prijevoz između gradova većinom smo koristili vlak jer je najudobniji i na taj način smo vidjeli unutrašnje krajolike Sicilije koji nalikuju na one kakve vidimo samo u filmovima.
1. DAN – Venecija kao nezaobilzna stanica do Trevisa
Krenule smo s autobusnog kolodvora u Rijeci prema Trstu gdje smo presjeli na vlak za Veneciju jer za naš datum ne postoji niti jedna direktna linija Rijeka – Venecija. Naviknute na hrvatski HŽ padamo u trans kada uđemo u talijanski Trenitalia koji je došao na vrijeme i udobniji od bilo kojeg aviona u kojem smo se dosad vozile. A ni brzina nije loša. Zaključile smo da je vlak do Venecije bio odlična opcija jer je cijena bila samo 13 eura po osobi, putovanje nam je bilo ugodnije nego busom a najbolja stvar je željeznička pruga koja je tik uz more te nam se cijelim putem pružao prekrasan pogled na obalu.
Dolazimo u Veneciju i ostavljamo prtljagu na čuvanje na kolodvoru Mestre za 6 eura. Kupujemo karte i vlakom odlazimo do Venezia St. Lucia, najpoznatiji dio Venecije, odnosno onaj koji je na vodi. Čim smo izašle s kolodvora, iznova nas je oduševio prizor na crkvu, mostove i kanale, koji, da se ne lažemo, smrde, ali na slici se to ne vidi. Čim smo prešle prvi mostić, zaljubile smo se u terasu i odlučile popiti pravi talijanski Aperol uz čips i ostale grickalice dok čekamo prijateljice s kojima smo se nalazile u Veneciji. Nakon par sati chillanja i planiranja, sve skupa odlazimo shutlle busom za nekih 12 eura do aerodroma Treviso u blizini Venecije i željno iščekujemo slijetanje u kaotični ali vrlo šarmatni i topli Palermo. Obzirom da smo sletili oko ponoći, jedina opcija nam je bila da uzmemo taxi do našeg smještaja što nas je nakon cijenjkanja došlo 7 eura po osobi. Razumna cijena s obzirom da put traje oko 40 minuta. Dolazimo u smještaj koji smo rezervirali i ulazimo u najslađi Airbnb koji smo mogle zamisliti. Mali stan za nas četiri sa dva savršena balkončića s pogledom na jednu od glavnih ullica Vittorio Emanuelle.
2. DAN – Aranchine za doručar, Gelato za ručak, Pizza za večeru
Oko 7 h ujutro budi nas buka sa ulica, ali ne ona oko koje bi se nanervirali, nego ona koja te poziva da što prije izađeš van i udahneš tu energiju. Ljudi ovdje nisu užurbani i sređeni već opušteni i veseli. Nikog nije brig za instagram i što si obukao, bitno je samo da si glasan i da imaš osmijeh na licu.
Pregladnjele odlazimo u prvi bar/bistro ispod stana, pomalo skeptične i naručujemo capuccino i aranchine. Aranchine su sicilijansko tradicionalno jelo koje izgleda kao pohana kuglica punjena rižom i mesom. Nakon prve aranchine odlučujemo da ovdje želimo doručkovati svaki dan.
Odlazimo do prve znamenitosti, odmah na kraju naše ulice, Fontane Pretorie. Nakon toga, nastavljamo ulicom Via Maqueda koja nas dovede do trga, i otkriva pogled na Teatro Massimo, impresivnu građevinu oko koje su posložene palme, i crveni tepih. Na trgiću se čuje klasičn talijanska glazba, i imamo osjećaj kao da smo ušle u film. Također, tamo je snimana scena iz trećeg nastavka Kuma.
Slijedeća stanica nam je bio ručak, sladoled u kruhu. Ne, nemamo 10 godina da jedemo slakiše za ručak kad mame nema doma, nego uzimamo Briochiu u najpoznatijoj Gelateriji za 2,50 eura i uživamo u najboljim kombinacijama talijanskog gelata koji je poslužen u mekom slatkom pecivu zvanom Brioch. Dovoljno je zasitan da ga proglasimo ručkom. Inside info: ne mora vam biti niti malo neugodno kada nakon ovako slatkog ručka imate čokolade na nosu i čelu. To je sasvim opušteno, Talijani nisu opterećeni takvim stvarima, oni znaju kako živjeti sretan i ispunjen život.
Nakon ručka odlazimo do luke u Palermu i šećemo uz more. Cijelo vrijeme imamo osjećaj da nitko nije ostao doma, svi su vani, po ulicama, šetnicama, na igralištu. Upijaju sunce i druže se, vježbaju, igraju se, trče. Ščilanost lagano prelazi i na nas te se smještamo u bar kraj mora i pijemo Aperol uz grickalice.
