Kinesko kazalište jedno je od najbogatijih i najstarijih na svijetu, s kontinuiranom tradicijom koja seže tisućljećima unatrag. Jedinstveno po svojem izrazu, ono se već na prvi pogled razlikuje od zapadnog teatra.

Kinesko kazalište isprepliće umjetnost glume, raskošnu scenografiju, maštovitu kostimografiju i glazbu. Zahvaljujući tradicionalnim glazbenim instrumentima, već nakon nekoliko tonova svatko može prepoznati da je to glazba iz Kine. Zvukovi gonga, pipe, erhu ili cimbala toliko su jedinstveni i posebni da ne morate znati apsolutno ništa o glazbi ili kazalištu Kine, ali zasigurno ćete znati prepoznati da melodija dolazi iz te daleke zemlje. 

Najraniji oblici izvedbi bili su dio rituala za privlačenje kiše, dobrog uroda ili kontakti s predcima. Slično kao i u drugim starim kulturama. U dinastiji Zhou (1046. – 256. pr. Kr.) dvorski plesovi dobivaju službene forme, dijele se u nekoliko vrsta, a uloga im je uglavnom prikazati moć cara i slaviti vrline.

U vrijeme dinastije Qin (od 221. do 206. godine prije Krista) također su postojale kazališne predstave, a slavni mauzolej Vojske od terakote posjetiteljima nudi priliku vidjeti i akrobatsku družinu od terakote. Vjeruje se da predstavljaju prave akrobate, odražavajući kulturu zabave carskog dvora dinastije Qin. Akrobati koji su pronađeni nastali su u isto vrijeme, istom tehnikom kao i sami vojnici. Njihov pronalazak daje nam uvid u to koliko su umjetnici bili važni i cijenjeni već u ta davna vremena.

Jama K9901, poznata i kao Jama akrobatskih figura, otkrivena je 1999. godine i nalazi se u jugoistočnom dijelu Mauzoleja Prvog cara Qina. Oblikovana poput “konveksnog” lika, proteže se od istoka prema zapadu i ima tri unutarnja prolaza. Pokrivajući površinu od 880 četvornih metara, ova podzemna građevina projektirana je u stilu tunela. Djelomično iskapanje provedeno je 1999. godine, a zatim potpuno iskapanje od 2011. do 2013. godine. Ukupno je iskopano više od 30 figura od terakote, koje pokazuju jedinstvene oblike i položaje koji se razlikuju od stila Vojske od terakote koja stoji uspravno, strogo, kao prava vojska. Danas je nekoliko akrobata izloženo u muzeju, a iznad samih figura akrobata nalazi se i videoprojekcija koja prikazuje akrobacije koje su izvodili. Mnogi se nerijetko iznenade kad vide bucmastog akrobata, no za razliku od drugih akrobata, njegova je uloga bila podići u zrak one sitnije glumce/plesače/akrobate i nosi ih, tako pokazujući svoju snagu. Za sada je izloženo tek nekoliko akrobata, pa je za vjerovati da ih pod zemljom ima još, s obzirom na to da cijelo područje još nije istraženo.

Za vrijeme vladavine dinastije Han od 206. pr. Kr. do 220. godine dvor sve više uživa u umjetnosti, a zabava za cara uključuje akrobaciju, borilačke vještine, glazbu, ples i komedije. Sve ove forme održale su se do danas, a mnogi gradovi diljem Kine imaju profesionalne trupe koje izvode vrhunske predstave svih žanrova. Akrobatski showovi i danas su iznimno popularni, a gradovi poput Šangaja ili Pekinga nude neke od najboljih izvedbi na svijetu. Danas su to showovi koji nude spoj vještine, snage, ali i najsuvremenije tehnike koja nikoga ne ostavlja ravnodušnim. Specijalizirane dvorane nude tehnička rješenja koja pomiču granice ljudskih mogućnosti, akrobati lebde u zraku, jure motorima u vatrenim kuglama, izvode precizne borilačke vještine, stvaraju ljudske piramide i podsjećaju publiku na dugu tradiciju umjetnosti Kine. Akrobacije su i kroz naredne dinastije ostale dio kazališnih predstava. Akrobatske točke bile su i prikaz gracioznosti, ravnoteže i preciznosti, ne samo snage. Popularno je bilo i žongliranje, ali i prikazi borbi. Treninzi za akrobate počinjali su u vrlo ranoj dobi i bili su poprilično izazovni.

Vrijeme dinastije Tang (618. – 907.) za mnoga se područja smatra zlatnim dobom u Kini, pa tako i za kazališnu umjetnost. U tom razdoblju car Xuanzong otvara prvu carsku glumačku akademiju u današnjem Xi’anu. Ne čudi zato da je i danas taj grad poznat po kazališnoj umjetnosti i vrhunskim predstavama. Mnoge od njih slave upravo razdoblje vladavine Tang dinastije, uz puno kostima od svile i tradicionalnog plesa donose na scenu priče o slavnim konkubinama, carevima, ljubavima, putovanjima. Xi’an je bio prijestolnica trinaest dinastija i početna ili završna točka slavnog Puta svile. Putnici, putovanja i miješanje kultura bili su svakodnevica, a grad je bio i dom slavnom monahu Xuanzangu koji je iz grada krenuo na svoje dugo putovanje u Indiju kako bi od tamo donio svete budističke spise, a kasnije ih u gradu prevodio. Njegovo putovanje okosnica je najpoznatijeg kineskog romana “Putovanje na Zapad”, čiji životopisni likovi i danas nalaze svoje mjesto na kazališnim daskama, serijama, filmovima, pa čak i modernim videoigricama. Likove iz ovog romana, poput Wukong majmuna, mogu se sresti i na ulicama Xi’ana i danas gdje izvode ulične predstave, prodaju lutke za kazalište sjena, pričaju priče prošlih vremena.

Kazalište sjena također ima korijene u Kini, a prema legendi nastalo je za vrijeme dinastije Han kada je car Wudi pozvao čarobnjaka da prizove duh njegove preminule ljubavi. On je napravio lutku od kože i tako kreirao sjenu. Originalno su se lutke radile od kože, uglavnom teleće, a svaki je zglob i dio lutke bio pokretan s pomoću štapića. Prvi pisani dokazi o kazalištu sjena potječu iz dinastije Song (960. – 1279.), ali kazalište sjena postoji i prije. Kazalište sjena i danas je popularno, a u Xi’anu se mogu kupiti i predivne lutke za vrlo malo novca. Ipak, kvalitetnije lutke nisu jeftine.

Proteklih godina u Xi’anu su se izvodili veliki radovi na proširenju zračne luke, a tom su prilikom pronađeni mnogobrojni drevni artefakti koji govore o bogatoj povijesti grada. Sve što je pronađeno izložili su u novoizgrađenom muzeju, Xi’an Western Airport Museumu, smještenom unutar međunarodne zračne luke Xi’an Xianyang. Muzej je otvoren u veljači 2025. godine. Arhitektura muzeja stilizirana je po uzoru na dinastiju Tang, a cilj mu je pružiti impresivna kulturna iskustva kroz svoje izložbe i buduću integraciju modernih tehnologija poput proširene stvarnosti (AR) i virtualne stvarnosti (VR). Posebno mjesto u muzeju zauzimaju i oslikane keramičke figurice glazbenica koje se sastoje od 28 figurica, uključujući 20 sjedećih glazbenica, set od 4 sjedeće glazbenice i 4 stojeće, te živo prikazuje scenu nastupa drevnih glazbenica ovog područja. Još jedan dokaz bogate umjetničke povijesti ovog kraja! Ulaz je besplatan, ali treba rezervirati svoju besplatnu ulaznicu. Interes za ovaj muzej je velik.

Xi’an je bio dom i mnogim slavnim pjesnicima, piscima, a u ovom razdoblju nastaju tekstovi s kojima se Kina i danas ponosi. Ne treba zato čuditi da mnogobrojni turisti u ovom gradu, osim odlaska u posjet Vojsci od terakote, rado odlaze i u kazalište. Ljetni mjeseci u Xi’anu su topoli, a večeri ugodne za sjedenje vani. Predstave se ljeti izvode i na otvorenome, a mnoge od njih su pravi kazališni spektakli. Kad posjetite ovaj grad, svakako odite i na neku od mnogobrojnih kazališnih predstava koje svakodnevno igraju na scenama diljem grada.

