Mladen Relic nam šalje svoje doživljaje sa Kube
Napisao: Mladen Relic
Postoje mnoga mjesta na svijetu gdje ćete naići na avanturu koju će te prepričavati vama bliskim osobama. Kuba je jedno od dalekih mjesta na kojem je avantura najbliža. Kuba je najveći Karipski otok na kojem živi nešto više od 11 miliona stanovnika. Gracilno je izdužen po paraleli, pa je grubo podijeljen na zapadni centralni i istočni dio. Sa sjeverne strane je atlantska obala, a sa južne karipska. Stanovnici su nad polovično bijelci zatim različito nijansirani mulati, crnci i manjine od kojih je i kineska koja je uglavnom nakon revolucije odselila u SAD pa se sada rijetko može naići na kosookog kubanca. Kuba na svjetsku scenu nastupa sa uspjelom revolucijom koju su predvodili svojevrsni ideološki predstavnik Che Gevara te general i državnik Fidel Castro. Kuba iz Američke kolonije sa domaćom čvrsto vezanom, malobrojnom i vođenom elitom i velikom većinom izrabljivane radničke klase postane ne klasno socijalističko društvo. Fenomen, koji nije ideološki jednak komunizmu zbog odvažnosti iza dobivene karizmatičnosti, prijeti da zapali cijelu latinsku Ameriku u kojoj su prisutne slične klasne razlike i uvjeti. Sa smrću Chea san umire, a Kuba se zatvara u svijet u kojem se vrijeme zamrzava. Fidelova država samo se tako mogla braniti od moćnog neprijatelja, ali i od lažnih saveznika. Međutim takva obrana revolucije postaje naporna i neodrživa pa se Kuba počela otvarati vrata svijetu. U takvu napola odmrznutu Kuba mnoštvo zapadnih i istočnih turista, poput Karoline i mene, dolazi u potragu za minulim ležernim vremenima.
Iz Splita letimo za Zagreb, jurimo na autobus za Beč gdje smo se smjestili u apartmanu Heart of Vienna. Beč po mjeri čovjeka, ni hladan ni samodopadno temperamentan. Prošetali smo zimskim Bečom, ugrijali se u pokojem dućanu štedeći novac i prostor u torbama za naše putovanje. Rano ujutro vezanim letom preko Bonna letimo prema Varaderu. Još je 26. siječnja kad stižemo u hladni i kišoviti Varadero, jer smo dobili 6 sati. Umoran i nesiguran pun si predrasuda i krivih procjena. Stoga o toj noći neću ništa reći osim da smo put do apartmana našli u izvrsno očuvanom starom američkom Fordu.
Sa hladnim i vjetrovitim vremenom u Varaderu se pojavljuje stvorenje Portuguese man o’war, opasno utoliko da može izazvati i smrt. Zbog vremenske razlike nisam mogao spavati pa sam na prohladnu plažu izašao u 5 sati, doticao i proučavao ta nepoznata bića i na kraju se okupao na plaži punoj upozoravajućih zastavica. Plaža je bila prazna tako da nije bilo nikog da me upozori, a ja sam imao sreće.
Taj dan više se nismo kupali. Varadero je dugi i uski poluotok kojeg prate dvije paralelne ceste. Između te dvije ceste smješteni su apartmani i uglavnom luksuzna odmarališta. Sa jedne strane poluotoka nalazi se nepregledno duga pješčana, prekrasna plaža karakteristična za Kubu, dok je na drugoj strani nešto skromnija. Među turistima postoji već uvriježeni komentar“Varadero nije Kuba“. Varadero je već pomilovao kapitalizam, ljudi se otuđuju, vlada poslovnost, dobro se organiziraju da turistu naplate uslugu. Gotovo da nismo naišli na nijednu spontanu reakciju. Da posjetitelj Kube provede svoje ljetovanje u Varaderu mogao bi pričati samo o lijepoj plaži i hrani, a propustio bi emocionalnu avanturu. U potrazi za Kubom morali smo putovati dalje.
Banke su rijetke i naravno sve su državne. Nema potrebe za traganjem za boljim tečajem, jer je tečaj isti. Na šalter se dolazi polako nakon dužeg čekanja u redu izvan banke i u banci. Atmosfera je ozbiljna, a službenici napeti i iscrpni. Jedina ležernost postoji na slikama Castra koji se redovito slikao u poluprofilu sa cigarom u rukama. Nema mobitela, nema glasne priče, srkanja, grebanja,obiteljskih razmirica, lažnih i glasnih osmjeha, nezadovoljstva tečajem. U njihovim bankama čak i prepotentni Francuzi hodaju na prstima, tiho se prepiru i prepuštaju se sterilnom ozračju. Ostale praktične informacije su da smo casu particulare dobili za 40 eura preko airbnb. Na smještaju ne treba biti pretjerano štedljiv, jer vas komfornost može neugodno iznenaditi. Doručak se plaća 5 CUC-a, a večera uglavnom 10. Doručak obvezno uzmite, što zbog praktičnosti, što zbog kvalitete. Večerati možete i vani, ali u našem iskustvu pokazalo se da nam večera donosi neprocjenjive trenutke bliskosti sa Kubancima, pa smo je uveli kao standard. Kubanci su dobri kuhari sa ukusnom kuhinjom, a količine koje dobijete često će vas obeshrabriti i navesti da taktički posložite hranu u želudac. Ne bojte se, sve ćete potrošiti kad budete plesali salsu. Ne zaboravite da Kubanci nemaju šoping centre, da su im trgovine rijetke i da u njima nema gotovo ništa, pa nekad ni vode koju usputno rečeno morate kupovati na Kubi. Kad uđete dobro se zagledate u tu pustoš i pokušavate naići na proizvod na koji vas je razmazilo vaše potrošačko društvo.
Kao što sam već rekao nećete ga naći, a ako ga kojim slučajem ipak nađete bit će trostruko skuplji nego u Lidla i nikad na akciji. Kubanci robu kupuju na ulici od uglavnom pokretnih preprodavača. Znaju kad dolaze pa tada izlaze i trguju. Svježe, biološki uzgojeno i pripremljeno sa ljubavlju i pjesmom, hrana i smiješak dolaze vama na stol. Vjerojatno prvi domaćin u casa particulare će vam ponuditi da vam nađe smještaj u gradovima koje želite posjetiti. Dobro su umreženi , spremni pomoći vama i osobi kod koje odsjedate. Smještaj u casa particulare u modernim odredištima koštat će vas 35, a u onim običnim 25 CUC-ova. Putovanje je često kraće, uzbudljivije i jeftinije sa tkz. Taxi colectivo, osobito ako se znate cjenkati. Kod cjenjkanja ne treba pretjerati jer se najniža cijena ipak poštuje na tom neformalnom tržištu. Prodavatelje taxi usluga u Havani morat ćete potražiti u agencijama. Najvrjedniji proizvodi su duhan, rum i proizvodi od kože. Računajte da isti ili slični proizvodi u Europi koštaju do 5 puta više. Na ulicama Havane nekoliko puta dnevno presrest će vas preprodavači cigara sumnjive kakvoće. Može vam se dogoditi da kupite osušeni list banane pod cijenu najcjenjenije kubanske cigare. Ako nastavljate za Vinjale kupnju odgodite, jer će vam tamo zamotati najkvalitetnije listove pred vašim očima za istu cijenu.
Na putu za Havanu počinjemo upoznavati Kubanski krajolik. Kuba je najrjeđe naseljeni karipski otok. Rijetka su naselja, a pašnjaci puni konja i krava raznih boja. Konstantno nas nadlijeću predatori slični orlovima. Gotovo neizbježan prizor kad pogledaš prema nebu. U autobusu upoznajemo mladi bračni par iz Vojvodine na bračnom putovanju sa kojim ćemo nastaviti druženje u Havani. Havansko predgrađe nema karakteristike velegradova poput velikih trgovačkih centara i prometne gužve. Tek kad opažamo golemi kip Isusa Krista sigurni smo da smo u Havani. U Havanu stižemo u kasnim poslije podnevnim satima kad se bude i glazbenici i propuhuju trube na gradskih trgovima. Stara Havana je puna glazbe što one žive što odvrnute do kraja iz stanova. Ulice su trošne, noću mračne, građevine oronule, bez
starog građanskog sjaja kojim su sigurno blistale jer kad uđete u haustore vidite stare pločice lijepih reljefa i visoke stropove ukrašene lusterima. Inače Kuba nema krupnog otpada karakterističnog za potrošačka društva. Ništa se ne baca jer se uvijek može obnoviti i koristiti. Noću Havana živi intenzivno do ponoći. Ulice su pune klubova u kojima sviraju glazbenici i stidljivo plešu zapadnjaci. Ili češće samo gledaju dok drugi plešu:)
Sve to može ostati sjajna uspomena sa emocijom ako nadvladate stečenu usiljenost i lažnu obzirnost, jer nemalo je onih koji vas na to navode na Havanskim ulicama.
Dan je uvijek različit od noći pa tako i kad je Havana u pitanju. Ljudi se moraju nečim baviti pa ples mora stati. Havana je i kulturno središte uz Santiago de Cuba, stoga će vas mobilne aplikacije navoditi na besmislene obilaske kulturnih znamenitosti. Moj skromni savjet je ako možete na drugi način upotpuniti svoje dane znamenitosti pogledajte tek usputno. Ukratko radi se o velikanima kolonijalnog doba koji su gradili za sebe ili za svoju vječnost, te spomenicima ili muzejima koji nastoje održati tekovine revolucije čiji nekad odvažni protagonisti sada umiru kao suhi starci nastojeći da sadašnji mladići žive njihovu veliku povijest zaboravljajući svoj život. Kad priđete muzejima shvatit ćete da je to sve mit sa oskudnim sadržajem. Naravno tu su i utvrde i crkve.
Kada uđete u poznate hotelske restorane ili recepcije prići će vam prijazno i predložiti da razgledate ili nešto popijete. Na kraju vam gotovo sigurno predlažu da otiđete na najbolju večernju zabavu u gradu. U pitanju je poznati Havanski proizvod Buenovista social club. To nismo htjeli propustiti pa smo se tamo našli sa našim srpskim poznanicima. Prostor je velik, pozornica gotovo mala za desetak natiskanih glazbenika svih boja i dobi. I stalno dolaze novi. Plesači vas animiraju i vode pred glazbenike. Sve se završava jednim velikim vlakićem. To je bila ugodna večer. Posjetite, jer je to živa povijest.
Smještaj je 25 CUC, cijena večere u restoranu od 10-15 CUC, ulaz u Buenavista social club 30 CUC, ulaz u muzeje oko 5 CUC, koktel oko 3 CUC, mala kuglica sladoleda 2 CUC, put do Vinalesa sa taxi colectivo koji smo našli slučajno 30 CUC
Iz Havane izlazimo kroz brežuljke iznad grada na kojima se nalaze lijepe kućice sa bogato uređenim vrtovima, širokim parkovima sa starim velebnim stablima. Za razliku od stare Havane grad je ovdje obučen u čistu dnevnu ljetnu i procvalu haljinu. Put do Vinalesa traje 4 sata i vodi nas kroz slabo naseljenu unutrašnjost. Varadero ,Havana i Vinales su tri različita lica Kube. Vinales je gradić smješten uz plodni nacionalni park sa dugom glavnom ulicom u kojom je smješten pitomi urbani život.
Nacionalni park je kultivizirana dolina koju presijecaju maštovita strma kamena brda. Veza između grada i dolina su kauboji sa svojim konjima koji će vas za povoljan iznos provesti na agrarno obrazovni izlet kroz uređena polja do vaših domaćina. Tamo ćete dobiti iscrpnu i zanimljivu lekciju o načinu pripreme duhana i kave, upoznati tropsko voće i povrće, vidjeti kolibrića, leteće grabežljivce i strvinare i požaliti žuljeve poljoprivrednika koji oru volovima. Arhaični je to i topli slikoviti krajobraz u kojem kao u bajci iz nekih minulih vremena pitomi nasmiješeni farmeri pričaju obične priče koje nigdje drugdje ne bi tako pozorno slušali. Ipak će vam na kraju nenametljivo spomenuti da država otkupljuje 90 % sasušenog duhana po niskim cijenama koja sama određuje.
Ostalih 10% oni sami prodaju uglavnom turistima i tu se krije dio ipak promišljene gostoljubivosti. Svjesni su da je u tržišnoj slobodi put od siromašnih farmera prema bogatim zemljo posjednicima jer sigurno tržište već desetljećima osiguravaju poznati duhanski hedonisti političari, revolucionari ili glumci. Ipak, ovdje ste svjedok da zasigurno kupujete najbolji duhan na svijetu ili vrlo cijenjenu kavu dobivenu bez ikakvog tehnološkog procesa kao da je kupujete od domorodaca prije dolaska Cortesa. Osim posjeta farmi sa konjima, biciklom ili starim automobilom možete otići na obilazak znamenitosti oko grada koji uključuje Indijansku špilju na jezeru u koju ulazite sa brodom, prapovijesni crtež golemih dimenzija i vidikovac sa kojeg se najbolje vidi cijela dolina. Tridesetak kilometara udaljena je velika špilja koja je kao i većina špilja tek manjim dijelom uređena za posjetitelje te je isto toliko udaljena lijepa plaža na atlantskom oceanu. U drugom mjesecu noći su ovdje hladne za ljetnu odjeću.
Smještaj je također oko 25 CUC, hrana je nešto jeftinija, sat jahanja 5 CUC, kraći dnevni izleti oko20 CUC a duži mnogo više. Naglašavam da odvojeno plaćate prijevoz i ulazak u ipak skromne znamenitosti za koje morate odvojiti još 10-15 CUC. Dnevni najam lošeg bicikla je 8-10CUC. Stekao sam dojam da ovdje cjenjkanjem možete postići manju cijenu. To potvrđuje i cijena taxi colectiva od 25CUC na relaciju od 700 km do Trinidada.
Očekivanja od Trinidada bila su nam velika, osobito Karolinina, koja je žudjela da vidi krokodilsku farmu. Bilo gdje da smo krenuli Karolina bi ispitivala da li tamo žive krokodili u zraku, rijeci ili moru, ima li zlih zmija rogatih, bijesnih kolibrića, anakonda i naravno morskih pasa. Kubanci bi se smješkali i klimali glavom. Zapravo, napokon se uvjerila da je na pravom tragu jer na pristaništu u udaljenom 2 sata od Trinidada postoji restoran posvećen krokodilima. Karolina ni u Trinidadu nije ostvarila svoj tihi san. Zapravo na kopnu nema bića koje bi svojom naravi mogle direktno ugroziti čovjeka. Psi, volovi, krave, koze, jarci neobično su mirni. Slobodno lutaju uz kuće baveći se striktno svojim poslovima.
Trinidad je osrednji grad po Kubanskim mjerilima smješten na jugu otoka udaljen 6 km od mora, a 12 km od lijepe Karipske plaže. Krasi je mali, ali skladni trg u Španjolskom stilu što ne čudi jer je nekada Trinidad bio prijestolnica Kube. Zbog toga je bogat poviješću, ali tu povijest mora vam predočiti znalac jer je skrivena i skromna u svojim zdanjima. U Trinidadu posebno bi istaknuo naše domaćine koji uvijek nađu povod za ples i pjesmu, nikad umorni ili sujetni. Sa tri poznate Španjolske riječi uspostavili smo dirljiv emotivni kontakt sa obitelji kojima ni ime ni veze nismo znali. Bilo ih je svih boja i starosti, vjerojatno i različitih sudbina a ono što ih je predstavljalo nama bio je vječiti osmijeh. Karolina je ovdje bila apsolutna zvijezda, što zbog toga što je na poticaj odmah plesala latinoameričke plesove koje zna plesati, što zbog toga jer je moje ime za Kubance skup zamršenih slova. Na Trinidadu se ide na plažu sa taxijem ili se obilaze brdašca oko Trinidada koja pripadaju nacionalnom parku. Glavnu atrakciju unutar nacionalnog parka čine tri vodopada. Mi smo posjetili onaj najmanji i najbliži opet konjima, kupali se i skakali pa opet jahali, pa na plažu jer smo sad već nestrpljivi od želje bili gladni kupanja. Navečer opet restorani i barovi i centralni gradski salsa klubovi, sveto trojstvo kubanskih koktela mojito, pina colada i cuba libre, i sad već na kraju putovanja poznati taktovi i pjesme.
Opet smještaj 25 CUC, taxi colectivo u kombinaciji sa još jednim parom 16-20 CUC u jednom pravcu. Tihi i naivni kauboji za sat jahanja 5 CUC , da se cjenjkanjem spustit ali poslije će vam biti žao pa nemojte;) Ulaz u park na formalnom mjestu 15 CUC. Prijevoz do udaljenih vodopada 50-60 CUC za dvoje. TAXI colectivo 25-30 do Varadera.
U Varaderu sada već poznati kraj. Karolina je doznala za krokodile pored Matazansa nekoliko kilometara od Varadera, ali nostalgija za roditeljima već je ugušila njen san. Kupali smo se do iznemoglosti, jer je tada bilo lijepo vrijeme, upoznali simpatičan Velegorički bračni par i proveli ugodnu večer u komercijalnom Varaderskom klubu Beatles.
Na putu prema aerodromu sjetio sam se debele Španjolske gospođe sa početka putovanja koja je tada sa nama autobusom prolazila svoju zadnju distancu velikog putovanja na Kubi
prema Havanskom aerodromu. Na 15 minuta pristali smo u baru sa salsa glazbom. Nezgrapno i sjetno drljala je nogama pokušavajući plesati pijuckajući zadnji kubanski mojito. Ulazeći u autobus sa suzama je pjevala „zbogom Kubo“. Ljudi su slični, a osjećaji još sličniji. Sada bolje shvaćam da je ta smiješna pojava nekad kruta sada oslobođena slobodom koja ne osjeća stid ni osudu ljudskih pogleda. Ova ju je avantura učinila otpornom na kruta načela bar na neko vrijeme. Tako smo i mi tokom dugog leta preko oceana umjesto da se rastežemo znali zaplesati, jer kotač se nakon jakog zamaha inercijom još okreće.
Na Kubi se može jesti u dobrim restoranima, ali i u casa particulari. Doručak u smještaju sastoji se od obveznog tropskog voća, cijeđenog soka, odlične kave, suhih kolačića, jaja, maslaca, meda i marmelada. Kruh je bublica od visoko obrađenog žita. Lazario u Havani vidjevši da volimo maslac Karolinu je rasplakao sa svježe napravljenim maslacem. Karolina ga je zasolila suzama pa smo poslije bili žedni. Pravilo glasi da što je domaćin naivniji hrana je obilatija i jeftinija. Ako želite jesti kod domaćina morate naručiti dan prije. To nije Kubanska ležernost kao što smo u početku mislili, već jedini naći da se tokom jutra dođe do namirnica preko dostavljača. Ako vam netko predloži tradicionalnu Kubansku kuhinju najvjerojatnije će te na stolu naći malu crnu grahoricu sa povrćem u toću i kuhanu slanu rižu te pečenu kokoš. Nakon što to probate, iz poštovanja prema tradiciji, možete preći na škampe, jastoge i kvalitetnu ribu. Grahorica i riža bez obzira što naručili vjerno vas prati. Oni predstavljaju ugljikohidrate koji vam daju sitost umjesto kruha. Noslen u Varaderu zadnji dan nas je počastio sa cijenjenim jastogom iz atlantskog oceana spremljenim na kubanski način. Noslen inače radi i živi u Italiji tako da je znao pogoditi naš ukus. U Vinalesu smo jeli po restoranima zdravo i obilato. Moram napomenuti da je odrezak žilav i neukusan možda zato što im krave zdravo i dugo žive, a možda zato jer nisam imao sreće mada sam ga jeo u najcjenjenijem restoranu u gradu Varaderu. U Trinidadu obeshrabrila bi me i zasitilo sami pogled na količine koje bi bile ponuđene. Na Kubi nećete ostati gladni. Voda se treba kupovati ili filtrirati. Imaju dva domaća piva, a pivo Cristal je ugodno i pitko.
SMJEŠTAJ
Ne trebate se bojati da na Kubi nećete naći smještaj. Dobro izabrana casa particulare srž je kubanske avanture koja uz lijepu prirodu ipak ovisi ponajviše o ljudima. Nećete pogriješiti ako odsjednete kod Noslena i njegove ljupke Francuske djevojke na testu kod njegove stroge obitelji u Varaderu 27 ulica,broj 107 e/1 ra y 2da Ave. Isto vrijedi za našeg srcedrapajućeg maslacotvorca Lazaria inače nezaposlenog kuhara i ljubitelja europskog klupskog nogometa te njegove nasmiješene žene crnkinje Yadire i znatiželjne kćerke školarke. Smještaj je u staroj Havani Teniente Ray #361 apt.2.Telefon 0053 5236 4010,0053 7861 3910, 0035840 664 6313. Najtoplije preporuke ipak idu obitelji u Trinidadu Colon#158 tel. 5592 9392.
Svi će vam se rado ponuditi da vam aranžiraju smještaj prema planu putovanja, jer su umreženi i na taj način pomažu jedni drugima.
ŠTO KUPITI NA KUBI?
Cigare naravno. Ako kupujete pakirane cigare na ulici tražite certifikat. Cijena 50-100CUC ovisno o kvaliteti i veličini. Možete prenijeti jednu kutiju po osobi. U kutiji se nalazi 25 komada. Rum je kvalitetan, a cijena nepoznata. Kava je dobar poklon kao i cigarete jer je odlična. Zbog razvijenog stočarstva Kuba je puna proizvoda od kože. Najbogatije štandove našli smo u Varaderu.
Naša kubanska avantura trajala je dvanaest dana i obišli smo 4 mjesta. Da je trajala duže zamorila bi nas i iscrpila. Da je trajala kraće bili bi pod pritiskom jer ipak je to veliki otok. Oni znatiželjniji upute se na istok prema Santiago de Cuba. Put do tamo je dug pa Santiago čini najistočniju točku velikog kruga po Kubi. Mi smo napravili mali krug ali čini nam se dovoljan. Na Kubi se može zaći i u druga mala i malo veća mjesta,posjetiti prelijepe plaže na otocima pored Kube ili obići značajne obalne lokacije poput Zaljeva Svinja. Dobro je kupiti turistički vodič ,a poslužit će vam i izvrsna off line aplikacija Map of Cuba kad se osjetite dezorijentiranim.
