Rim živi i danju i noću i s velikim osmijehom prihvaća sve nacije svijeta. Prekrasan grad je najveći muzej na svijetu pod vedrim nebom piše Marija Pajić (Meri Goes Around The World)
Vječni grad. Pupak svijeta. Svi putevi vode k njemu, no zapravo svi putevi vode iz njega jer on je bio i ostao centar svijeta. Trebalo mi je nekoliko dana da uopće slegnem dojmove i stavim sve doživljaje na papir. Pa kako i ne kada sam posjetila najveći muzej na svijetu pod vedrim nebom! Planiram to otkada znam za sebe, no nikada prilike i nikada vremena. Znate kako to već ide. Razloga za ne otići je uvijek previše, a sve je zapravo vrlo jednostavno. Kažem sama sebi: Marija, dosta je! Pakiraj se i kreći! U tom trenutku pronalazim najbolji mogući rezultat koji sam mogla zamisliti. IDEA putovanja uoči blagdana Svih Svetih imaju savršen aranžman. Hej, praznici u Rimu? Pa ako su mogli Audrey Hepburn i Gregory Peck, valjda mogu i ja! Uostalom imaš dva života, drugi počinje kad shvatiš da imaš samo jedan!
Budim se u 4 ujutro. Ne znam di mi je glava, a kamoli trebam li osam ili dvanaest odjevnih kombinacija. Trpam stvari u kovčeg sumanuto, mama me požuruje. Realno, postoji li bolji suputnik za putovanje od osobe koja te rodila i koja te stalno podsjeća da sve radiš krivo? Žurimo na autobusni kolodvor jer tamo je zakazan polazak u pet ujutro! Pospani, upadamo u dupkom ispunjeni bus. Super, ekipa iz snova koja je također zaljubljena u Rim i koja očito ima najbolje google postavke jer u tom slučaju izlazi ponuda Idea putovanja. Dočekuje nas voditeljica puta Katja koja nam već na izlasku iz Zagreba prepričava bogatu talijansku povijest. Realno, o tome se može pričati satima i danima stoga se ne morate uopće pitati kako smo provodili iduće dane. U cijeni aranžmana, ne samo da dobijete gratis sat povijesti već pronađete i super prijatelje. San. Kilometar po kilometar i naša sretna mala družina s velikim osmijehom oko glave došla je u tu obećanu zemlju tjestenine. Prva postaja je gradić Ferrara. Taman u vrijeme ručka što je meni sasvim opravdan razlog da pojedem još ugljikohidrata. Zabranjeno voće je nekako uvijek najslađe, dok je u mom slučaju to jedino voće koje dolazi u obzir. Uglavnom, kako to i inače biva, nisam stala na ugljikohidratima jer kakav bih ja to čovjek bila da u Ferrari nisam probala i onaj famozni gelatto. Okus? Ko’ Ferrari! A tek rapsodija boja i mirisa! Mljac. Dok sam se divila toj skuplturi od pistacija, u mojoj glavi je prolazila misao da mogu biti sretna što živim u vrijeme u kojem su plus size modeli itekako na cijeni. No, onaj mali glas razuma u glavi koji se javi jednom mjesečno kaže mi ostavi malo mjesta i za delicije u Rimu. No biggy!
Iće+piće+povijest. Otprilike tako to ide. U 15. i 16. stoljeću Ferrara je bila važno kulturno središte talijanske renesanse zahvaljujući moćnoj obitelji Este čiji će vas dvorac osvojiti na prvu! Istina, njihova bogata zbirka i kolekcija nije više tamo, ali lijepo je vidjeti kako je netko živio prije toliko godina bez histerije mobitela i prometnog krkljanca. Neke statistike kažu da je ovo najbolji talijanski grad za život. Iskreno, nemam pojma. Vjerujem im na riječ jer ljudi su nekako opušteni i ležerni pa valjda to ide jedno s drugim.
Pasta la Vista!
Znam, razumniji će reći pa dobro ova mala samo jede. Ok, nije daleko od istine, ali ova Italija te izaziva, vreba i draži. Ne znam što nije u redu s tim ljudima kad kuhaju tako fino. Nakon što smo se udobno smjestili u hotel koji je btw. bio odličan ( to u Italiji nikad niste sigurni, ali agencija igra na sigurno pa nemate brige), kucnuo je čas za odmor jer sutradan nas je čekalo istraživanje Vječnog grada. Laku noć Marija. Dobro jutro Rim!
Ovog puta ispadam iz kreveta sva euforična. Kombinacija je već spremna, nanesem pošten sloj pudera čisto da ne razočaram Talijane i namjestim frizuru. Ok, predosjećam da će instagram gorit’. U Rimu se nikad ne krećete autobusom kojim ste došli već prejednostavnom podzemnom željeznicom. Mi smo bili smješteni u blizini stanice Pietralata s koje smo išli do centralne stanice Termini ( ona je ujedno njihov glavni kolodvor ) i onda ovisno o preferencijama išli dalje ili ne. Karta koja vam vrijedi 100 minuta košta 1,5 euro, a vi sad prosudite želite li dnevnu kartu ili trodnevnu. Tu istu kartu možete koristiti i za autobus. Tjedna ja mislim košta oko 23 eura. Sve ovisi kakav plan imate. Rimski metro zapravo ima samo dvije linije, plavu i crvenu, a vozi svakih otprilike četiri minute.
Naša prva postaja je naravno bio Koloseum. Ok, obišli smo i jednu Crkvu prije u kojoj je pokopan Juraj Klović, ali kada bih u nastavku spominjala svaku Crkvu u koju sam ušla, pisala bih do Božića!
Ne znam kako uopće opisati osjećaj kada dođeš na tlo i razmisliš da su prije dvije tisuće godina tu živjeli neki ljudi životom koji je tebi potpuno nerealan. Rimski Koloseum tj. amfiteatar je predivan, ima više od 80 ulaza i prostora za 50 tisuća gledatelja. Stoga i ne čudi da je jedan od sedam svjetskih čuda. Sve oko njega je jednako ljepše. Teško je to sve staviti na papir, a ne izostaviti neki spomenik jer svi su zaslužili barem nekoliko rečenica. Hodajući pored, nakon što smo prošli čitav Forum, uspinjemo se stepenicama iznad kako bi popili jedan talijanski capuccino. Cijena? Ovisi o lokaciji. U ovom slučaju svega jedan euro. Ispada da je jeftiniji nego u Hrvatskoj. Kavica uz priču kako su guske spasile Rim zvuči kao da će iz nekog grma svakog trenutka izaći Kusturica, ali to je živa istina. Odmah iza ugla, na piazzi Venezia smjestio se spektakularni Oltar domovine izgrađen u čast Vittoria Emanuela II. Evo, ne mogu procijeniti je li mi ljepši po danu ili noći, ali ne bih se bunila da tamo živim.
Sljedeća postaja je Piaza Navona. Prekrasan trg na kojem se nalazi nekoliko fontana i još više restorana. No, vi budite mudriji pa skrenite u okolne ulice i naći ćete trattorie u kojima ćete prste polizat’.
Roma kao Romantika
Kada dođete u Rim, pripremite se da ovdje jedu samo carbonaru i amatricianu. Isto tako, njihove bruschette imaju svoj naziv pa nemojte očajavati kad ih ne našete na jelovniku. Samo se drugačije zovu. Crostini. Sve u svemu, za dvadesetak eura uživat ćete u vrlo dobrom ručku koji će vas pripremiti za preostalo razgledavanje. Jesam vam rekla da u Rimu morate imati udobnu obuću jer nahodat’ ćete se za sve one godine koje ste ležali. Dobra stvar je da svu tu hranu treba odmah potrošiti. A posebno ćete razgibati vratne mišiće jer to što Rim nudi na svojim krovovima je melem za oči. Od crkvenih umjetnina pa sve do Panteona. To spektakulrano građevinsko zdanje ostavlja bez daha čim zakoračite u njega. Hram svih bogova zapravo je jedini u cijelosti sačuvani spomenik antičkog Rima, a njegova kupola je nevjerojatna.