Nakon lagane šetnje prema stanu, malo odmaramo i spremamo se na večeru. Nažalost nismo rezervirali stol i čekamo pola sata da se stol oslobodi i prvi put se upoznajemo sa sicilijanskom opuštenošću, ali onom lošom jer hranu čekamo 2 sata. Tu smo naučile da Talijani večeraju vrlo kasno i 23:00 nije neuobičjeno vrijeme za večeru.
Nakon jako kasne večere odlzimo na razne trgiće gdje se ljudi druže, piju, plešu.
Kraj izlaska završavamo naravno – hranom. Odlazimo do male ulice koja izgleda pomalo kriminalno i uzimamo pizzetu za 1 euro koja se ispostavi najboljom pizzom koju smo ikad probale. U tu pizzeriu smo se vratile još nekoliko puta i isprobale gotove sve vrte pizze za smiješnu količinu eura.
3. DAN – Talijani su nas naučili kako je sve „Va Bene“
Danas smo odlučile smo bolje upoznati znamenitosti Palerma pa se penjemo na Catedrale di Palermo za svega par eura. Za pogled koji nas je dočekao se stvarno isplatilo desetominutno penjanje uskim stepenicama. Pred kraj dana odlazimo do kolodvora po karte za nadolazeće dane jer smo isplanirale jednodnevni izlet do Cefalua. Osoblje na kolodvoru je posebno iskustvo i nalikuje na video igricu u kojem imaš levele koji te vode do konačnog rješenja jer je nemoguće kupiti karte za nekoliko destinacija na jednom mijestu a također je nemoguće kupiti karte za vlak dan ranije. Nakon dvosatnog istraživanja linija za vlak, bus i pokušavanja pričanja sa službenicom napokon nađemo opciju koja nam odgovara, međutim ona nam govori: The system is down. Please try tomorrow. Frustracije uzokovane čekanjem morale smo liječiti još jednim sladoledom u kruhu. Kolodvor u Palermo je ujedno i jedino mjesto na kojem smo se osjećale mrvicu nesigurno.
Naime, od silnih priča kako je Palermo grad vezan za mafiju i kriminal, mislim da je možda tako bilo prije i da je taj grad postao vrlo sigurna lokacija za turiste. Vrhunac kriminala koji smo mi doživjele je kada nam je prišla gospođa i na kolodvoru dok su nam ruke bila zatpane stvarima i koferima, a ona nam je odlučila ukrasti bananu pred nosom i izbeljiti se. Nije nas žicala novce, pokušavala ukrasti novčanik ili nešto vrijedno, nego je samo htjela nešto pojesti. Drago nam je da gospođa voli zdravi doručak i da su nam torbe ostale netaknute. Navečer se nalazimo poznanikom od prijateljice, koji je lokalac i on nas odluči provesti autom do Mondella na domaće vino i čips te nam otkriva noćni pogled sa Monte Pelegrina koji jednostavno oduzima dah.
4. DAN – Mondello – plaža Palerma
San smo provele na plaži Mondello. Nakon nekoliko dana hodanja odlučile smo se stacionirati u beach baru na pijesku na samoj plaži. Red koktela, red kupanja, ručak, kupanje, kava, kupanje. Iako smo to proglasile detox danom i jele salatu za ručak jer smo zaključile da ćemo se kotrljat do Hrvatske nakon sve hrane što pojedemo u Italiji, ipak se odlučujemo za još jedan sladoled na Mondellu. Cijene su svuda iste, 2,5 eura za prefini sladoled u kruhu je skroz razumno.
Na Mondello smo išle javnim prijevozom, a s obzirom na je bila subota, mnogo ljudi je taj dan imalo istu ideju kao i mi te smo bus za nazad čekali sat i pol jer je prvi autobus na koji smo planirale ići bio prepunjen i nisu nas pustili unutra. Vraćamo se u Palermo i odlučujemo izaći par stanica ranije u Via Liberty, vrlo lijepu i sređenu ulicu punu skupih dućana. Šećemo razigranim ulicama Palerma i upijamo njihovu energiju i mirise raznoraznih slastica se odlučujemo probati cannole. Cannoli su još jedan must eat, to je specijalitet talijanske kuhinje; dolaze od riječi cannolo što u prijevodu znači “male tube”, a potječu s Sicilije pa otuda i naziv. Uobičajeno dolaze s ricotta ili mascarpone sirom obogaćeni raznim dodacima i ekstraktima poput : vanilije, čokolade ili pistachia. Najbolje mjesto za pojesti cannole je Cannoli&Co. U Via Maquedi.