Nakon pada Tangovih dolazi jedan izazovan period za Kinu kada je na vlasti nitko i svi istovremeno. Kultura i tad postoji, rade se predstave, piše se. Srećom, nakon pedesetak godina na vlast dolazi dinastija Song (960. – 1279.) i nastavlja tamo gdje su stali Tangovi, a razvojem zemlje nastaju i sve veći gradovi u kojima raste potreba i za zabavom. Tada se grade tzv. Gradovi zabave u kojima postoje i fiksna kazališta u kojima se u kombinaciji izvodi pjevanje, ples, dijalog, komični programi. U tom razdoblju, posebice u području Hangzhoua i okolice, nastaju realistične i emocionalne drame, a koje će biti preteča Kunqu opere.

Mongolska vladavine dinastije Yuan (1271. – 1368.) donosi stagnaciju u državnoj službi pa su se mnogi obrazovani ljudi okrenuli pisanju. U tom se vremenu razvija Zaju opera, pojavljuju se slavni dramatičari koji su relativno slabo poznati izvan Kine. Dinastija Ming (1368. – 1644.) uživa u operi, a slavni Tang Xianzu, kojeg zovu kineskim Shakespeareom, piše epske ljubavne priče koje traju više od dvadeset sati.

Krajem 18. stoljeća dolazi do spajanja nekoliko regionalnih opernih stilova, a do danas je ostala najpoznatija i najcjenjenija Pekinška opera. Za vrijeme Qing dinastije (1644. – 1912.) carevi vole operu, a operu vole podjednako i pučani. Pekinška opera postaje omiljena diljem carstva, a izvedbe imaju akrobaciju, scene borbi, šarene kostime, radnju koja se temelji na poznatim narodnim pričama koje publika lako prati. Za razliku od opera iz Europe, koje teže realizmu, kineska opera puna je simbola i apstrakcije. Kostimi su spoj narodnih kostima, legendi, mitoloških bića. Te su opere i danas popularne kod domaće publike, ali i prava atrakcija za turiste.

Kina danas ima i dramske predstave poput onih koje možemo gledati i kod nas u kazalištu, a proteklih stotinjak godina kazalište je doživjelo veliku promjenu. Razvila se suvremena drama koja kombinira motive s utjecajima zapadnog teatra. U velikim gradovima kazališne kuće nude repertoar koji prikazuje klasike svjetske literature, kao i domaće autore.

Kad ste u Kini, svakako odite u kazalište jer ono nije samo mjesto izvedbe već i prostor u kojem možete osjetiti spoj tradicije i suvremenosti, upoznati duh kineske kulture i doživjeti emocije na univerzalan način, bez obzira na jezik.

Tekst i fotke: Antonija Putić

Producentica i umjetnica Antonija Putić već godinama živi u Kini, zemlji koja ju je očarala svojom kulturom, običajima i jedinstvenim načinom života. Završetkom Akademije dramske umjetnosti i studija komunikologije u Zagrebu, njezina su putovanja započela iz znatiželje i umjetničkog duha, a prerasla su u poziv. Kao strastvena putnica, Antonija je proputovala više zemalja nego što je ikada planirala, no niti jedna nije ostavila tako snažan dojam na nju kao Kina, koju od 2013. naziva svojim drugim domom. Osim što o svojim doživljajima, neobičnim mjestima, okusima i receptima Dalekog istoka piše za tiskane medije i portale, Antonija vodi i Facebook stranicu “Antonija Putić”, gdje dijeli zanimljivosti o kineskom životu, kulturi i znamenitostima. Njezin zanimljive objave i bogato iskustvo omogućili su mnogima da otkriju ljepote i tajne Kine. Svojim pristupom Antonija uspijeva Kinu približiti svima koji žele osjetiti njezinu čarobnu raznolikost i neiscrpno kulturno bogatstvo.

Antoniju možete pratiti i na facebooku –> https://www.facebook.com/profile.php?id=100045848130749