Nema mjesta na svijetu s više fontana koje nose toliko želja, molitvi i snova. Zamislite da dnevno samo u Fontanu di Trevi ljude ubace otprilike tri tisuće eura, samo u nadi da će se vratiti u ovaj predivan grad. Naravno, bacila sam i ja, i to točno onako kako treba, lijevom rukom preko desnog ramena. Zanimljivo, zadnji koji su uložili nekoliko milijuna u renovaciju ove ljepotice je modna kuća Fendi.
Realno, od tisuću ljudi koje sam zatekla na fontani, otprilike njih troje se divilo ljepoti ove fontane, dok je ostatak bjesno fotografirao i snimao pa će nadam se shvatiti tu ljepotu kad se vrate u svoja četiri zida i prelistaju galeriju. E da, kažu da je zapravo voda iz ove fontane zapravo rimska viagra, hvalevrijedna informacija, u svakom slučaju!
Nisam dugo spomenula hranu, znam, bez brige. U neposrednoj blizini Fontane di Trevi, smjestila se pršuterija tj Prosciutteria Trevi. Nemam pojma, ali sigurna sam da je odavde krenuo rimski hedonizam. Naime, to božanstvo svih narezaka svijeta u kombinaciji s najfinijim namazima našlo je svoje mjesto na drvenoj plati uz koju ćete uživati u najfinijim sicilijanskim vinima za svega tridesetak eura. Sve zajedno. Za vas najmanje troje. Zahvalit ćete mi se drugi put, dobar tek! Nakon toga, siti i sretni možete prošetati do Španjolskih stuba. To omiljeno okupljalište mladih zapravo je najživlji dio Rima. Stepenice na kojima sjedi i staro i mlado najbolje prikazuju puls tog grada. Zapamtite da na njima ne smijete jesti čak ni sladoled jer će vas redari udaljiti s mjesta zločina. Uglavnom, ne budite lijeni i popnite se na vrh stepenica te uživajte u magičnom pogledu.
Rim živi i danju i noću i s velikim osmijehom prihvaća sve nacije svijeta. Baš poput Pepeljuge i ja pred ponoć sklapam oči, a kako i ne bih kad me sutradan čeka odlazak u najmanju i najpoznatiju državu na svijetu. Vatikan.
T kao Talijanski
Ne znam kako, ali nekako ispadne da u Zagrebu jedva pričam talijanski, ali čim dođem na to magično tlo paštašute, propričam kao velika. Nadam se da ovo čita i moja profesorica talijanskog jer one četiri godine nisu uzalud prošle. Sve u svemu, čak i da ga ne znate, nemojte očajavati jer u ovom gradu se svi solidno služe engleskim jezikom i bez brige, nećete se izgubiti. Stanovnici ovog grada su vrlo ljubazni i spremni pomoći, ali i svašta prodati stoga nemojte misliti da ste ovdje došli uštedjeti. Vrebaju na svakom koraku. Izazivaju odjećom, obućom. Via dei Condotti izbjegavajte. Ja sam naravno radoznalo prošetala samo da vidim što si sve NEĆU kupiti. Prkosim životu, takva sam. No, odmah iza ugla ima raj i za nas ljubitelje visoke mode s niskim novčanikom. Naravno da mi trebaju one tri majice koje ću obući jednom u životu.
Ok, dan treći. Ideja da obiđem Vatikan uzduž i poprijeko zasada ide dobro zahvaljujući naravno dobroj organizaciji agencije. Dolazimo u rano jutro na najlješi Trg na svijetu, Trg sv. Petra. Trg koji ste toliko puta vidjeli na televiziji da uopće ne možete zamisliti koliko je lijep uživo. U koje god vrijeme došli, na jedno morate bit spremni. Red. Naime, ima još jako puno ljudi sa svih krajeva svijeta koji baš toga dana isto tako žele vidjeti Baziliku tj. najveću i najljepšu Crkvu na svijetu i popeti se na kupolu na koju se ja nažalost nisam popela jer ako se sjetite s kim sam krenula na put, petsto stepenica zvuči kao SF film u njezinom slučaju. Mamma mia!
Mislim si fotke odavde mogu ići na Instagram bez ikakvog filtera! Spe-kta-ku-larno. Nije ni čudo da mnogi žele tu živjeti. Ipak, u jedno sam sigurna, a to je da većina njih sigurno ne ide u obližnje vatikanske kafiće jer tamo 0,75 l vode košta osam eura. Kad sam vidjela račun, došlo mi je da naručim rakiju jer utjehe očito nema u vodi. Mislim, sigurna sam da ne poslužuju svetu vodu, ali baš toliko naplatiti, svaka čast!
No, nešto u što se svakako isplati uložiti novac je obilazak Vatikanskih muzeja. Obavezno u aranžmanu naglasite da želite to posjetiti jer agencija će kupiti karte u vaše ime i spasiti vas sati i sati čekanja pred ulazom. Plus nećete morati kupiti last minute karte koje su duplo skuplje.
Možete li zamisliti najljepše umjetnine svijeta na jednom mjestu? E pa to se nalazi baš ovdje. A da ne pričam o Sikstinskoj kapeli u kojoj je naravno zabranjeno fotografiranje. Fotografije su naravno u prilogu. Jednom buntovnik, uvijek buntovnik.
Kad vam “zafali” zraka, slobodno zavirite u magične vrtove koji su u jednu ruku jednako lijepi kao i sve umjetnine.
Sono innamorata di te!
Kada se umorite od hodanja, prošećite još malo uz prekrasan Tiber gdje se nalaze najljepše skulpture anđela na svijetu, tik uz tvrđavu Sant’Angelo. U neposrednoj blizini nalazi se i najveća tržnica, no za to nažalost nisam imala vremena. Drugi put, obećajem! Ako vi odete prije, javite kako je! Naravno, na svakom koraku vreba gelatto! Po mom skromnom mišljenju, najbolja slastičarnica je Venchi u kojem će vas dvije kugle sladoleda koštati otprilike sedam ili osam eura, ali ovaj doživljaj se itekako isplati!
A kad se zaželite malo umjetnosti i mladosti, svakako zavirite u Trastevere, poznatu četvrt koja obiluje trgovinama, kafićima i galerijama.
Sljedeći dan za moju dragu grupu bio je rezerviran za odlazak na Pompeje što bi svakome preporučila, no ja uvijek moram po svom pa sam odlučila još jedan dan nadoknaditi sve ono što sam propustila vidjeti u Rimu.
I da znate da sam uživala! Srećom, pomazilo nas je prekrasno vrijeme tako da je stvarno bio užitak lutati magičnim rimskim ulicama. A da vrijeme leti kad se zabavljaš, znamo svi pa je tako kucnuo čas i da se svi skupa vratimo u realnost. Opijeni ljepotom ovog čarobnog grada, na putu doma, stali smo u prekrasan gradić Orvieto. Smješten na vrhu brdašća, gradić je to do kojeg ćete najlakše doći žičarom. A kad dođete, dočekati će vas spektakularna crkva Duomo di Santa Maria Assunta.
Kažu ne možeš doći u Italiju, a da ne probaš porchettu. Bez brige, nije me trebalo nagovarati! Začinjeni odojak u lepinji nije baš delicija koju bi poželjela staviti na osobni jelovnik, ali barem znam za ubuduće.
Siti i sretni utrpali smo se u bus i krenuli put Lijepe naše! A ja? Ja sam još jednom potvrdila samoj sebi zašto putujem. Putujem jer moram. Putujem jer je ta raznolikost okidač moje kreativnosti. I svaki put kada dođem kući, sve je isto – samo su moje misli drukčije. I baš to mijenja sve!
Sretan vam put!
