Gruzija, smještena na raskrižju Europe i Azije, u srcu Kavkaza, zemlja je bogate povijesti, raznolike kulture i iznimne prirodne ljepote.

Proteže se između Crnog mora na zapadu i moćnog Kavkaza na sjeveru, graničeći s Rusijom, Azerbajdžanom, Armenijom i Turskom. Na površini od 69.700 km² živi oko 3,8 milijuna stanovnika, većinom Gruzijaca. Glavni grad Tbilisi nalazi se u središtu zemlje, dok sjever krase impresivni planinski masivi.

Zemlja raznolike geografije – od blagih obala do visokih, snježnih vrhova – Gruzija je i kolijevka vinske kulture s tradicijom starom više od 8.000 godina. U njezinom sjeveroistočnom dijelu, u regiji Mtskheta-Mtianeti, udaljenoj oko 157 kilometara od Tbilisija, nalazi se planinski gradić Stepantsminda – poznat i pod starim imenom Kazbegi.

Stepantsminda: geografski dragulj Kavkaza

Smještena na nadmorskoj visini od 1.740 metara uz rijeku Terek, Stepantsminda leži podno veličanstvene planine Kazbek (5.047 m), jednog od najviših i najimpresivnijih kavkaskih vrhova. Ovaj uspavani stratovulkan, prekriven glečerima poput Devdorakija, stoljećima plijeni pažnju i budi strahopoštovanje. Prema gruzijskoj legendi, upravo je ovdje bio okovan mitološki junak Amirani, pandan Prometeju iz grčke mitologije.

Kavkaz – most između kontinenata

Kavkaz već stoljećima geografski simbolizira prirodnu granicu između Europe i Azije. Njegov najviši vrh, Elbrus (5.642 m), smješten na Velikom Kavkazu, danas se često navodi kao najviša točka Europe, nadmašivši Mont Blanc koji se s 4810 metara dugo smatrao najvišim vrhom Europe.

Planinski lanac sastoji se od dva dijela: Veliki Kavkaz, koji se proteže od ruskog Sočija do Azerbajdžana i obuhvaća najviše vrhove regije, te nešto južniji i niži Mali Kavkaz. Regija je dom mnogim endemskim vrstama, ali i civilizacijama koje su ostavile trag u jeziku, kulturi i običajima naroda s obje strane granice.

Gruzijska vojna cesta – povijest u serpentinama

Put do Stepantsminde vodi kroz spektakularnu Gruzijsku vojnu cestu, prometni i povijesni pravac dug 212 kilometara koji povezuje Tbilisi s Vladikavkazom u Rusiji. Izgrađena djelomično još u 19. stoljeću, služila je kao trgovačka i vojna arterija između Carigrada, Perzije i ruskog carstva. Cesta vijuga kroz klance, prijevoje i doline Velikog Kavkaza, nudeći prizore koji ostaju urezani u pamćenje.

Na putu se izdvaja Rusko-gruzijski spomenik prijateljstva, izgrađen 1983. godine u čast dvjestote obljetnice sporazuma između dviju zemalja. Smješten na litici iznad doline, oslikan je mozaicima koji prikazuju prizore iz zajedničke povijesti i pruža nezaboravan panoramski pogled.

Zimi cesta često postaje neprohodna zbog snijega i odrona, što otežava promet i trgovinu. Cesta ni danas ne gubi na važnosti – svakodnevno je preplavljena kamionima koji razvoze robu iz Rusije i prema njoj, u smjeru Kavkaza i srednjoazijskih tržišta poput Gruzije, Armenije, Uzbekistana i drugdje. Trenutno se radi na modernizaciji infrastrukture kako bi se poboljšala povezanost. Aktualan je Kvešeti-Kobi projekt  autoceste koja uključuje izgradnju tunela, uključujući tunel ispod prijevoja Jvari i mostova, i trebala bi riješiti probleme izoliranosti i osigurati brži i sigurniji promet.

Crkva Svetog Trojstva – korak do raja

Osim izvanredne prirode, Stepantsminda je poznata i po crkvi  Gergeti Trinity Church – remek-djelu srednjovjekovne arhitekture iz 14. stoljeća. Ova monumentalna crkva, podno planine Kazbek (5.047 m), smještena je na visini od 2.170 metara, izgrađena je u 14. stoljeću i predstavlja jedan od najprepoznatljivijih simbola i najfotografiranijih pogleda u cijeloj Gruzij.

Tijekom sovjetskog razdoblja crkva je izgubila svoju vjersku funkciju, ali joj je ona vraćena 1990. godine. Danas je aktivno mjesto okupljanja vjernika, a posjetitelji moraju poštovati pravila ponašanja i odijevanja.

Do crkve se može doći pješice planinskom stazom ili džipovima – desetominutna vožnja vodi kroz predivan krajolik snježnih padina, glečera i kamenih vrhova, prema mjestu koje lokalni vodiči s razlogom nazivaju „korakom do raja“.

„Jer, putovanja su (i) mjesta nezaboravnog učenja bez prisile, i to (do) životnoga. I buđenje onih emocija i stanja koja kao da su deponirana da se otvore upravo na putovanjima – pojačane osjećajnosti, budnosti, iskričavosti, lucidnosti, draži i dragosti, oštrijih osjetila, oštroumnijih zapažanja. No kao i kad bi me tko pitao – zašto voliš određene osobe ili određenu glazbu – ne bih znala odgovoriti. Tako ne znam točno, precizno i jednoznačno odgovoriti ni zašto volim putovanja. Dobro je  što je tako, jer jedino je tako i pravo: voljeti bez uzroka i posljedice, bez reda i slijeda. Jednostavno – voljeti. Nives Opačić, Pod velikim medvjedom“

Ivona Bačelić Grgić

P.S.

Čitamo se  u zbirci putopisa Samo za taj osjećaj – putešestvije Europom, Azijom do Južne Amerike,  na stranici Putoholičara u rubrici Putešestvije by Ivona i na blogu Just for this feeling.