Silvia je nedavno posjetila Zanzibar pa evo nekoliko informacija i savjeta, i kako je ona doživjela Tanzaniju 

Napisala: Silvia Horvat

KADA IĆI: sve osim ožujka, travnja i svibnja
VIZA: 50$ na aerodromu
VALUTA: US dolari – što noviji, to bolje
KARTICE: Visa i MasterCard, rijetko Amex
CIJEPLJENJE: preporuča se, ali nije obavezno
PONIJETI: kremu za sunčanje i dobar sprej protiv komaraca (Jungle formula)
SIM CARD: Vodacom i Airtel imaju najbolju pokrivenost
ZANZIBAR NAJBOLJE PLAŽE: Kendwa i Nungwi
BONUS DESTINACIJA: Kikuletwa hot springs

LETOVI / VIZA: Uzela sam multi city kartu, polazak ZG-Doha-Zanzibar, povratak Kilimanjaro-Doha-ZG; regularna cijena je oko 540 €, na akciji se možda nađe još i povoljnije. Uz to sam uzela još i jednosmjernu kartu Zanzibar-Arusha za cca 150 USD (PrecisionAir). Sve zajedno 4 dana Zanzibara i 4 kopnenog dijela, tj. safarija – po meni aman taman. Najprije sam mislila kombinirati Zanzibar sa safarijem u Keniji, ali drago mi je da nisam jer mi je ovako ispalo praktičnije, a i izbjegla sam plaćanje druge vize. Viza se inače uzme na aerodromu po dolasku i košta 50$.

NOVAC: dolar i tanzanijski šiling. Preporuča se ponijeti novčanice ne starije od 2006. godine (negdje je to čak i uvjetovano). Ja sam imala jednu novčanicu od 100$ iz 2001. i jedva sam ju utopila. Dolare nisam mijenjala u lokalnu valutu jer nema potrebe za tim, pogotovo uzmete li sa sobom dosta manjih apoena (topla preporuka). Bankomati su na otoku nepoznanica (osim par njih u Stonetownu), a kartice primaju eventualno u smještajima i to samo ako inzistirate na tome (i onda uvećaju iznos bukinga za postotak provizije kartične kuće – true story). Od kartica primaju samo Visu i MasterCard, rijetko gdje Amex. Diners nula bodova.

CIJEPLJENJE: Preporuča se cjepljenje protiv hepatitisa A i tifusne groznice, ali nije obavezno. Ukoliko dolazite iz Kenije na granici traže potvrdu o cjepivu protiv žute groznice.

ZANZIBAR: Ono što me iznenadilo je da je otok dosta turistički nerazvijen – uz 2-3 izleta nema baš puno toga za raditi niti kuda za izaći ili prošetati. Izvan Stonetowna (koji je sam po sebi ništa posebno – jedino je praktičan kao baza za izlete jer se nalazi na sredini otoka) nema baš nekih sadržaja (restorana, kafića, rent-a-nešto, štandova itd.). Otok je zapravo više za odmor – zapikneš se u resort i ne mrdaš, slično ko na Maldivima. Nešto sitno akcije ima tek na krajnjem sjeveru, u mjestu Nungwi, ali i tamo sam se pošteno namučila da nađem običan magnet za suvenir. Javne rasvjete nema, lokalne ceste su najveće rasulo ikad. Možete hodati gore-dolje po plaži i to je otprilike to. Jedine poštene plaže su u mjestima Nungwi i Kendwa (sjever i sjeverozapad otoka) jer jedino tamo nisu toliko izražene razlike između plime i oseke – ostatak otoka, tj. cijela istočna obala je plitka laguna koja za oseke postane kameno ruglo, a dodatan problem je to što lokalci uzgajaju morsku travu za izvoz, pa su je plaže na istočnoj obali pune. Kendwa i Nungwi su zbog svog položaja pošteđeni tih megaoseka i ima puno manje trave. Ako vam je do kupanja na plažama svakako ciljajte sjever otoka i jednu od te dvije destinacije jer u suprotnom se nećete usrećiti. Za kitesurfing je plaža Paje.

Plaža u mjestu Pongwe (istočna obala) za vrijeme oseke. Zbog plitke lagune većina plaža na istočnoj obali izgleda upravo ovako – stjenovito i vrlo nepristupačno za kupanje, uz izuzetak onih 2-3 sata kad je vrhunac plime

Ista ta plaža za vrijeme plime. Iako možda na fotografiji ne djeluje tako, zbog plitke lagune je potrebno ići prilično daleko da bi se došlo do dubine vode pogodne za plivanje i pritom paziti na mjestimične oštre stjenčuge u vodi

Plaža u mjestu Paje (inače kitesurferskoj destinaciji). Ovakav prizor je uobičajen na svim plažama istočne obale, s tim da je ovo još iole čisto u usporedbi s nekim drugim plažama koje sam imala prilike posjetiti tamo

SMJEŠTAJ: relativno skup s obzirom omjer uloženo / dobiveno. Ja sam bila u resortu Santa Maria Coral Park u mjestu Pongwe (sredina istočne obale) – 70$ za dvije osobe po noći (s doručkom), a ukupan dojam je srednja žalost, uz izuzetak bazena i vrta koji su za čistu peticu, meni osobno je najviše smetalo to što je in-house restoran imao ponudu od tek 10 (slovima: deset) jela, pa nisi imao puno odabira, a alternative u bližoj okolici NEMA. Nema restorana, dućana, štanda s voćem ili sladoledom, ničeg. Imaš restoran od resorta i oš-neš. Alternativno možeš otići u drugi resort na jelo (svi imaju in-house restorane), ali meni se nije dalo jer je prvi bio kilometar i pol dalje, a u tom slučaju bi se s večere morala vraćati kroz lokalno selo po mraku jer javne rasvjete nema. Srećom, bila sam tamo samo 4 dana (od toga sam dva provela na izletima, a dva čamila na bazenu jer je plaža bila većinu vremena neiskoristiva za kupanje ).

IZLETI NA ZANZIBARU: izostavila sam da je javni prijevoz praktički neiskoristiv za turiste (osim ako imate viška volje i vremena pa vam ne smeta da se truckate satima u dala-dala busevima koji staju svakih 20 metara), tako da sam se oslanjala na taksije koji koštaju skoro kao i u HR. Npr. relacija aerodrom-Nungwi (67 km) = 40 USD, Pongwe-aerodrom (47 km) = 30 USD. Na izlete se može ići organizirano (obično u smještajima imaju kontakte ljudi koji ih organiziraju i postoje lokalne agencije u Stonetownu), ali ispalo je da cjenovno dođe na isto kad vas je dvoje pa rentate taksistu na cijeli dan da vas razvozi okolo. Ja sam bila na dva izleta – prvi je plivanje s delfinima u selu Kizimkaze + šuma Jozani + The Rock, drugi je Blue Safari + farma začina u povratku. I jedan i drugí su ispali 60 € po glavi kad se pozbroje ulaznice i usluge taxija. Ima još jedan poludnevni izlet na otok s mega kornjačama na koji se polazi iz Stonetowna na koji nismo išli jer nam nije bilo usput.

TANZANIJA / KOPNENI DIO: napisala sam da mi je preskakanje razvikanije Kenije po pitanju safarija bila pametna odluka, a razloga su ukupno tri i zovu se Tarangire, Ngorongoro i Serengeti (s kenijske strane je Maasai Mara što je ustvari desna polovica Serengetija, tako da dođe na isto). Sva tri parka su na Maasai teritoriju, tako da ih ima na svakom ćošku. Upad u njihova sela se naplaćuje 25 $ po glavi – ja sam to zaobišla jer mi je odbojno gledati domorodce kako se za šaku dolara glupiraju za turiste koji im se smiju i plješću. Tim više što ih se može zahaltati na ulici i fotkati se s njima ako vam je baš stalo do toga, pogotovo sa dječurlijom koja nimalo ne zaziru od turista, a za dodatni efekt dajte im bombone pa da vidiš veselja.

SAFARI: skup sport, ali vrijedi tih novaca jer osjećaj je jedinstven – kao da si usred dokumentarca. Životinje su navikle na turiste i ne obaziru se na njih, tako da ih je moguće gledati sasvim izbliza. Neopisivo iskustvo. Ja sam uzela trodnevnu mid-range varijantu koja me, uz puno pregovaranja, izašla ravno 1000 $ po glavi i uključivala je sljedeće:
– privatni džip i vozač/vodič
– airport pickup
– noćenje u Arushi
– 1. dan: NP Tarangire
– noćenje u lodgeu
– 2 dan: NP Ngorongoro
– noćenje u lodgeu
– 3 dan: NP lake Manyara
– transport do Moshija
– noćenje u Moshiju
– airport drop off idući dan
– 3 obroka dnevno + voda

Postoji i varijanta tzv. shared safarija u kojem vas ubace u nešto veći džip zajedno s drugim ljudima, ali to u globalu ispadne cirka stotinjak dolara jeftinije pa se IMO ne isplati. Za one avanturističkog duha postoje i budget varijante u kojima se spava u šatorima (bilo postojećim ili onima koje sami montirate), cijena za to je od 750 $ (3 dana/2 noćenja) naviše. S druge strane postoje i Luxury varijante koje se kreću od 1300 $ nadalje. Naši smještaji su bili svi odreda sasvim korektni (osim jednog koji je bio wow – vidi Endoro lodge) i svi su uključivali doručak. Uglavnom, sve je podložno dogovoru i savjetujem da to odradite prije polaska kako bi praktički došli na gotovo jer gradovi su im kaos. Plaća se u gotovini na licu mjesta vozaču – mi smo imali sreću jer smo potrefili dobru agenciju i super vozača/vodiča, pa sam sačuvala kontakt. Koga zanima, ovo je kontakt, čovjek se zove Seka: info@tasteofafrika.com

BONUS: Budući da mi je zadnji dan avion za doma išao tek oko 5 popodne, vrijeme sam ubila kupajući se u oazi Kikuletwa koja je par kilometara zračne linije od aerodroma. Famozno mjesto, preporuke!