Odluka je pala. Idemo na Sejšele, ali ovaj put ne idemo sami na daleko putovanje. Bogatiji smo za jednog člana naše male obitelji, Vito ili ti beba Vito . Bez puno razmišljanja kupili smo karte preko Qatar airwaysa , slučajno su imali akciju i karta je bila povoljnija nego inače. I što sada? Karte su u džepu i imamo još od prilike mjesec dana da se pripremimo za put, za put sa BEBOM!!

Napsiala: Valentina Marić – travelfunfamily

Odluka je pala. Idemo na Sejšele, ali ovaj put ne idemo sami na daleko putovanje. Bogatiji smo za jednog člana naše male obitelji, Vito ili ti beba Vito . Bez puno razmišljanja kupili smo karte preko Qatar airwaysa , slučajno su imali akciju i karta je bila povoljnija nego inače. I što sada? Karte su u džepu i imamo još od prilike mjesec dana da se pripremimo za put, za put sa BEBOM!!

Dani su prolazili a panika je rasla, nizala su se pitanja: kako ćemo, pa Vito će imati samo 9 mjeseci, kako će podnijeti vožnju avionom ( Vito a i tata ) , da li će mu smetati promjena tlaka i pritisak u avionu? Što će jesti na putovanju ali i po putu? Da li će plakati u avionu i izluditi pola putnika, hoćemo li se preznojiti od muke i pogleda putnika u avionu ako će plakati? Pitanja su se samo nizala…. A ni okolina nije pomogla, mame, tate, bake, djedovi, pa kuda ćete sa tako malim djetetom, otrovat će se, razboliti će se, ukrast će ga netko, vi ste potpuno ludi nemate mira ni sekunde…E pa nemamo mira i nemamo sekunde, vrijeme leti, godine također i mi idemo na put, sa BEBOM ili sada ili nikada!

Dva dana prije košmar oko pakiranja, što ponijeti, fućkaš nas ali beba je tu. Koliko kašica? Blender? Koliko pelena, čokolino, keksolino, ma najbolje je ponijeti sve pa neka se nađe. I tako je beba Vito dobio svoj kofer, onaj najveći kofer i to samo za sebe. Dakle ponijeli smo sve. Kada si sa bebom moraš misliti i o najmanjim sitnicama. A među bitnijim stvarima su sljedeće: ako idete u tropske krajeve, dobar šeširić i krema za sunčanje 50+, ako je beba mala i još nije navikla na krutu hranu ponijeti kašice koje voli. Pelene, robica, neki napuhanko za plivanje ( iako ga mi nismo baš koristili ) nekoliko najdražih igračaka, tablet sa skinutim crtićima za avion ( i za mir u kući ), lijekovi obavezno, toplomjer za “ne daj Bože“, još malo lijekova i spremni smo! Izljubili smo bake, djedove i krenuli put aerodroma, pofotkali se za uspomenu, jer ipak je ovo Vitov prvi veliki i daleki put.

Let je prošao iznenađujuće dobro, letjeli smo iz Zagreba do Dohe oko 5,5 sati, tamo smo imali neku pauzu od 2 sata pa smo nastavljali iz Dohe do Mahea još oko 5,5 sati. Vito je bio jako dobar na letu, prvo je animirao sve ljude okolo, mahao im i slao puse. Sreća je kada putujete sa bebom imate pravo na koljevku za bebe, koju instaliraju ispred vas i u kojoj beba može odspavati. Onda smo upalili malo crtiće pa je gledao crtiće, pojeo je kašicu i zaspao. Spavao je do slijetanja u Dohu.
Jedino što mi se nije svidjelo u avionu je to da kada se upali onaj znak za obavezno vezanje, beba se mora izvaditi iz košarice u kojoj spava i zavezati za roditeljevo krilo. E tu može nastati problem ako beba spava i ako su turbulencije česte, stalno ju morate vaditi unutra-van. Mi smo imali sreće pa turbulencije nisu bili česte ali smo imali par vađenja i stavljanja što je bilo mrvicu nezgodno.

Sletjeli smo u Dohu i Vito se probudio, nije bio nervozan, i opet šok – tolika vlaga i vrućina kada smo izlazili iz aviona, nikada to nisam osjetila a proputovali smo već dosta tropskih zemalja. Čekanje leta za Mahe je prošlo relativno u redu, iako je već sat pokazivao debelo iza ponoći i Vito je postajao sve nervozniji. Imali smo mini epizodu plakanja od umora na aerodromu i puf opet je zaspao, u kolicima koja se nude na svim većim aerodromima. U avion smo se ušuljali noseći ga na rukama i nije se probudio, ali se naravno probudio kada sam ga morala staviti u svoje krilo i zavezati. To je kratko trajalo pa je opet u roku deset minuta spavao snom pravednika.

