..jer je predivno, jednostavno i besplatno…. Jer mi puni baterije, poklanja nova prijateljstva, zbližava s voljenima, upoznaje s nepoznatima, uči povjerenju, i čini  boljim čovjekom…

Bila je to jedna od onih iznenadnih, i  ispalo je, predobrih odluka, koje doduše ne mijenjaju život, ali ga barem malo „pumpaju“ dobrim emocijama. Znate kojim već…. Onim koje me uvijek prate kad idem „tamo gdje je sve po mom”. A zapravo je to tamo gdje nikada nisam bila……….

Jer ima nešto posebno u takvim mjestima. Nešto što vas čini boljima, sretnijima, pametnijima…. Zbog onih dobro poznatih vidika koji se „šire“ u bliskom dodiru s nečim novim.  Zbog znanja koje tako nevjerojatno klizi u prave vijuge – kad ste na „licu mjesta“. A ne pogrbljeni nad školskim udžbenicima. Zbog osjećaja da otkrivaš, proučavaš, diviš se, čudiš, uživaš….. Znate već na što mislim…..

Ispalo je da je Berlin bio upravo ono što nam je trebalo. Sami, ovog puta bez stalno gladnih juniora, malo smo se pravili da smo bezbrižni. I da ne brinemo što je u Rijeci opet “pao” komad iz matematike. Bila je to i godišnjica i rođendan i svi pokloni zajedno…… A osim toga, kad jesen zašušti, i dan se skrati, svaki pokušaj „depre“, nestaje jednim dobrim putovanjem. Ma kako kratko ono bilo. A nama je bio idealan produženi city break weekend. Jako, jako ranojutarnji let iz Venecije, koji vam pak jamči cijeli petak u novom gradu. Pa onda subota i nedjelja. Sve do ponedjeljka navečer, i doba kad se Berlin već sprema za radni utorak.

Berlin….Uvijek je bio na popisu… I dugo nas je čekao…. Točnije, od našeg otvaranja profila na Homeexchangeu. Jedna od prvih ponuda za razmjenu stigla je upravo iz Berlina. Simpatičan Antoon, sa svojim skandinavski uređenim stančićem na savršenom Savigny platzu…….kako sam ga mogla odbiti.

No, u to vrijeme sam planirala s obitelji prvu razmjenu i ljetovanje u Parizu. Jest da bih ja najradije sve, ali negdje se i meni mora stati na kraj. Ili možda ne mora. Ispalo je nasreću, ovo drugo. Antoon je sa suprugom tog svibnja  došao   u moj apartman na Krku. Trebam li reći da je inače apartman u to doba prazan. Kao uostalom i većini ostalih iznajmljivača na cijelom Jadranu… I tako su se moji novi prijatelji došli ugrijati na našem proljetnom suncu. A mi smo dobili novu „sretnu misao“ u glavi – Berlin koji nas čeka, kad se jednom budemo odlučili na njega…

I za sve skeptike, ne nije bilo garancija. Da, Antoon se vjerojatno, poslije nekoliko godina, mogao praviti „ludim“… I riskirati da se za njega vrata u Homeexchangeu zatvore. No to jednostavno u ovoj priči nije moguće. Ne moram ni reći da smo s ovom praksom nastavili i dalje. Ovog proljeća smo na Krku ugostili danskog dirigenta i ženu. A Kopenhagen i dalje čeka na nas ( moramo imati više sretnih misli na lageru).

I  tako sam ja jednog kišnog utorka, iz svog suhog ureda poslala poruku u Berlin „kako bi mi, evo baš idući vikend došli, ako je to u redu s njim“. I bilo je.Trebalo je samo naći dobre karte. Onako, da cijena bude –„prava sitnica“. I bila je… Blaženi low cost… Dvije zrakoplovne povratne karte Venezia-Berlin za stotinjak eura. A smještaj besplatan. Pa da si  ne možemo priuštiti malo „pumpanja dobrim emocijama“….

Antoona nismo uspjeli niti vidjeti. Ostavili smo mu pisamce. On je nama ključ ostavio kod susjeda. A vino i sir u frižideru. Obožavam ga. Vino. Antoona. Berlin. Homeexhange!!!!

Napisala: Nataša Papić – natasapapic.wixsite.com