Dijagnoza dijabetesa tip 1 bila je kao potres koji je preokrenuo moj svakodnevni život. Odjednom sam se našla u svijetu koji mi je bio potpuno nepoznat – mjerenja šećera, inzulin, brojanje ugljikohidrata, strah od hipoglikemije. Sve je bilo novo, zbunjujuće i ponekad zastrašujuće. No, umjesto da dopustim da me to obeshrabri, odlučila sam prihvatiti izazov.

Naučila sam da dijabetes nije kraj mog normalnog života, već samo poticaj da ga živim drugačije – pažljivije, svjesnije, ali ne i manje strastveno. I tako, umjesto da odustanem od svojih snova, počela sam ih prilagođavati. Jer ako postoji jedna stvar koju sam shvatila, to je da ništa ne može zaustaviti čovjeka koji je spreman prilagoditi se – čak ni putovanja u egzotične destinacije

Što ponjeti sa sobom?

Provela sam malo istraživanje, žao mi je da na hrvatskom nema mnogo informacija na tu temu, zato mi je stranca Nainzulinu.com puno pomogla. Od osnovih potrepština spakirala sam:

• INZULIN – kupila sam rashladnu torbicu (za prvi pokušaj preko Aliexspress-a), drži hladnoću do 8 sati, naravno s dodatnim ulošcima za hlađenje koji se posebno nadokupe (ima ih na internetu, te u poslovnica Bonitech)
• GLUKOMETAR I LANCETE
• SENZOR (CGM) koji sam dobila prepisano od dijabetologa (u ovom slučaju Dexcom), svakao preporučam uzeti rezervni za slučaj da prekine s radom
• TABETE koje imam na recept
• LIJEČNIČKU POTVRDU NA ENGLESKOM JEZIKU – dobiti ćete je na zahtjev od svog dijabetologa, da je možete pokazati na aerodromu u koliko Vas netko traži istu
• HRANA – sendvič + makadamijski orašh i bademi + voda

MALI PRAKTIČNI SAVIJETI:

• Ako putujete u toplije krajeve, pazite da inzulin ne bude izložen visokim temperaturama
• Uvijek imajte rezervne baterije za glukometar/senzor.
• Provjerite prije putovanja gdje se nalazi najbliža ljekarna u slučaju nužde
• Svakako preporučam na dalja putovanja, duge letove i sl. Glucernu koja služi kao zamjeniski obrok, treba Vam je prepisati dijabetolog na recept.

Alibabina avantura od 8 dana

Kontrola na Zagrebačkom aerodromu prošla je bez problema. Rekla sam da imam lijekove sa sobom, ovaj put nitko me nije dodatno provjeravao. Lijekovi se moraju nositi u ručnoj prtljazi iz sigurnosnih razloga.

Kako sam putovala s agencijom, pitala sam postoje li hladnjaci(minibar) u sobama gdje bih mogla držati lijekove, eventualno na recepciji hotela. Tijekom putovanja autobusom vozač je imao hladnjak, pa sam uvijek mogla zamoliti da se tamo pohrani inzulin dok smo na putu.

Naše putovanje sastojalo se od par slobodnih dana koje sam provena na predivnim pješćanim plažama, što se tiče hotelske hrane bilo je velikog izbora, spoj je mediteranse, arapse i berberske kuhinje. Smještaj je bio u all inclusive hotelima lanca El Mouradi 4*-5* koji se mogu okarakterizirati kao Europske 3*, osoblje je bilo iznimno ljubazno i pristupačno, kao i lokalno stanovništvo.

Posjetili smo glavni grad Tunis, ostatke slavne Kartage i rimskih termi, te nakon toga neizostavan Sidi Bou Said. Radi se o popularnoj destinaciji, mali grad karakterističan po plavo-bijelim kućama koje su nekada gradili bogati Tunižani. Mjesto je to za šetnju, slobodno vrijeme, fotografiranje, suvenire i lokaknu hranu, kao i neizostavni čaj od mente koji je njihovo nacionalno piće.

Imali smo isplanirane obroke kroz dan, kako se radi o mediternaskoj prehrani, hrana je bila u redu, šećer mi nije poprimao previsoke razmjere, naravno u nekim situacijama kao što je duga vožnja autobusom, imala sam povišeni šećer, nisam se mogla otići prošetati, pokušala sam to kasnije nakon dolaska u drugi hotel iznivelirati. Grickalice koje uvijek nosim sa sobom su razni orašasti plodovi, ako sam u mogućnosti također jogurt ili kuhano jaje, te obavezno glukozni bomboni ili vrećica šećera u torbi.

Najviše me oduševila naša avantura u pustinji, odnosno posjeti i noćenje u gradu kojeg nazivaju vrata Sahare – radi se o gradu Douz. Jahanje deva i vožnja quad-ovima, nezaboravan zalazak sunca. Slijedila je avantura džipovima slijedeći dan u  ujutro, dok pustinjske temperature ne poprime svoj maksimum. Vožnja obuhvaća posjet velikoj prirodnoj oazi u podnožju planina Atlas, oaza Chebica, gdje se nalaze palme datulja i mali vodopad. Slijedila je adrenalinska vožnja pustinjom, posjet ostatcima filmskih setovima kao što su Ratovi zvijezda, obilazak presušenih kanjona, napuštenih sela. Južni dio Tunisa je slabije razvijen nego sjever, siromašniji što je vidljivo dok se vozite, no život i stanovnici su se prilagodili prilikama u kojima žive

Iako dijabetes nameće određena ograničenja, ne znači da moramo odustati od svojih snova. Sa dobrom pripremom, sve je moguće – čak i avanture u pustinji ili daleke destinacije poput Kenije. Ako i vi putujete s dijabetesom, podijelite svoja iskustva u komentarima! Svaki savjet je dobrodošao!

Tekst i fotke: Tamara Tepavac – Instagram

Fotogalerija: