Sve je u bojama grčke zastave. Ispod mene se bijeli Atena koja iz zraka izgleda kao hrpa malih razbacanih kockica, a Santorini je plavo-bijeli svijet od miješavine plavih kupola, mora i neba te bijelih kuća.
Napisao: Ivan Vukovic Vuka
Otok svete Irene svi turisti nazivaju Santorini dok ga lokalci, kojih baš i nije puno ostalo, nazivaju Thira. Na najjužnijem dijelu Ciklada iz mora izvire taj dragulj, specifične povijesti zbog geografskog i strateškog značaja. Dok se vozimo dosta lošim cestama zaustavljamo se često da upijemo svu ljepotu grčkog, bizantskog, mletačkog i otomanskog naslijeđa. Imaju kulturu ispijanja kave koju smo objeručke prihvatili uz objašnjenje da se turska kava u Grčkoj naziva grčka kava. A iza kave obično uslijedi vinsanto ili kako ga Talijani nazivaju vinsanto. Dezertno vino, malo preslatko za moj ukus, ali domaćini su izrazito ponosni na njega. Nisam mogao izdržati ne pitati ‘zar to nije talijansko vino?’ Barem sam prešutio tursku kavu.
Dubrovačku gužvu smo zamijenili gužvom Santorinija. Za dobro jutro na sidru ispred otoka četiri kruzera. Savršen dan za iznajmiti motor i izgubiti se po otoku koji je jako sitan uz stotine sitnih cesta savršenih za istraživanje. Istražili smo svako mjesto, crne i crvene vulkanske plaže, vinarije, vrhove brda za fotografiranje, uske seoske ulice i nakon cjelodnevne vožnje potrošili smo četiri eura benzine. Na kraju dana slijedio je zalazak sunca, kao i svaki drugi dan. Normalna pojava koju na ovome otoku prati nenormalno veliki broj ljudi. Probijanje kroz gužvu turista da osjetim i ja taj trenutak kad sunce upada u more. Ništa nisam osjetio osim fotoaparata koji leti sa stativa jer ga je neka Engleskinja u gužvi udarila laktom.
Udaljili smo se iz gužve, komentirali što smo sve vidjeli i doživjeli.
Vjetrovita jutra su ugodna. Stvorena za istraživanje gradova, a jedan od njih je Oia. Najturističkije mjesto na otoku puno simpatičnih butiga gdje lokalci prodavaju tradicionalni nakit, knjige, proizvode od kože. Još nisu izgubili onu draž sa pojavom masovnog turizma.
Najbolje se upoznaje destinacija u razgovoru sa mještanima, pate od svih bolesti kao svaka uslužna djelatnost. Nedostatak radne snage i snalažljivost Albanaca u građevinskom sektoru. I tako od sezone do sezone. Imaju sreće jer imaju povijest i ljepotu. Svima će biti na usluzi. Od sezone do sezone.
