Dinka nas vodi u Bugarsku, u drugi grad po veličini – Plovdiv.

Tekst i fotografije: Dinka Premužić

Plovdiv, drugi po veličini bugarski grad s oko 370.000 stanovnika nosio je prošle godine, zajedno s Materom (Italija) titulu Europskog glavnog grada kulture. Posjetivši Plovdiv čini se da je odabir bio opravdan. To je grad iznimne baštine. Nosi oznaku jednog od najstarijih gradova na svijetu, čime Europa inače ne prednjači, pa je tim više njegovo postojanje značajnije za naš kontinent. Smatra se da su ga podigli Tračani oko 4000 prije Krista. Kroz iznimno dugu povijest naseljenog mjesta Plovdivom su gospodarili Grci i Rimljani u doba antike. Bizant i Bugarska naizmjenično, zatim Otomansko carstvo i od kraja 19. stoljeća pripada pripada bugarskom teritoriju kroz razne državne oblike.

Svi koji su vladali gradom imenovali su ga drugačije, pa se povijest ovog grada stvarno očituje u raznolikosti. I to je ono što možete vidjeti i danas. Šetnja gradom prolazak je kroz više povijesnih razdoblja. U slučaju Plovdiva to su vrlo duga i različita razdoblja, pa dodate li arheološkim nalazištima i očuvanoj baštini malo mašte, moguće je da se u jednoj ulici osjećate kao da se nalazite istovremeno u više stoljeća.

Ukoliko planirate dolazak iz Sofije, udaljenost između gradova je 150 km, te osim automobila, možete izabrati vlak ili autobus. Autobusna povezanost je vrlo dobra, nekoliko autobusa dnevno povezuje gradove. Ipak, ako je u pitanju vikend u Plovdivu, kupite karte koji dan ranije jer mnogi stanovnici rade u Sofiji i za vikend putuju doma. Grad je od proglašenja, postao odredište puno većem broju turista koji neprekidno pristižu. Mnogi, kao i ja, izabrali su ga kasnog prosinca za odredište.

Plovdiv se prostire na šest brežuljaka tzv. tepea na bugarskom. Na sve možete doći pješice i sagledati grad i okolicu. Glavna gradska ulica imenom Rayko Daskalov ujedno je i pješačka zona. Već na samom početku ulice naići ćete na arhitektonski sudar kada uočite na jednom prostoru rimske iskopine, secesijske hotele i grandomansku socijalističku gradnju.

Šećući glavnom ulicom doći ćete do ostataka rimskog stadiona. Izgrađen je za vrijeme Hadrijanove vladavine i procjenjuje se da se u njemu moglo smjestiti oko 30.000 gledatelja. Najveći dio stadiona nalazi se još uvijek ispod pješačke zone i naravno, zavisno od financija, pitanje je kada će biti dostupan javnosti.

Odmah do stadiona nalazi se Đumaja džamija, prilično sačuvana i potpuno obnovljena. Sagrađena je u 15. stoljeću, a njezinim tvorcem smatra se sultan Murat II. Džamija je otvorena za javnost, ukoliko nemate prikladnu odjeću, dobit ćete na ulazu. U Plovdivu postoji još jedna sačuvana džamija iz 15. stoljeća, Imaret džamija. Ona je manja i rustikalnija, također je otvorena za javnost.

U glavnoj ulici prepunoj dućana, restorana i kafića stvarno možete odabrati mjesto za ručak ili popiti kavu okruženi povijesnim građevinama i shvatiti da se zapravo nalazite u jednom muzeju na otvorenom prostoru. Pri tome, potrošit ćete manje nego u Hrvatskoj jer su cijene osjetno niže, uključujući i cijene u glavnom gradu. Bugari imaju svoju valutu lev koji iznosi 1.96 eura, otprilike računa se puta dva. Nedjeljom se održavaju mali sajmovi s prodajom autohtonih proizvoda, a ako ogladnite i volite odojka, možete kupiti i takav sendvič. 

No pravu jedinstvenost Plovdiva otkrit ćete odlaskom prema starom gradu. Očekuje vas još jedan očuvani rimski objekt, teatar iz 1. stoljeća s 28 redova kamenih sjedišta. Ulaz u teatar se naplaćuje, ulaznica je 5 leva, to je nešto manje od 2,5 eura. Teatar je i danas u funkciji, pogotovo tijekom ljeta.

Stari grad splet je ulica, popločanih kaldrmom, prepun starih pravoslavnih crkvi i zgrada tzv. Bugarske renesanse. Odlikuje je specifična asimetrična arhitektura drvenih greda, izbočenih zatvorenih lođa i oslikanih fasada s kraja 18. stoljeća. “U Bugarsku je sve dolazilo s 300 godina zakašnjenja” – tumači voditeljica dok prolazim prekrasnom Klianti kućom prepunom duborezima oslikanim plafonima i zidovima.

Većina ovih sačuvanih i renoviranih kuća pretvorene su danas u muzeje i galerije. Imajte to na umu, ako želite detaljnije pogledati kuće. Odvojite dovoljno vremena jer stvarno je šteta i veliki gubitak ne vidjeti im unutrašnjost. Ulaz u muzeje se naplaćuje, dok je ulaz u crkve besplatan.

Pod geslom “Zajedno” i imajući za maskotu Milju, gradskog zabavljača sniženih intelektualnih sposobnosti, Plovdiv je završio svoju godinu europskog grada kulture.

Kao i svugdje, iza svježe obojanih cvjetnih fasada kriju se manje ukrašenije priče i situacije. U dijelu Plovdiva, zvanom Stoliplinovo živi najveća romska zajednica u Europi, broji između 30.000 i 40.000 žitelja. Mnogi kulturni radnici i NGO organizacije zalagale su se za uključenje romske zajednice u sveukupnu strukturu ponude Plovdiva, no ona je realizirana samo kroz malobrojne pojedinačne kulturne projekte. Stoliplinovo i Plovdiv nisu ovom prilikom iskoristili motiv zajedništva.

Multikulturalnosti nije često lagano uklopiti, pogotovo kad politički vlastodršci određuju projekte. Ipak jedan, čiji zagovornik je bio tadašnji gradonačelnik Ivan Totev, odbijen je u potpunosti. Njegova je ideja bila svinjokolja na glavnom gradskom trgu za vrijeme božićnog sajma. Svoj prijedlog tumačio je bugarskom tradicijom kolinja koja je mladima uglavnom nepoznata. Plovdivom kruži lokalna šala da mu je prijedlog odbijen jer je namijenio samo dvije svinje za izvedbu svog projekta kolinja.

“Jeste li u globalu zadovoljni dobivenim?” – upitala sam voditelja Turističkog informativnog centra.

“O da, ovo je bio značajan pomak u našem gradu. Ne zaboravite da velik broj turista i putnika nisu prije najvjerojatnije niti čuli za ovaj gradić. Održano je preko 500 događanja, u samom gradu i široj okolici. Vjerujem da samo svi na dobitku, i domaćini i gosti.”

Zaželimo taj obostrani osjećaj zadovoljstva našoj Rijeci i irskom Galwayu u 2020. godini.