Budući da kod nas nema jesenskih praznika, mi ih proglasimo sami! Baš je taj listopad idealan za putovanja (a koji nije?), pa evo treću godinu zaredom vadimo djecu iz škole na tjedan dana sredinom listopada. Knjige nosimo sa sobom, ali školu radimo daleko od doma.

Tekst i fotke: Suzana Serdar Lunic

Destinaciju odaberemo, kao i uvijek, prema cijeni aviokarata, a kako sam ovo ljeto našla povratne karte za Dublin iz Zadra za 60 eura po glavi, odluka je pala na Irsku! Slična cijena karata bila je i iz Splita, ali se iz Zadra leti u puno bolje sate, pa smo se odlučili za Zadar.

Nosili smo samo ruksake, stalo je sve – i knjige i ostalo mjesta! Uvijek sam zamišljala da ćemo Irsku posjetiti ljeti, ali to nije bilo izgledno, pa će biti dobra i jesen. Prognozu sam pratila od kupovine karata i padala je kiša dva mjeseca prije našeg dolaska, ali kad smo mi došli, šest dana nije palo ni kapi – čak je i sunce jedan dan provirilo! I kako nam je onda bilo? Pa savršeno!

Napravili smo kružni road trip po cijelom otoku i u sedam dana promijenili pet smještaja. Prvo sam mislila obići samo Irsku, ali kad smo skužili da u Belfastu ima muzej Titanika, a imamo obožavatelje, morali smo u plan ubaciti i Sjevernu Irsku! Pitala sam Google što misli o mom sedmodnevnom planu – rekao je da je vrlo ambiciozan, ali izvediv… pih, ne zna Google s kim ima posla!

Sletjeli smo u Dublin rano ujutro i odmah unajmili auto na svih sedam dana. Vozi se lijevom stranom, ali imamo tatu koji u tome uživa, pa smo uživali i mi. Ovaj put čak nije uzeo ni automatika, da vidi kako je to mijenjati brzine lijevom rukom. Prošli smo 1850 km u sedam dana, od toga smo prvi dan proveli u Dublinu.

Dosta smo vremena proveli u vožnji, ali jedino tako smo uspjeli vidjeti sve što smo htjeli, a i vožnja po Irskoj je doživljaj sama za sebe – više od pola puta bilo je po panoramskim cestama! Sve smještaje smo uzimali s parkingom, pa smo uglavnom bili po selima izvan gradova, osim u Dublinu gdje smo uzeli smještaj s garažom u centru grada, da ne gubimo vrijeme. Ovaj je, logično, bio najskuplji, ali barem nismo plaćali preskupi parking u centru.

Svi smještaji su nam bili odlični i baš čisti, a uzimala sam, kao i uvijek, najjeftinije što sam našla. Uglavnom su to bile kuće s dvije sobe, prosjek oko 150 eura po noći.

Što smo obišli? Dublin, Belfast, Carrick-a-Rede rope bridge, Giant’s Causeway, Glens of Antrim, Galway, klifove Moher, Dingle, Slea Head Drive na poluotoku Dingle, Killarney i Ring of Kerry. Ajmo redom.

Temple bar

Prvi dan smo proveli u Dublinu. Sletjeli smo prije 9 ujutro, uzeli auto i parkirali ga odmah kod smještaja te pješice razgledavali grad. Dublin nije velik i lako ga se obiđe pješice.

Krenuli smo od parka St Stephen’s Green, preko pješačke ulice Grafton Street pune uličnih svirača, pa naravno ušli u Disney i Lego store. Prošetali smo Temple Barom, poznatom četvrti pubova, i oduševili se atmosferom na ulicama i živom svirkom u pubovima – luda kuća u tri popodne, ulaz svugdje slobodan!

St Stephen’s Green park

Ručali smo burgere u jednom od Bunsen pubova – ovo je jedna od jeftinijih opcija za ručak. Prešli smo rijeku Liffey preko mosta Ha’penny Bridge, vidjeli Spire monument i prošetali Henry Streetom. Katedrale Christ Church i St Patrick’s Cathedral razgledali smo samo izvana jer su ulaznice prilično skupe. Nismo ulazili ni u muzeje jer smo imali samo taj jedan dan u Dublinu (barem smo tada tako mislili) i htjeli smo ga doživjeti kroz šetnju. Bilo bi lijepo ostati još dan ili dva i razgledati grad kako treba.