5. DAN – Cefalu
Nedjelja je bila rezervirana za jednodnevni izlet u Cefalu do kojeg smo stigle vlakom. Cefalu je preslatki mali gradić udaljen oko sat vremena od Palerma i može se razgledati za nekoliko sati. Ulicu su uske i prepune slatkih dućana, restorančića i slastičarni. Najljepša je sama panorama Cefalua i katedrala u centru kao što vidite na slikama. Pošto smo imale vremena, odlučile smo se popeti na vidikovac, što toplo preporučam. Ulaz se plaća, i penjanje traje nekih pola sata ali pogled je stvarno nešto što će vas zadiviti. Kompletno iscrpljene maštamo o ručku i tražimo po Trpadvisoru pogodan restoran, sa normalnim cijenama jer je Cefalu nešto skluplji od Palerma.
Našle smo restoran Capriccio Siciliano koji je bio dosta blizu. Nismo previše očekivale, ali probale smo Nona´s Lasagne i pale s nogu od oduševljenja. Znate kako se uvijek svađamo: moja mama radi najbolje lagagne, ne moja mama radi najbolje, ne moja mama…uglavnom, ničija mama ne radi tako dobre lasagne koje nam je napravila ova nonica. Vlasnik nas je nakon ručka počastio i nutellom od badema koju sam izrađuje koju smo kasnije i kupile, ne od njega, ali u drugoj slastičarnici blizu restorana. To je ujedno i zanimljiv suvenir koje će oduševiti sve nutelloljupce. Osim od badema, rade domaću nutellu od pistachia, koja je također savršena, ali pistachio možete naći i u slanim jelima, dodaju ga u tjestenine, a može se kupiti čak i pesto od pistachia.
6 i 7. DAN – Palermo – Catania – Taormina
U Taorminu smo išle autobusom, a put je uključivao i presjedanje u Cataniji jer Palermo nema direktnu liniju. Već sama vožnja do Taormine koja se nalazi na brdu nas je oduševila. Taorminu s razlogom zovu Monte Carlo Sicilije. Ne samo da sve izgleda vrlo luksuzno za razliku od ostatka otoka, nego i cijene prate taj izgled. Taormina je mijesto prepuno turista, i to turista s vrlo dubokim džepom. Kada u filmovima vidite gledate mlade Amerikance koji odluče ići na odmor na jug Italije, i zamišljate mjesto na koje idu, e, to je Taormina. Meni osobno je gradić prekrasan, svaki detalj je pomno sređen, od izloga u dućanima do pločica u uličicama na kojima se čeka red za slikanje. Ali nakon par sati lagano imam dojam da je taj gradić nekad možda bio prekrasan i odisao onim talijanskim šarmom iz filmova kakav svi zamišljamo, a sad je poput nekakve postavljene scene za turiste. Možda to ne bih pomislila da prvi dio putovanja nismo provele u kaotičnom Palermu, ali moj dojam kad netko spomene Siciliju je baš slika koju sam vidjela na ulicama Palerma i ta energija, veselje, hrana i ne tako visoki standar koji ima Taormina. Bez obzira na to, nismo razočarane, jer tko bi bio na ovako slatkim šarenim ulicama iz kojih dopiru poznate talijanske melodije iz Kuma.
Iako, u velikom strahu od bankrota, odlučujemo se za večeru u prekrasnom restoranu La scala koji se nalazi u jednoj od najljepših ulica na stepenicama. U restoranu je i živa glazba, Talijan s prekranim glasom izvodi popularne romantične pjesme uz gitaru. Jednostavno ne možemo odoljeti, sjedamo za stol i uživamo u hrani i atmosferi. U Taormini smo prenoćile, iako to ne bih preporučila jer nam je to bio najskuplji smještaj bez obzira što smo uzela B&B varijantu. Ali ono što bi preporučila i što je „must see“ su Teatro Antico i Isola Bella koji oduzimaju dah. Do plaže i Isole se ide panoramskom žičarom za par eura. I iako je plaža krcata, vrijedi se okupati u kristalnom čistom moru na plaži sa impresivnim pogledom.
Na samom odlsku iz Taormine istaknula bih jednu čudnu anegdotu a to je kad smo odlazile od našeg smještaja do kolodvora koji je udaljen 20 minuta hoda koje smo prošle pješice s koferima. Kada smo prolazile glavnom ulicom Taormine, bilo je dosta neugodno jer su nam ljudi upućivali začuđene poglede, kao da su prvi put vidjeli nekoga u tom gradiću da sam vuče svoj kofer. Nama je bilo jako smiješno što smo zalutali u taj „jet set“ gradić na svoj „low budget“ putu, ali definitivno se isplati Taorminu uvrstiti kao jednodnevni izlet.
8. DAN – Catania
Cataniu smo izabrali za smještaj zadnjih nekoliko dana jer se nismo htjele seliti svaki dan nego smo organizirale jednodnevne izlete. Prošetali smo ulicama i parkovima Catanie, ali nije nas oduševila. Kada smo na kraju putovanja raspravljale što bi promijenile da smo imale više informacija, sve 4 smo se složile da bi za smještaj zadnjih dana uzele Siracusu umjesto Catanie, a u Cataniu bi došle na jednodnevni izlet. Iako smo Cataniu doživjele kao bezličnu, ne želim vas obeshrabriti, možda je za to djelomično kriva i kiša koja nas je pratila ili lošija hrana od one na koju smo navikle u Palermu. Ono po čemu pamtim Cataniu je pogled na Etnu koji je na vedar dan zaista impresivan.
9. DAN – dan kad smo otkrile nutellu od pistachia
Za današnji dan smo imale velike planove. Rano ujutro smo vlakom krenule za Siracuzu, a u planu nam je bilo posjetiti i Noto, te je kao opcija bio i Marzamemi. Čitale smo da je jedini način kako doći do Marzamemija autom ili taxijem, međutim bilo nas je strah da je to dosta skupa opcija, pa smo dobile ideju iznajmiti bicikle u Notu i udaljenost od 30 km preći biciklom jer smo na nekim blogovima čitale da je moguće.
Kada smo stigle u Siracuzu nakon sat vremena vožnje, kiša i vjetar su isprali sve naše ambicije za taj dan. Jedva smo uspjele doći do centra Siracuse sa strganim kišobranima da popijemo kavu i vratmo se nazad u Cataniu. Na povratku doma naišle smo na dučan gdje smo kupile nutellu od pistachia i vino te smo odlučile iskoristiti naš talijanski balkončić za chillanje dok vani pada kiša.
10. DAN – Siracusa, Noto
Danas je dejavu prethodnog dana. Opet sjedamo na vlak i opet dolazimo u Siracusu, ali za razliku od jučer, čeka nas prekrasan dan, ulice pune ljudi i glazbe na svakom koraku. Odlazimo na Ortygiu, otok gdje je povijesni dio Siracuse, prolazimo tržnicom ,ne možemo se odlučiti što prije probati: sicilijanske narače, sireve s pistacijom ili svježe jagode. Nakon tržnice šećemo gradom i istražujemo povijesnu jezgru Siracuze koja je jednom rječju impresivna. Svaka uličica je prekrasna na svoj način, sve je sređeno, živo, šarmantno. Siracusa nas je apsolutno osvojila, žao nam je što smo tamo samo jedan dan. U popodnevnim satima zaputile smo se u Noto, mali gradić udaljen pola sata vožnje od Siracuse.
Kad smo došle na kolodvor u Notu i krenule prema centru grada, imale smo osjećaj da smo jedine tamo i da je grad pust. Međutim kako smo stigle do centra i prošetale glavnom ulicom Corso Vittorio Emanuele, upoznale smo sav šarm Notta koji ima prekrasnu baroknu arhitekturu. Nažalost nismo imale dovoljno vremena da provedemo cijeli dan u Notu i ostvarimo plan sa iznajmljivanjem bicikala do Marzamemija, ali nadam se da će netko uspjeti provesti našu ideju u djelo jer zvuči uzbudljivo, a mogu samo zamisliti kakav se pogled pruža dok se spuštate od brdovitog Nota prema obali.
11.DAN – Palermo
Pošto nam je let bio iz Palerma, rano ujutro smo uzeli vlak Catania – Palermo i odlučile se na zadnju šetnju Palermom koji nam se svima uvukao pod kožu. Čim smo stigle, pojele smo svoju omiljenu pizziu na već starom mjestu od prvog dana putovanja (Voglia di Pizza), nakon toga smo još jednom pojele sladoled u kruhu ispred impresivnog Teatra Massima, upijale zadnje trenutke sicilijankse opuštenosti i razigranosti te se polako uputile na aerodrom.
Na kraju putovanja slijedilo je još jedno ugodno iznenađenje – Goopti koji nas je pokupio iz Trevisa i uz jedno brzo presjedanje u Sloveniji doveo do kućnog praga za 330 kuna. To nam je bio prvi put da koristimo njihove usluge, iako smo već čuli mnogo pozitivnih iskustava, i same smo se uvjerile u sigurnost i praktičnost tog načina prijevoza te bih preporučila svima kao povoljan prijevoz do aerodroma
