Kulturu putovanja, pisanje putopisa mnogi uče od malih nogu. Rudy ima 14 godina, do sada je putovala, ali nikada avionom. Dojmove prvog leta, šetnja Barcelonom Rudi je htjela podijeliti sa svima vama.
Dana 3. studenog moja obitelj i ja krenuli smo u avanturu koju nikad nećemo zaboraviti. U 2 sata ujutro probudili smo se te krenuli prema zračnoj luci u Beču. Hodali smo s teškim kovčezima i ruksacima na leđima prema carini. Tamo su nas provjerili, a nakon otprilike 1 sat čekanja napokon smo se ukrcali na avion. Moja mama Monika, tata Vladimir, sestra Leni, bratić Fran i ja. Nekima od nas to je bio prvi let u životu. Zavezala sam pojas, stavila slušalice i prepustila se zvukovima glazbe. Gledali smo izlazak Sunca kroz maleni okrugli prozor aviona. Letjeli smo iznad visokih planina i mora. Nakon dva i pol sata leta napokon smo ugledali Barcelonu.
Odlučili smo kupiti Hola Barcelona karte koja nam omogućuje vožnju svim gradskim prijevozima (metro, tmb bus, vlakovi, uspinjače). Cijena te kartice je 31 euro, jer je na netu bila na akciji, redovna cijena na kasi je 35 eura. Tada smo se podzemnom željezničkom dovezli do stana. Vožnja metroom je bila jako zanimljiva. Nikad prije nisam bila toliko duboko ispod zemlje. Vlak je bio pun ljudi različitih rasa, kulture i jezika. Mislim da sam čak čula kako netko govori hrvatski.
Smještaj smo rezervirali preko Airbnb-a, stan u Mercat Nou, i bio je prekrasan. Uglavnom, nakon što smo ostavili stvari u stanu krenuli smo prema Camp Nou, stadionu nogometnog kluba Barcelone. Bio je to ogroman kompleks s muzejom i službenom trgovinom FC Barcelone, koja se nalazi na tri kata. Posvuda ste mogli vidjeti Barcelonine dresove i trofeje. Vidjeli smo njihove svlačionice i prostoriju gdje se održava konferencija za novinare. Sam stadion je ogroman. Teško je to riječima opisati. Iskreno, nisam veliku fan nogometa, no cijeli ovaj stadion me apsolutno oduševio, toliko zanimljivih detalja nisam očekivala.
Puni dojmova krenuli smo dalje prema Parku Guelle, jednom od najljepših parkova u Barceloni. Sve zgrade u parku osmislio je čovjek pod imenom Antoni Gaudi. Zgrade su šarene s prekrasnim i specifičnim dizajnom koji nas je sve ostavio bez daha. Umjetne špilje također su me jako zaintrigirale. Na samom “vrhu” parka posvuda je priroda. Osjeća se miris drveća i čuje umirujući zvuk gitare. Zanimljivo je bilo vidjeti papige kako slobodno lete. Uz to, imali smo pogled na gotovo cijeli grad i more. Nakon napornog dana najeli smo se u Burger Kingu i puni dojmova otišli spavati.
Sljedeći dan je bio jedan od napornijih dana jer smo morali obići mnogo znamenitosti. Počeli smo s kućama koje je osmislio Antoni Gaudi. Svaka od tih kuća imala je zanimljive boje te su balkoni imali zanimljivu konstrukciju koja se ne vidi baš svaki dan. Mene su ograde balkona podsjetile na kosti. Ulaz za obilazak kuća iznutra je 25€, pa smo odlučili da je toliko novaca za samo jednu osobu bilo previše. Ali po fotografijama iz letka kojeg nam je dala neka plavokosa gospođa, zgrada je iznutra jednako impresivna kao i izvana.
Tada smo produžili prema trgu Placa de Catalunya. Tamo smo mogli kupiti hrani za golubove kojih je stvarno mnogo. Trg sam po sebi je velik s osam kipova koji okružuju veliki okrugli dio s mnogim golubovima koji se tamo nalaze.
Nakon što smo nahranili ptice, spustili smo se do Hard Rock Cafea koji se nalazio u blizini. Unutra su predmeti velikih zvijezda koje su tamo bile kao Michael Jackson, Metallica, Madonna, Shakira, David Bowie… Sam kafić ima bar i mjesto za pojesti + dućan s majicama i drugim predmetima budući da volim takvu glazbu, to mi je bilo jako zanimljivo i uzbudljivo.
Poslije smo krenuli prema ulici La Rambla. To je jedna od najdužih ulica u Barceloni. Ima mnogo ljudi i kafića te uličnih zabavljača. Najzanimljivi su mi bili “živi kipovi”. Nisam sigurna da se tako zapravo zovu, ali ja ću ih tako zvati. Uglavnom, ti ljudi su obučeni u odjeću za kipove i ako stavite novčić, on se počnu kretati. Zvuči neobično, ali zapravo je stvarno zanimljivo, obećajem. Mogli ste se fotografirati s njima, a boja na njihovim licima bila je stvarno dobre kvalitete i činila se vrlo stvarno.
Ova ulica se spaja na Plaza del Rei ili Gotičku četvrt. Cijela ogromna četvrt izrađena u gotičkom stilu gradnje. Zgrade imaju razne bogate detalje i uglavnom prevladava siva boja. Najviše mi se sviđala crkva Santa Maris Del Mar, izrazito prekrasna građevina s mnogim prekrasnim detaljima i kupolom. Žao mi je što nismo bili unutra. Vidjeli smo i besplatan muzej gotičke umjetnosti, u kojem smo vidjeli mnoge skulpture i neka umjetnička djela. Onda smo otišli pogledati kip Christophera Columba. Bio je stvarno ogroman i vidi se da je uloženi mnogo truda u njega. 
Prošetali smo i lukom Port well. No možda jedna od mojih omiljenih znamenitosti je bila katedrala Sagrada Familia. Nju je također osmislio Gaudi, no stigao je vidjeti izgradnju samo prvog tornja zbog svoje iznenadne i tragične smrti. Katedrala bi se trebala dovršiti do 2026. Iako nedovršena, crkva je stvarno fascinantna i izvana i iznutra. Izvana podsjeća na mnoge druge Gaudijeve projekte, ali mnogo veća i impresivnija. No unutrašnjost je zbilja nešto posebno. Prekrasni i zanimljivi dizajni stropova, vitraji na prozorima u raznim bojama čija se boja zbog Sunca prelijeva po zidovima… zbilja je teško to opisati. Dizajn je stvarno inovativan i vjerujem da takvoga nema nigdje drugdje. Ako idete u Barcelonu, obaveznu posjetite mjesto iznutra i izvana jer je riječima teško opisati koliko je čarobno i divno. Ako ste religiozni, nalazi se prostor za tišinu i molitvu. U sklopu katedre bio je i muzej s još informacija o Antoni Gaudiju i samom projektu. Sve u svemu, dan drugi zbilja je bio naporan, no zaista je vrijedilo jer sam naučila i vidjela mnogo toga.
Dan 3. odlučili smo krenuti malo opuštenije pa smo prvo krenuli na Montjuic. Prošli smo kraj muzeja Olimpic i posjetili dvorac. S njega se može vidjeti cijela Barcelona i ogromna barcelonska luka. Stari stil gradnje i ogromno dvorište stvarno mi je dalo osjećaj kao da sam nekakva princeza u dvorcu. Na početku smo se mogli fotografirati i na velikom topu, što je meni bilo dosta fora.
Nakon toga smo ponovno prošli ulicom La Rambla kako bi posjetili tržnicu La Boqueria (jer nedjeljom ne radi). To je vrlo veliko i impresivno mjesto koje je mene više podsjetilo na nekakvi trgovački centar nego tržnicu. Prodavalo se svašta; voće, povrće, salame, plodovi mora, razne vrste čokolade i slatkiša, topla hrana za pojesti…
Tada smo otišli smo otišli u prekrasan Park de La Ciutadella u čije se sklopu nalazi i zoološki vrt koji nismo stigli posjetiti. Sam park ima predivnu prirodu i idealno je mjesto za šetnju. Ovo je tip mjesta koji da živim u Barceloni,bi redovito posjećivala samo da sjednem,opustim se u mirisu prirode i zvuku fontane. Za kraj smo obišli Art De Triomf ili Slavoljub pobjede na hrvatskom.
Ono što mi je ostalo u sjećanju su bili neki studenti koji su se družili tamo. Svi su bili tako drugačiji jedni od drugih, vjerojatno iz nekih stranih država pa su ovdje došli samo studirati. Ali bili su toliko sretni i uživali su na studentskom suncu u jaknama i čizmama, s torbama na ramenima. Bio je tamo i neki čovjek koji je imao nekakve ogromne štapove u rukama te ih je umakao u veliku sapunicu i pravio balone. Malena djeca skakutala su oko njega i pokušavala uloviti balone dok su njihovi roditelji gledali i veselo čavrljali. Stvarno ne znam zašto mi je to ostalo u sjećanju. Ali nešto o tome kako smo svi uživali i veselili se što smo ovdje me i samu jako veselilo. Nismo posjetili toliko znamenitosti koliko prijašnja dva dan, ali smo se i dalje puno nahodali.
Imali smo plan da odemo posjetiti zabavni park Tibidabu. Nakon 1 sat vožnje metroom i autobusom do uspinjača koja nas trebala je odvesti do Tibidabua, ispostavilo se da uspinjače nije radila. Šteta, jer me stvarno zanimao taj zabavni park. A i valjda je još neka malena 7 godišnja ja htjela trčati oko zabavnog parka sa šećernom vatom u ruci i isprobavati sve vožnje na koje sam mogla nagovoriti roditelje.
Ali smo zato otišli posjetiti najpoznatiju plažu u Barceloni, kreativno nazvanu Barcelonetta. Tamo je bio mekani pjesak i ogromni valovi koji su nas skoro pošpricali. Bilo je mnogo ljudi koji su nam nudili sve i svašta za prodaju, čak je jedna gospođa nudila masažu. Htjela sam tamo ostati još dugo. Samo gledati valove kako se kreću i Sunce kako sja, ljude kako uživaju. Možda samo jako uživam promatrati prirodu, ljude i slušati zvukove oko sebe. Ne znam, uvijek poslije toga želim napisati nekakvu priču ili pjesmu o tome.
A ovaj dio uz more bio potpuno drugačiji od ostatka Barcelone. Kao da ste došli u drugi grad. Nije se činilo kao da je središte grada puno automobila, zgrada i podzemnih željeznica. To ne vidiš kod hrvatskih gradova. To je vjerojatno zato jer nijedan naš grad nije toliko velik. Odmah u blizini plaže se nalazi Barcelona fish, što je koliko sam shvatila, velika skulptura ribe. Navečer smo išli gledati show Magic Fountain gdje se velike fontane upale po noći i svijetle u raznim bojama. Zvuči predivno, ali nismo ga vidjeli jer smo krivo pročitali dane kada se održava. Budući da se održava druge dane u tjednu ovisno koji je dan godini. Dakle, ako se spremate ići u Barcelonu i želite vidjeti show s fontanama, provjerite koje se dane održava kako ne bi završili čekajući na hladnom betonu.
Posljednjeg dana naše avanture u Barceloni odlučili smo posjetiti dva muzeja prije nego krenemo na aerodrom. Prvi je bio Muzej muzike. Muzej se nalazi odmah pokraj glazbene škole. Baš kada smo krenuli došla je i neka škola koja je isto obilazila muzej s vodičima. Šteta što ne razumijem španjolski pa nisam znala što im je govorila. Ima mnogo instrumenta iz raznih dijelova ljudske povijesti. Kako i sama idem u glazbenu školu i sviram instrument, meni je to bilo baš zanimljivo.
Onda smo se zaputili prema Muzeju čokolade. Budući da tatu i bratića čokolade nisu baš zanimale, a i meni je dojadilo hodanje, samo su mama i sestra pogledati unutra. Čak su nam donijele i besplatne uzorke čokolade, tako da se sjedenje u kafiću ipak isplatilo. Njihove ulaznice u muzej bile su čokoladne. Fotografije koje su nam pokazale bile su fascinantne. Toliko malenih skulptura i torti od čokolade, napravljeni s toliko ljubavi i detalja. Poželim da i ja mogu to.
Nakon toga smo još malo prošetali gradom, uzeli prtljagu te se povezli metroom posljednji put. Ovaj put vožnja je trajala malo duže jer je aerodrom ipak dalje od drugih dijelova u gradu. Nije da mi je smetalo, zapravo sam uživala voziti metroom i polako sam se navikavala na ljude oko sebe i zvuk otvaranja i zatvaranja vrata. Da imamo metro kod nas, vjerojatno bi se vozila non-stop njime, jer je stvarno praktičan i dođeš na svoju destinaciju vrlo brzo. Tada smo krenuli prema ogromnom aerodromu. Hvala Bogu, bilo je i Wi-Fi i utičnica za mobitel. Naravno bilo je i aparata za kavu i grickalice što je znatno olakšalo naše čekanje. Avion nam je trebao poletjeti u 21 h. U Beč smo stigli negdje oko 23 h. naravno da sam ponovno zaspala u avionu, ali barem sam vidjela dio prekrasnih gradova koji su svijetlili pod nama. Kući smo stigli tek negdje u 4h.
Još uvijek sam pod dojmom i sumnjam da ću još dugo doći k sebi. Ovo je stvarno bilo jedno od onih putovanja koje nikad neću zaboraviti. Stvarno preporučam da posjetite Barcelonu zbog svoje životopisnosti, različitih ljudi i kulture. Samo bih još htjela upozoriti da pazite na svoje stvari jer su krađe vrlo česte i iako nama nije ništa nije ukradeno (hvala Bogu) vidjeli smo kako je neki čovjek otrgnuo ženi ruksak iz ruke. Zato, imajte torbe uza sebe ako ikada planirate posjetiti ovaj predivan grad.
Napisala: Rudy Novak