St Patrick’s Cathedral

Drugi dan smo se ujutro dvoumili između Viking Splash ture, u kojoj s vikinškim kacigama i vodičem razgledavaš grad iz redizajniranih vozila iz Drugog svjetskog rata (koja u jednom trenutku plove po rijeci), ili posjeta Phoenix Parku – plućima grada u kojem se mogu vidjeti jeleni.

Dok smo mi doručkovali, karte za Viking turu su se rasprodale pa smo završili u parku (tamo je i zoološki vrt), ali, nažalost, jelene nismo vidjeli. Planirali smo još otići do luke Howth Harbour, gdje se mogu vidjeti tuljani, ali smo u podne morali krenuti prema Belfastu i Sjevernoj Irskoj kako bismo isti dan posjetili muzej Titanika – ljudi moji, neću lagati ako kažem da je to bio highlight cijelog putovanja.

Titanik muzej Belfast

Ne znam što smo očekivali, ali muzej je wow i vrijedi svake lipe, a u trenutku kad smo izašli, najradije bismo sve krenuli ispočetka. Proveli smo unutra tri sata i bilo nam je malo – toliko detalja, toliko emocija, sve predivno osmišljeno, interaktivno i moderno. Muzej je izgrađen na mjestu gdje je Titanik napravljen i porinut.

Posebno su genijalno prilagodili posjet i najmlađima – na ulazu dobiju karticu i moraju pronaći plišance i lutke skrivene u različitim prostorijama, a na kraju dobiju diplomu. Jedva čekamo vratiti se!

Carrick a Rede Rope Bridge

Treći dan autom razgledavamo Sjevernu Irsku: Dark Hedges – drvored gdje se snimala scena iz Igre prijestolja, zatim viseći most Carrick-a-Rede koji spaja kopno s otočićem. Za ovaj mali hike kroz predivnu prirodu trebat će vam oko dva sata. Pješačenje do mosta je besplatno, a ako želite prijeći most, morate platiti. Kava u suvenirnici je odlična!

Dark Hedges

Posjetili smo Giant’s Causeway, odnosno Prolaz divova – čudesne heksagonalne bazaltne stupove stare 60 milijuna godina. Ovo se također može vidjeti besplatno, ali tada nemate parking, WC ni pristup visitors centru. Ako želite parkirati, morate platiti ulaznicu.

Giants Causeway

Dvorac Dunluce, još jednu scenografiju iz Igre prijestolja, vidjeli smo samo izvana i nastavili do Colerainea, gdje smo ručali odličnu tajlandsku hranu u Whoosh street foodu. Vozili smo se panoramskom cestom kroz Glens of Antrim, koja prolazi kroz pitoreskne gradiće uz obalu, i s mrakom se vratili u Belfast.

Četvrti dan vraćamo se u Irsku. Iz Belfasta vozimo gotovo četiri sata na zapadnu obalu otoka, u Galway. Ručamo odličnu pizzu (kaže Rio – najbolju ikad!) u The Dough Bros, a ostatak dana razgledavamo Galway, grad uličnih svirača, malih obrta i dućana s pleteninom.

Peti dan krećemo rano kako bismo stigli sve planirano. Prvo posjećujemo klifove Moher, najpoznatiju atrakciju Irske. Iako nisu najveći klifovi na otoku, najpristupačniji su. Zanimljiv je visitors centar, osmišljen kao mali muzej, a za razgled svega treba sat do dva. Karte smo kupili online jer su gotovo dvostruko jeftinije nego na ulazu.

Moher klifovi

Nakon četiri sata vožnje prema jugu stižemo na poluotok Dingle. Gradić Dingle mi se od svih mjesta najviše svidio – ribarski gradić kao iz dokumentaraca iz djetinjstva, šarene fasade, dupin Fungie kao simbol grada i fish & chips na jelovniku svakog restorana. Ručali smo u Fish Boxu – preporuka!

Fish & Chips u Fish Boxu, Dingle

Iz Dinglea krećemo na Slea Head Drive, 38 kilometara dugu panoramsku kružnu cestu po vrhu poluotoka, s predivnom prirodom, vidikovcima i uskim dvosmjernim cestama. Zanimljivo je da je u Irskoj uobičajeno ograničenje brzine 100 km/h na manjim cestama, a na ovako uskim cestama, gdje realno ne možeš voziti brže od 50, ograničenje je 80 km/h – dakle, Irci voze kao luđaci! Na ovom putovanju prvi put smo doživjeli da voziš brzo, a ne možeš dostići ograničenje – raj za našeg vozača!

Šesti dan idemo još južnije i obilazimo gradić Killarney na poluotoku Kerry te vozimo Ring of Kerry – još jednu kružnu panoramsku cestu, ovaj put dugu 180 kilometara, s brojnim vidikovcima i zanimljivim gradićima na ruti.

Krećemo iz Killarneya, stajemo razgledati vrtove Muckross Housea na istoimenom jezeru unutar Nacionalnog parka Killarney, zatim Torc slap, Ladies View, gradić Sneem, Staigue Fort – kružnu utvrdu iz 4. stoljeća, te ručamo odličan fish & chips u Anchor baru.

Vrtovi Muckross housea

Po Ringu se bez problema može provesti i nekoliko dana – puno je hikeova, klifova, tu su i obližnji Skellig otoci, pa čak i pješčane plaže. Ovaj dan smo se toliko navozali da su i djeca počela gunđati kako smo ih “trebali lijepo ostaviti u smještaju, a ne svaki dan kružiti po četiri sata oko neke planine”. Osim toga, postavilo se i vječno pitanje: zašto ne možemo ručati u dva ili pola tri, kao svi normalni ljudi, nego svaki dan u pet?

Ladies View na Ring of Kerry

Zadnji, sedmi dan planirali smo posjetiti Cork i navečer se vratiti u Dublin prespavati prije sutrašnjeg leta, ali probudili smo se uz kišu i plan o Corku je propao. Tek tada smo osvijestili koliko smo zapravo imali sreće i kako bi nam putovanje potpuno drugačije izgledalo da je svaki dan padala kiša.

Prognoza je pokazala da je u Dublinu bez kiše pa smo odmah krenuli tamo. Budući da su karte za Trinity College i Book of Kells bile rasprodane za taj dan, odlučili smo se za Dubliniju – odličan muzej Vikinga i srednjovjekovnog Dublina, savršen za djecu. Nažalost, imali smo samo sat vremena jer svi muzeji zatvaraju u 17 sati, ali isplatilo se i rado bismo ponovili.

Opet smo otišli do Temple Bara. Subota je, grad je pun i živ. Oduševljena sam živom svirkom u pubovima – ovdje doslovno možeš izaći u šest popodne, naplesati se i otići doma spavati u deset. Želim to kod nas!

Dublin

Cijene: Irska je skupa, slično kao UK. Potrošili smo otprilike isto kao i u sedam dana Londona. Rent-a-car smo platili 320 eura za sedam dana s punim osiguranjem. Cestarine su smiješne, tipa 2 eura za dionicu od 200 km.

Cijenu smještaja sam već spomenula (najjeftiniji hotel zadnju noć 80 eura – čudo kako sam to našla, najskuplji stan u Dublinu 250 eura, ostale kuće prosjek oko 150 eura). Ručak nas je za pet osoba izlazio oko 80–90 eura, naravno jer smo pazili gdje jedemo. Da smo sjeli bilo gdje, bilo bi barem dvostruko. Doručak i večeru jeli smo u smještaju, a namirnice kupovali u Lidlu.

Ulaznice: viseći most 43 eura obiteljska karta (ili 20 eura po osobi), Giant’s Causeway isto toliko, muzej Titanika 72 eura obiteljska, Dublinia 51 euro, klifovi Moher 8 eura po odrasloj osobi (15 eura na ulazu), djeca su besplatno. Kava je oko 4 eura i uglavnom nam je bila stvarno odlična. Suveniri su jako skupi – magneti i privjesci, primjerice, 5 do 7 eura.

Iako je od ove godine potrebna ETA za ulazak u UK i trebali smo je napraviti za Sjevernu Irsku, odlučili smo riskirati i izbjeći plaćanje jer smo ulazili autom na jedan dan, a stvarne granice između Irske i Sjeverne Irske nema. Prošli smo bez problema, što naravno ne znači da drugima savjetujem isto.

Za kraj – Irska je ogromna. Idealno bi bilo imati dva tjedna za obilazak, ostati dulje u Dublinu, posjetiti neke otoke i putovati sporijim tempom. Mi smo imali tjedan dana i odlučili smo ga maksimalno iskoristiti, ići brzim tempom kako bismo vidjeli što više – i ništa ne bih mijenjala. Bilo nam je čarobno i jedva čekamo ponovno!

FOTOGALERIJA: