Anna Mrkovic nam šalje svoje doživljaje s putovanja na rajski Mauricijus
Nakon 10-satnog noćnog leta iz Istanbula stigli smo na Mauricijus u popodnevnim satima. Čim smo izašli iz aviona, odmah smo udahnuli pravi ljetni zrak tropa.
Nakon vrlo kratke i brze aerodromske kontrole, dočekao nas je transfer i odveo do našeg hotela koji je bio smješten na jugozapadnom predjelu otoka tkz. pokrajina Bel Ombre. Jet leg-a nije bilo s obzirom na to da je mauricijsko vrijeme svega 3 sata unaprijed od hrvatskog. Ostatak dana smo proveli prilagodjavajuci se tropskim klimatskim uvjetima nakon hladne Europe.
Sljedeća tri dana smo odlučili uzeti rent a car i provozati se po ostatku otoka, upoznati se s kulturom življenja, ljudima, običajima, atrakcijama i lokalnim specijalitetima otoka. Osim rent-a cara, možete iznajmiti auto i vozača za cjelodnevan ili poludnevan najam tj. na 8 ili 4 sata; ako se odlučite za najam od 8 sati, cijena će vas izaći kao i cjelodnevni najam rent- a cara (ne zaboravite: vozi se kao u Engleskoj tj. na lijevoj strani).
Prometna povezanost je također odlična; ceste su asfaltirane, a cijeli otok je povezan s autocestom. Lokalni vozači većinom stanu nasred ceste bez ikakvog upozorenja, pa pripazite, ako vozite, da držite razmak i zaobiđete ih. Na otoku je glavno prijevozno sredstvo lokalnog stanovišta autobus; autobusa ima na svakom koraku, svi su jako šareni, bučni i ispuštaju velike količine ispušnih plinova; pa ako vam idu u susret ili voze ispred vas, zatvorite prozore jer sve oko sebe ostavljaju u dimu. Otok je nizozemsko-francusko-engleska kolonija, pa se na otoku u većini slučajeva priča francuski jezik, ljudi su jako ljubazni i nasmijani; spremni pomoći i porazgovarati s vama i na engleskom jeziku (svi ga govore).
Osjeti se i utjecaj Afrike i Indije na otok; Afrike zbog blizine kontinenta, a Indije kroz kulturu, religiju i običaj življenja. Stanovništvo je jako religiozno, vrlo često ćete na cesti vidjeti male kapelice, hinduističke hramove, cak i katoličke crkve; hinduizam je najviše rasprostranjen, cak 70% stanovništva su hinduisti, ostatak su muslimani i katolici.
Iznenadila nas je čistoća otoka, a polja šećerne trske (primarna gospodarska grana otoka) su posvuda održavana, kao i rezervati sa životinjama, botanički vrtovi i sl. Od botaničkih vrtova mi smo posjetili najpoznatiji: botanički vrt Pamplemousses; fascinirala nas je veličina palmi, drveća i lopoča; zaključili smo da otok posjeduje zaista zapanjujuće biljne vrste. Svaka zelena površina se svakodnevno nadgleda i čisti.
Lokalna hrana je začinjena, većinom sa curryem – utjecaj indijske kuhinje; jer većina otoka je naseljena Indijcima (koji su otok naselili nakon ukidanja ropstva; kao jeftina radna snaga u tadašnje vrijeme). Nastojte probati hranu koja se prodaje na ulici ili je probajte u lokalnim restoranima (nekad poslužena i na listu ploda banane).
Rum je lokalno piće i obavezno piće za vrijeme vašeg boravka; bilo u koktelu ili ‘po domaći’ kao aperitiv; ima ih svih vrsta i svakako preporučujemo da ih probate.
Plaze su nezaobilazna atrakcija cijelog otoka; bas kao slike iz časopisa, tirkizno more i beskonačno duge pjescane plaze s palmama. Mi smo posjetili par plaza: Flic en Flac, Le Morne (s prekrasnim pogledom na planinu La Morne) te sjever otoka u blizini Grand Baie-a. Must try je naravno i kokosovo mlijeko koje pijete slamkom iz kokosa.
U unutrašnjosti otoka je nacionalni park Black River – kao stvoren za pustolove i planinare; dok južni dio nacionalnog parka tkz. Chamarel krije ljepotu Seven Coloured Earth-a (zemlja vulkanskog porijekla koja u dodiru s prirodnim metalima čini zemlju obojenu u vise boja), te neizostavni slapovi u Black River-u.
Jedan od dana smo obišli južni predio otoka tkz. Savanne; religijski predio Grand Bassin (sa hinduističkim hramovima, jezerom i kipovima); odmah do je Grand Bois (polja čaja s tvornicom i proizvodnjom zelenog, crnog i bijelog čaja), mi smo se oduševili načinom proizvodnje čaja, a još vise su nas se dojmila polja čaja kao i hortikultura oko tvornice koja se održava besprijekorno (must see). Nakon toga smo obišli rezervat sa životinjama La Vanille Crocodile Park (sa kornjačama i krokodilima; kornjače možete hraniti te ih maziti).
Dan smo završili u avanturističkom parku La Valle des Coloures – nudi se vožnja buggy-ima, zip-line ili šetnja visećim mostom iznad sume; nastojte posjetiti ako volite takve sportske izazove. Neizostavna atrakcija je i ronjenje u oceanu – susrest ćete mnogo kornjača (koje čak možete i dodirnuti), te tropske šarene ribe i morske zvijezde. U danu se izmjenjuju kisa i sunce; unutrašnjost otoka i jug su podložniji klimatskim promjenama za razliku od sjevernog dijela otoka gdje je tijekom dana većinom sunčano. Umjesto kamenja na plaži će vas dočekati odlomljeni koralji, koje more izbaci na pijesak (ponesite koji sa sobom kao uspomenu sa otoka).
Treba napomenuti da na otoku nema opasnosti od morskih pasa jer koraljni greben okružuje cijeli otok, te je vrlo plitak i more je toplo, pa morski psi ne mogu pristupiti plažama. Opasnosti od krokodila također isto nema (one koje možete posjetiti u rezervatima su dovedeni s Madagaskara), no sigurno ćete naići na majmune kojih na otoku ima oko 50.000.
Valuta na otoku je indijski rupi (za ca.5 eur ćete dobiti oko 200 rupia); no u većini trgovina i ulaznice u parkove možete platiti kreditnom karticom.
Sezona za posjetiti otok je od listopada do svibnja (većina lokalaca predlaže mjesece svibanj i listopad); dok je mauricijska zima od lipnja do rujna (minimalna temperatura je 14 stupnjeva).
Mi smo na otoku boravili 7 dana i većinu toga posjetili; svakako preporučimo da posjetite ovaj jedinstveni tropski otok u indijskom oceanu; većinom neotkriven turistima, ali sve veća turistička atrakcija u svijetu; mi smo uživali u svakoj sekundi!! Ako dvoumite gdje u ljeto za vrijeme Europske zime, s ovim rajem na zemlji zvan Mauricijus nećete sigurno faliti 😉
PS. nemojte zaboraviti na kremu za sunčanje s min. faktorom 50; ipak je u pitanju tropsko sunce koje je vrlo jako i u vrlo kratkom roku pocrvenite na suncu…
Napisala: Ana Mrkovic
*Navedeni tekst odraz je mišljenja i iskustva tekstopisca i ne odražava stavove autora bloga putoholicari.com