Napokon smo sletjeli na Sejšele, aerodrom je mali, jako mali, a red ljudi koji čekaju na šalteru za ući u zemlju je ogroman, odmah sam pomislila o ne, sad ćemo sat vremena čekati samo na to da predamo putovnice a još smo i sa bebom, pospanom bebom. Ali nema brige, kada Vas na aerodromu vide sa bebom imate pravo prolaza i za sekundu su nas pozvali i završili smo prvi u redu. Pobjeda! Sve je išlo glatko do trenutka kada smo trebali preuzeti kofer, uzimamo kofer kad ono fale mu dva kotača, od četiri! Super, da li je moglo bolje početi? Ništa, uzimamo kofer i idemo prijaviti štetu i tu nastaje zavrzlama koja je trajala ni manje ni više nego sat i pol ( džabe nam onaj redi preko kojeg su nas pustili zbog bebe).
E sad smo svi nervozni i mama i tata i beba. Problem je što nas čeka renta car koji smo organizirali mailom iz Hrvatske. E da, na Sejšelima je po meni obavezan renta car pogotovo ako ste sa bebom i ako ne želite svo vrijeme provesti samo na jednoj plaži a to bi na Sejšelima zbilja bilo žalosno. Renta car smo jednostavno organizirali mailom, platili neku sitnu akontaciju i auto nas je trebao čekati u zračnoj luci Mahe. I čeko nas je, u doslovnom smislu jer smo mi natežući se oko kofera izašli zadnji sa aerodroma, i jadan čovjek je već skoro odustao ( valjda je čovjek pomislio da se nismo ni ukrcali na let). Vlado je u međuvremenu na aerodromu kupio sim kartice sa internetom kako bi bilo kada i u bilo kojem trenutku imali Internet-pametan potez, pogotovo jer smo stalno koristili google maps!

Napokon – primopredaja ključeva, ulazimo u auto, smještamo Viteka u autosjedalicu i krećemo. Renta car nije baš jeftin, plaćali smo dan oko 300 kn, te smo ukupno za deset dana dali oko 3000 kn za renta car. Hotel smo našli zbilja lagano. Bili smo smiješeni u Berjaya resortu, solidan hotel sa 3 zvjezdice. Uzeli smo delux sobe, a to znači da smo imali svoju vlastitu kučicu sa prekrasnom verandom u vrtu. Cijena sobe sa polupansionom je oko 1800 kn za noć i to je među jeftinijima na Sejšelima ako želite bit u resortu.

Sejšeli su također poznati po takozvanim self catering smještajima, ili ti apartmanima. Oni su povoljniji, i praktični jer si možeš skuhati nešto ako poželiš. Pa kako tko preferira, nama je sada opcija bila hotel, da odmorimo malo dušu.
Mi smo plan puta razradili već u Zagrebu, okviran plan je bio ovakav: prvo 4 noći Mahe , pa se prebacujemo 3 noći na Praslin sa kojeg odrađujemo La Digue otok kao izlet i vraćamo se ponovo za Mahe na još dvije noći.

Od Mahea do Praslina i La Digue otoka vozi brzi brod, karte smo kupili on line još iz Hrvatske i koštaju oko 100 eura po osobi ( povratna karta ) Ovo je stranica preko koje se mogu bukirati karte za brod : https://www.seychellesbookings.com/cat-cocos . Također važno za napomenuti da smo sa renta carom dogovorili točne dane i vrijeme unaprijed, kada nas auto treba čekati na Praslinu te kada nas čeka pri ponovnom povratku na Mahe. Čini se komplicirano ali nije, par mailova i to je to!

No vratimo se na Mahe, čuli smo priče da izbjegnemo Mahe jer nije ništa posebno naspram Praslina i La digua. O kako bi se prevarili da smo ih poslušali. Mahe je prekrasan, najveći je od otoka koji čine srce arhipelaga – Mahe, Praslin i La Digue. Ima i svoj glavni grad Victoria na kojem živi 80% stanovništva. Vožnjom po Maheu nailazili smo stalno na prekrasne plaže, svako toliko bi stali na neku da poslikamo ili se okupamo. Viti to nije bio nikakav problem, kolica smo nosili svuda sa sobom pa si je Vito znao odspavati ili u kolicima ili na ručniku na plaži. Jedan dan, kada smo tražeći jednu plažu završili na desetoj smo upoznali lokalnu obitelj koja živi upravo na toj plaži. Bili su pre ljubazni i pozvali su nas da im se za par dana pridružimo na obiteljsko ručku – roštilju na plaži. Jedini uvjet je bio da mi ponesemo cugu!

Kao što sam rekla Mahe se nikako ne bi trebao preskočiti, nudi toliko toga, ima puno sadržaja, mnoštvo trgovina, ima i špar i što je najbitnije divnih plaža. Slobodno si uzmite barem 5 dana za istraživanje, nećete požaliti! Naš hotel Berjaja je zbilja bio odličan a i posluga je bila vrlo ljubazna.

Odjavljujemo se iz hotela i krećemo na Praslin. Meni je uvijek bila i ostala najveća muka pakirati se i raspakiravati se, a na ovom putovanju smo to čak radili 3 puta i to sa bebom . Ali…nisam požalila ni sekunde i opet bih sve ponovila! Kao što sam napomenula karte za brod smo već imali kupljene u Zagrebu, renta car smo ostavili u luci Mahe, a drugi nas je trebao čekati u luci Praslin. E sad famozni brod koji vozi na relaciji Mahe-Praslin. Brod izgleda zbilja dobro, unutrašnjost broda je super, ima i mali šank gdje se može kupiti piće, ili nešto za pojesti. O brodu smo naćuli da je zapravo teška katastrofa ako je vrijeme loše, tj. ako su valovi veliki jer zbog uzburkanog mora većini ljudi pozli, i onda imate rigoleto po cijelom brodu. Tako je i bilo, more je bilo pre nemirno, podijelili su vrećice za riganje i kaos je krenuo nakon nekih pola sata ( vožnja traje 2 sata ). Ja sam se prepala za Vitu, kako će podnijeti, da li će m biti zlo? Prepala sam se i za sebe, što ako mi pozli? Vlado si je odmah naručio pivu, da zaboravi na ljuljuškanje. Ja sam se ukipila i držala Vita u krilu. I znate kaj je bilo? Vito je zaspao od ljuljanja nakon 20 minuta. Vlado si je pio pivicu, a ja sam okolo promatrala kaos. Doslovno kaos. Pola ljudi je rigalo, izgledali su kao da im je zadnji dan života, muževi su ženama držali kosu, neki su pokušavali otrčati do toaleta, pa bi se pobljuvali na pola puta do tamo, uglavnom kaos, i tako sat i pol! Nama nije bilo ništa a i Vito se probudio tek kada smo stigli. Iskreno nije bilo ugodno, ali nije bilo niti tako strašno. Postoji još i opcija da se umjesto brodom ide avionom malim sa Mahea na Praslin, čak je i cijena slična tako da i to može biti opcija.

Stigli smo na Praslin i sve je išlo glatko, auto nas je čekao, preuzeli smo ga vrlo brzo i krenuli prema hotelu. Odabrali smo isti lanac hotela kao na Maheu, Berjaya Praslin resort. Dvorište oko hotela i priroda ostavljaju bez daha, hotel je relativno blizu plaže, ima i bazen i sobe su solidne! Mi smo i na Maheu i na Praslinu tražili kinderbet za Vitu što se pokazalo jako praktično. Nismo imali problema oko toga, hoteli su dobro opremljeni što se tiče krevetaca za djecu.

Praslin je dosta manji od Mahea, doslovno sa jednog kraja na drugi autom treba oko 45 minuta. Praslin je doslovno tropski otok iz snova, unutrašnjost otoka prekriva netaknuta šuma a na Praslinu se nalazi i nacionalni park Vallee de Mai koji je pod zaštitom UNESCA!

Prva plaža koju smo posjetili je ujedno i najpoznatija na Praslinu a zove se Anse Lazio i zbilja ostavlja bez daha! Vito je tu uživao, plaža je mirna bez valova ima dosta hlada od palmi i savršena je za klince. Na samoj plaži možete kupiti kokos za popiti i razne vrste voća a u blizini je i restoran. Večeru smo imali u hotelu, posluživala se u restoranu na plaži, hrana je solidna, ništa posebno ali je švedski stol i mislim da svatko može pronaći nešto za sebe. Vito je većinom je kašice koje smo ponijeli iz Zagreba ali sam molila i hotel da skuhaju par puta. Možete ih zamoliti da skuhaju što god želite, ako je za bebu svi imaju razumijevanja. Ja sam tražila da kuhaju malo piletine, mrkvu, krumpir i luk pa sam mu ja to blenderom miksala, i nije bilo nikakvih problema.

Cijene u dućanima na Praslinu i Maheu su dosta visoke, npr najskuplji dućan se pokazao špar na Maheu. Jeftinije ćete proći ako kupujete u malim trgovinama uz cestu, imaju svega. Mi smo jedan dan tamo kupili tunu u konzervi i peciva, malo smo se počastili. Štandova sa voćem ima na svakom koraku, možete se malo cjenkati a i banane su im preefinee!!

Ako rentate auto na Praslinu, istražite svaki kutak, zbilja je predivno. Po meni je dosta 4 dana Praslina, da ga prođete cijelog i uživate. Ajde da malo i Vitu spomenemo. Vito je bio zlatan, fino je papao ( iako sam ja pretjerivala jer sam se bojala da ne ostane gladan, pa smo imali epizodu rigoleta od pretrpavanja ) znam grozna sam! Spavao je na plaži, igrao se, upijao nove mirise, otkrivao nove okuse i uživao skupa sa svojim roditeljima. Vožnja autom mu nije bila problem dapače tamo bi redovno zaspao nakon pet minuta vožnje. Stvorili smo neku svoju malu rutinu i on je to dobro pratio.

Došao je dan kada smo odlučili posjetiti po svima najljepši otok arhipelaga La Digue. Vožnja od Praslina do La Digue traje 15 minuta i karta nije skupa. La Digue je najmanji od ova tri otoka i najlakši način kretanja su bicikli.
Automobila nema, osim pokojeg kamiončića za prijevoz materijala pošto se trenutno tamo baš puno gradi. Nismo se mogli odlučiti što ćemo sa kolicima, da li ih ponijeti na otok ili ostaviti u autu. Znali smo da ćemo rentati bicikl pa su kolica otpala, ponijeli smo samo klokanicu i naravno ruksake sa ručnicima i hranom za Vitu. Ovo je viti bila prva vožnja biciklom i prošlo je super, frajer si je malo i zadrijemao tokom vožnje.
Bicikli čekaju odmah na izlazu iz luke, i imaju ih sa sjedalicama za bebe što je nama itekako bilo potrebno! Odmah smo krenuli na najljepšu plažu – Anse source d argent. I plaža je zbilja woow, mislim da je to nešto najljepše što sam u životu vidjela! Vito je zaslijepljen tolikom ljepotom ubrzo zaspao.

Ono što sam na početku rekla kako nemamo ni sekunde mira je itekako izašlo na vidjelo na ovom otoku. S obzirom da nemamo ni sekunde mira morali smo ići provjeriti kakva je to plaža s druge strane otoka. Greška broj jedan! Nismo znali da do druge strane otoka ima jahanja pola sata na biciklu s tim da je malo, malo bila uzbrdica ( kao da idem na sljeme ) krepali smo do tamo. I onda čovjek očekuje nagradu – prekrasnu plažu, a ono…čorak, plaža katastrofa, valovi ogromni – kupanje na vlastitu odgovornost. Naravno nismo se kupali, sjeli smo odmoriti i da Vito pojede. I skoro je već bilo vrijeme za ići nazad jer nam je ubrzo kretao brod za Praslin. Moram napomenuti da nisu sve plaže na Sejšelima za kupanje, valovi na nekima su ogromni i često možete vidjeti tablu gdje se kupanje ne preporuča.

Moram priznati da je La Digue ostavio najveći trag , prekrasan je, drvored palmi bez kraja, najljepša plaža na svijetu, vožnja biciklima okolo, čisti tropski raj! I da sada ponovo mogu otići na Sejšele… Ne,ne kada ću ponovo ići na Sejšele La Digue ću izabrati kao destinaciju na kojoj ću provesti barem par dana, definitivno se isplati! Vratili smo se na Praslin odspavali i ujutro išli na brod nazad za Mahe, ovaj put je bilo lijepo vrijeme i znala sam da će sve proći super, tako je i bilo. Na Maheu nas je ponovo čekao auto, sada smo već uhodani znamo sve, čak i doći do hotela bez navigacije .
Još dva dana odmora i moramo kući, zadnji dan smo se brčkali u bazenu i odmarali, skupljali snagu za let doma! Vito je uživao, obožava se kupati i ništa na cijelom putovanju mu nije teško palo. Nije se razbolio niti ga je itko ukrao. Let kući je prošao super, iznjela sam ga u Zagrebu na rukama a on je spavao. Putnici iz aviona su komentirali: eno ga onaj mali, još spava.

Voljela bih još spomenuti da Sejšeli ne moraju nužnu biti i skupi, avio karta se može pronaći na akcijama po 400-500 eura, a tamo se može iznajmiti apartman što nije tako skupo. Moja preporuka je ostati barem 10 dana kako bi sve u miru razgledali.

Za kraj bi htjela napisati da putovanja sa bebom nisu laka, ali su prekrasna. Mrvicu se prilagodimo bebinom ritmu, opustimo se i uživamo. Treba probiti taj prvi strah, krenuti i misliti pozitivno, beba će uživati, mi možda malo manje, ali kada se sve zbroji iskustvo je prekrasno. Mi već planiramo drugo putovanje, mama ima lude ideje ovaj put također su na redu tropski krajevi, ali o tome u idućem blogu!

Fotogalerija: