Santorini, jedan od cikladskih otoka u južnom Egejskom moru, san svakog zaljubljenika u putovanja i jedan od najpopularnijih grčkih i svjetskih otoka, svake godine privuče na stotine tisuća posjetitelja iz cijelog svijeta, dok će ga 2018. posjetiti oko 2 milijuna. Bijele kućice, restorani, kafići, hoteli sa infinity bazenima i crkvice sa prepoznatljivim plavim krovovima smješteni na rubu kaldere jednostavno ostavljaju bez daha.

Tekst i foto: Frane Medini

Na otok smo stigli pretrpanim noćnim letom Ryanaira iz Atene i smjestili se u centru Fire, ujedno i glavnom gradu, u Pension Petros. Ne moram posebno naglašavati da smo smještaj (koji ujedno preporučuje i Lonely Planet) i let rezervirali pola godine unaprijed.

Priča o Santoriniju počinje oko 3000 godina pr.Kr., kada Minojci počinju sa kolonizacijom, a za sadašnji oblik otoka je zaslužna erupcija vulkana oko 1600. godine pr. Kr., te je taj događaj značio početak transformacije otoka. Neki znanstvenici čak povezuju Santorini sa Atlantidom. Dorani se počinju naseljavati u 9. st. pr.Kr. i daju mu ime Thira, da bi u 13. st. otok bio preimenovan u Santorini, po Sv. Ireni. 1956. godine potres je devastirao mnoga naselja, te su građevine nakon tog nemilog događaja u velikoj većini obnovljene.

U Firi jednostavno možete uživati u predivnom pogledu na okolne otoke i šetnji kroz uske ulice, kroz koje prolaze magarci, prevozeći turiste od stare morske luke u dnu kaldere. Ako niste u dobroj kondiciji, nemojte niti pokušavati pješačiti od luke do vrha, jer ima 580 stepenica. Također se možete domoći vrha uz pomoć uspinjače. Posjetite Agios Minas, crkvu sagrađenu u 18. stoljeću, pitoresknu kapelicu Agios Stylianos i ortodoksnu katedralu. Za sve željne kulturnog uzdizanja i upoznavanja sa povijesnim činjenicama, tu su dva muzeja: Muzej Prehistorijske There i Muzej Megaro Gyzi.

Kretanje po otoku je vrlo jednostavno i postoji nekoliko mogućnosti prijevoza. Najskuplji je svakako rent a car, nešto jefitniji je buggy, dok je autobus najjeftiniji. Mi smo izabrali autobus za istraživanje otoka uz cijenu od nekoliko € po smjeru. Udobni autobusi polaze iz centra Fire i s njima je moguće vrlo jeftino obići plaže i druga mjesta.

Planirali smo posjetiti Kamari, poznato odmaralište na istočnoj obali, no na preporuku osoblja hotela, zbog velike gužve i jakog vjetra, odlučili smo jedno jutro provesti na plaži Perivolos. I nismo pogriješili. Iako je bilo srce sezone, početak kolovoza, do podne smo se kupali i sunčali na crnom pijesku bez ometanja. Kupači su se mogli nabrojati na prste jedne ruke. Ukoliko se odlučite posjetiti istočni dio otoka, svakako razgledajte Dorske ruševine Thire, smještene na 370 metara nadmorske visine, s pogledom na Kamari.

Iduće jutro smo se odlučili za crvenu plažu, tik uz Akrotiri. Akrotiri su izgradili Minojci u brončanom dobu, no nakon erupcije vulkana oko 1627. godine pr.Kr. ostaje zatrpan vulkanskim pepelom uz očuvane freske i ostala umjetnička djela, koja se mogu danas razgledati. Do plaže se trebalo penjati i spuštati uz strme litice. Preporuka: ponesite tenisice. Na plaži nas je dočekao konop razvučen po sredini i čuvar plaže sa upozorenjem da ne preskačemo konop, jer postoji mogućnost odrona kamenja. Sve svoje osobne stvari smo odložili na ručnik i umalo ostali bez njih. Srećom, bio sam u blizini da pokupim naše ruksake u roku od 3 sekunde dok je ogromni plimni val zapljusnuo cijelu plažu. Neki posjetioci su ostali bez fotoaparata dok su ih vadili iz mulja. Do bijele plaže se može doći isključivo turističkim brodom sa crvene plaže, no nakon potopa smo odlučili da je dosta kupanja za danas.

Svakako probajte domaće svježe specijalitete kao što su morski plodovi, horiatiki (seljačku) salatu, poznatiju po imenu Grčka salata, u originalnom receptu samo sa feta sirom, lukom i maslinovim uljem. Uz domaći kruh i čašu crnog vina, salata može biti i glavno jelo. Od žestica valja spomenuti Ouzo i Metaxu. U restoranu Pelican Kipos u centru Fire smo ručali više dana za redom. Prihvatljive cijene, opušteni ambijent u hladovini i besplatni desert su nas ugodno iznenadili. Za nekoliko € se može pojesti pristojna porcija Gyros-a u jednom od štandova sa hranom na glavnom trgu. Ukoliko ste ljubitelji dobre kapljice, svakako odvojite jedno poslijepodne za degustaciju vina u Santos Winery.

Posjet upotpunite cjelodnevnim organiziranim izletom na vulkanske otoke Nea Kameni i kupanju u termalnim izvorima Palea Kameni, a navečer, prije sutona, uz pretpostavku da imate dublji džep, odjedrite ka pučini na katamaranu uz čašu pjenušca. Najpopularnije mjesto na otoku za uživanje u zalasku sunca je nedvojbeno selo Oia. Ako želite neometano promatrati zalazak, svakako dođite najmanje 2 sata ranije i zauzmite poziciju u jednom od barova, inače ćete se probijati uskim ulicama do vidikovca i pitanje je hoćete li uopće vidjeti išta. Prije zauzimanja pozicije, prošećite glavnom ulicom, fotografirajte se za uspomenu pokraj plavih krovova crkvica, koji su zasigurno najprepoznatljiviji simboli Santorinija, te se počastite ekskluzivnim komadom odjeće ili ručno rađenim nakitom.

Za uspomenu si kupite lokalne proizvode, poput sapuna od maslina, nakit od vulkanskog kamenja, Ouzo, neko od vina ili repliku cikladskih figurica. Nakon Santorinija, iduća postaja nam je bio užareni asfalt Atene, te smo Bernarda i ja, jutarnjim trajektom za Pirej napustili ovaj komadić mediteranskog raja.

Fotogalerija: