Toskana je čarobna. U nekim dijelovima i nestvarno lijepa. Ljepša je od svih fotografija koje pokušavaju dočarati uređena polja i beskrajne predjele.

Na putovanju kroz Toskanu za 4 dana uspjeli smo zaviriti u 9 gradova. U Toskani ima još toliko toga da se vidi tako da smo si obećali da ćemo doći ponovo, kada ćemo i više vremena ostaviti za sjedenje na terasi i uživanje u prekrasnom pogledu koji hrani dušu. 

Smještaj u Toskani 

Za istraživanje Toskane je potrebno auto. Mi smo stigli veoma kasno u četvrtak u naš prvi smještaj. Pošto sezona u Toskani još nije počela, bili smo prvi i jedini gosti u ogromnoj kući na brdu. Prvo jutro je bilo bajkovito. Probudio me cvrkut ptičica, a pogled sa tog imanja oduzima dah. Jedva smo se nakon doručka natjerali da se pokrenemo u obilazak gradova, toliko je taj ambijent opuštajući. Što se tiče smještaja preporučujem da birate agroturizme, odnosno te velike kuće koje uglavnom sve imaju i bazen i predivne poglede. Dosta su povoljniji od hotela, a nekako su za mene dio tog uživanja u Toskani.

Mi smo oba smještaja našli preko booking.com-a, a birali smo ih da budu u blizini gradova koje želimo vidjeti. Prvi Agroturismo Palazzo Conti je samo nekoliko km udaljen od Pienze, a između Montalcina i Montepulciana tako da je bio idealan za taj dio Toskane.

Drugi smještaj smo birali blizu Firence i agroturizam La Corte D’Elsa nam se toliko svidio da smo vlasnicima već najavili da na jesen dolazimo ponovo. Veoma je čisto i simpatično namješteno, a pogled sa terase iz apartmana 3 je fantastičan. Imaju i restoran za goste pa smo posljednju večer i jeli kod njih. O tome nešto kasnije, ali mogu vam reći da je to bio najbolji, najobilniji i najpovoljniji obrok u Toskani, a na mnogim mjestima smo dobro jeli.

Koje gradove posjetiti u Toskani 

Toskana je zaista velika i ima mnogo tih malih šarmantnih gradova koje treba vidjeti. Naša prva destinacija bio je Montepulciano. Uske uličice sa malim trgovinama kožnih jakni ili cipela i restorana vode kao mali labirnt do samog centra grada. Nakon što smo prošetali uličicama uživajući s vremena na vrijeme u predivnom pogledu na polja i prirodu kojom je grad okružen, popili smo kavu na trgu i uživali na suncu.

Sljedeća destinacija bio je Montalcino. Iako mi je djelovao dosta manji, bio je mnogo življi. A mnogobrojne vinarije u kojima se može degustirati vino “Brunello di Monatlcino”, po kojem je grad prepoznatljiv, privlače mnoge posjetioce. Iako je trg pun malih restorančića, odlučili smo se ručati u drugom mjestu nadajući se da se najbolji restorani u kojima možemo probati domaću i ukusnu hranu nalaze van ovih turistički poznatih gradova.

Taj dan smo još posjetili Pienzu, grad koji je od 1996. godine proglašen UNESCO-vim spomenikom. Pienza je još poznata kao grad sagrađen po mjeri čovjeka i iako na prvu možda nećete uočiti zbog čega je proglašen “idealnim gradom” nekako se šetajući kroz grad  osjeća da je sve na svom mjestu. I od ova tri grada, koja zaista preporučujem da posjetite, Pienza mi je najljepša. Pienza je još i poznata po siru Pecorino pa je to i idealna prilika da u nekoj od mnogobrojnih radnjica probate i kupiti sir.

Sunčano vrijeme po kojem smo upoznali Toskanu nas je napustilo drugi dan. Nastavili smo našu turu po kiši koja nas je prilično ograničavala u istraživanju Siene. Ovaj grad je uspoređujući sa prethodnim dosta veći. Glavni trg je veličanstven. Smjestili smo u jedan od kafića i promatrali prolaznike. Napravili smo kratku šetnju kroz uličice koje su nas dovele i do Duoma, predivne crkve koja dosta liči na glavnu u Firenzi.

Na žalost Sienu nismo uspjeli vidjeti u pravom sjaju pa se nadam da ćemo se tu ponovo vratiti. Nastavili smo dalje do San Gimignana, do grada tornjeva. Nekad ih je valjda bilo i 80 tornjeva, a danas je ostalo “samo” 14. Na najveći Torre Grosso se može i popeti. Mi nismo, nego smo u pogledu uživali sa zidina. Posebno lijep je trg sa bunarom na sredini oko kojega ima nekoliko slastičarni koje nude “najbolji sladoled na svijetu”. Svi ti mali gradovi u Toskani su veoma slični, a opet tako drugačiji i posebni.

Za Firenzu, kao najveći i glavni grad ove regije, odvojili smo cijeli dan. Od Castelfiorentina, gdje smo bili smješteni, išli smo vlakom  do Firenze. I to je najbolje opcija. Karta je samo 5 eura, a stanica u centru grada. Za razliku od drugih gradova u kojima smo bez problema nalazili parkinge u centru, u Firenzi je parking zbog velikih gužvi i veliki problem.

Za detaljno obilaženje Firenze treba sigurno više od nekoliko sati koje smo mi tamo proveli ali smo uspjeli uhvatiti malo tog šarma šetajući kroz glavne ulice. Divan je trg “Plazza della Signoria” na kojem je i prvobitno bila postavljenja čuvena skulptura David od Michelangela Buonarrotia. Kako bi je zaštitili, premještena je u zgradu opere, a danas se na trgu nalazi kopija. Svakako treba vidjeti i most “Ponte Vecchio”, te “Pallazzo Uffizi” koji je u blizini. I naravno “Il Duomo” i čuvenu kupolu. Divni su i trgovi “Piazza della Republica” i “Piazza de Pitti”, kao i mnogobrojne uličice u koje vrijedi zalutati.

Posljednji dan prije polaska na rasporedu su bili Pisa i Lucca. Već ovaj dio Toskane nije toliko lijep kao dio oko Pienze, Montalcina i Montepulciana. Ima više industrijskih dijelova, a i sami gradovi nisu toliko očuvani i usmjereni prema turizmu. Pisa na primjer djeluje jako pusto i sivo i nismo ni u jednom trenutku poželjeli da prošetamo izvan onog dijela oko čuvenog tornja. Na svim parkinzima oko tornja nalaze se grupice momaka koji kao nešto prodaju i pomažu u parkiranju. Napravili su sistem zarade na način da uplaše vlasnike automobila da možda automobil više i neće naći kad se vrate ako ne kupe nešto od njih, Mi se nismo ni htjeli raspravljati nego smo dali nekoliko eura iako se parking taj dan i nije plaćao. Toranj u Pisi je stvarno lijep i zabavno je promatrati turiste koji poziraju kako bi na fotografijama “držali toranj”. Svakako vrijedi vijdeti ali ne gubite mnogo vremena u Pisi.

Mi smo nastavili nekoliko kilometara dalje do gradića Lucca. Divan grad unutar zidina koji na momente djeluje kao pravi labirint. U nekoliko navrata smo izašli na neki prekrasan trg, a uličice su pune trgovina i restorančića. “Piazza Anfiteatro” nam se učinio najljepšim pa smo tu popili još posljednju kafu prije polaska kući.

Gdje jesti u Toskani 

Prvi dan dok smo bili u blizini Montalcina uputili smo se u restoran “Osteria Galleto” u gradiću Camigliano koji smo pronašli na internetu. Uputili smo se tamo zbog odličnih preporuka. Prvi utisak nije baš bio najbolji. Restoran je izgledao prilično loše, a velika grupa je prije nas naručila tako da smo znali da ćemo dosta čekati. Iako smo bili iznenađeni da takav restoran ima dobre ocjene na internetu, odlučili smo ipak čekati do kraja (preko sat vremena smo čekali na pastu) nadajući se da će nas hrana oboriti s nogu. Tu smo probali njihovu domaću tjesteninu “pici” i stvarno je bilo odlično i vrlo povoljno.

Za večeru smo po preporuci vlasnika kuće u kojoj smo bili smješteni otišli u gradić San Quirico d’Orcia u restoran “Da Ciacco” koji je bio odličan. Kao predjelo smo probali u tjesto zamotani topljeni sir pecorino sa kruškom i orasima, što je odlična kombinacija. I inače oni sve sireve kombinuju sa slatkim voćnim namazima. I glavno jelo pasta sa artičokama i sirom, te ogromni komad mesa koji oni zovu “fiorentina”, što je u suštini stejk od vola, bili su odlični. Dosta smo probali njihovih vina kojima smo se najviše oduševljavali.

U San Gimignanu smo naletili na malu konobicu koja je izgledala simpatično pa smo tu ručali i bilo je isto skroz ok. Restoran se zove Peruca. Tu bi izdvojila i preporučila dezert koji je bio vrhunski! Neka zaleđena krema sa tartufima i čokoladnim preljevom.

U Firenzi smo naletili na super mjesto za njihove poznate sendviče koje isto trebate probati. Il Panino del Chianti (Via de’ Bardi, 63/r) nudi veliki izbor svježe pripremljenih sendviča sa hrskavim domaćim hljebom. Uz čašicu vina je ovo super brzi, ukusni i povoljni obrok u Firenzi.

Posljednju večer smo odlučili ostati u vili i uživati na terasi pa smo naručili hranu u agroturizmu La Corte D’Elsa. Vlasnici, muž i žena, kuhali su samo za nas i pripremili vrhunsku večeru. Za predjelo smo jeli nekoliko vrsta sireva, brusketa, njihove tradicionalne tortine (mafini sa tikvicama i umaku od sira) i domaće salame. Već nakon prvog slijeda sam bila sita, ali oni su dalje iznosili. Probali smo njihovo tradicionalno jeloribollita koje se sprema i po dva dana jer se povrće kuha pa se sa kruhom ostavi preko noći da se smjesa sjedini, pa se ponovno kuha sve dok se ne dobije neka čarobna gusta čorba koja se topi u ustima. I nakon svega toga došao je glavni slijed, domaći ravioli sa umakom od njihovog paradajza i ogromna fiorentina (1,5 kg) pripremljena na dva različita načina. Nakon toga je još uslijedio desert i 10 vrsta domaćih rakija koje smo trebali degustirati. Uz tri boce njihovog vina, cijela ova gozba koštala je 50 eura sa svim. Nešto slično u bilo kojem drugom restoranu bi platili sigurno 3 puta više.

Ako budete spavali u agroturizmu, definitivno preporučujem da probate i njihovu kuhinju jer je sve iz njihovog vrta ili sve što su oni uzgojili i napravili, a dodatno se potrude jer ste im gosti i u cilju im je da se možda vratite ili ih preporučite.

Sreća pa smo do smještaja imali smo nekoliko koraka, jer nakon te količine hrane smo se samo mogli srušiti u krevet i planirati za jesen novi put u Toskanu.

Napisala: Lejla Brčaninović