Putovanje nikada nema kraj. Samo putnici imaju kraj. A čak i oni mogu produžiti putovanje u sjećanju, u pamćenju, u pripovijedanju.” Jose Saramago, portugalski nobelovac

Napisala: Tomislava Mrvelj

Rijetko za koju zemlju sam dobila više preporuka, riječi hvale i oduševljenja kao za Portugal, stoga već neko vrijeme čuvam ovaj biser na listi željenih destinacija. Pri povratku, prva stvar koju me moja draga prijateljica pitala jest…I jesam li pretjerala s hvalospjevima? Kakvi su dojmovi? Apsolutno nije pretjerala. Portugal je zaista lijepa zemlja, u kojoj ima toliko toga za vidjeti, od prekrasne prirode oblikovane dodirima oceana, do nestvarnih dvoraca kao iz bajke, no zemlja je to i velike povijesti, budući da je jedna od najstarijih država Europe. Idealna je za kružni tip putovanja, bilo da krećete od juga ili sjevera, iz Porta prema Lisabonu, pa sve do južne obale Algarve, koju nažalost nismo stigli posjetiti, jer bi nam za to bilo potrebno više od naših tjedan dana. No krenimo redom…

Prva destinacija – Porto

Porto leži na rijeci Douro čija dolina je poznata po vinogradima gdje se proizvodi čuvena sorta vina koja nosi istoimeni naziv grada. Simbol bez kojega bi svaka razglednica Porta bila nepotpuna jest most Luis I. (1886 g.) koji je dizajnirao arhitekt Théophile Seyrig, poznatiji kao suradnik Gustava Eiffela. Tu se smjestila i četvrt Ribeira (pod UNESCO zaštitom) koja vrvi životom, restoranima i uličnim zabavljačima, a koja čini prepoznatljivu vizuru grada koji je upravo nestvarno fotogeničan. Gdje god da smo snimili fotku ostali smo zapanjeni šarmom ovoga grada koji plijeni svojom nesavršenom ljepotom.

Specifičnost Portugala su fasade koje prekrivaju oslikane keramičke pločice takozvane Azulejos. Osobno smo posjetili jednu lokalnu radionicu gdje smo izradili vlastitu pločicu (originalan suvenir) i saznali od ljubaznih moderatorica sve o povijesti ovakvog načina ukrašavanja ali i o svrsi (izolacijski sustav), koja predstavlja važnu kulturnu baštinu. Novcem iz ovakvih radionica financira se izrada kataloga svih mogućih uzoraka prisutnih u njihovom gradu pri čemu je do sada popisano vise od 1000 različitih vrsta.

Putovanje smo započeli bas s Portom jer je u grad došla muževa sestra kako bi pohađala ljetni semestar programa Erasmus, stoga smo tom prigodom imali i svojeg privatnog vodiča zbog čega nam je putovanje bilo još i ljepše. Ova kratka priča koja slijedi potvrđuje onu poznatu uzrečicu..malo nas je al nas ima! Naime, u potrazi za dobrom kavom otkrili smo odlično mjesto (Bird of Passage) koje je nedavno otvorio jedan naš mladi Hrvat gdje smo između ostaloga pojeli slastan brunch i slikali se s njim za uspomenu.

U nastavku izdvajam što smo sve posjetili u Portu i što nikako ne biste smjeli propustiti: Sao Bento station (glavni kolodvor također sav u azulejos prekrasan za fotkanje), Gradska vijećnica i glavni trg Praca da Liberdade, Rua das Flores ulica koja ima izrazito šarmantne suvenirnice s originalnim proizvodima (poput onih od pluta), Mercado do Bom Sucesso (market s velikim izborom hrane), Casa da Musica (za ljubitelje arhitekture i glazbe), Dragao stadion (FC Porto), a oduševio nas je Palacio de Cristal park s predivnim pogledom na rijeku Douro. Za kraj dana prešli smo na drugu stranu mosta u takozvanu Vila Nova de Gaia (gdje su smještene vinarije s mogućom degustacijom vina Port) i imali sreću gledali jedan od najljepših zalazaka sunca zajedno s mnoštvom ljudi poredanih na brežuljku Jardim do Morro.

Drugi dan uputili smo se autobusom u predio grada koji se zove Foz kako bi doživjeli svu ljepotu i veličinu oceana. To je ujedno bio i naš prvi susret s oceanom do tada. Pamtim da sam rekla kako bih mogla cijeli dan gledati u valove i slušati taj zvuk. Dojam je da se radi o živućem organizmu koji pleše, divlja i luduje. Nešto neopisivo, a sve to popraćeno je udarima vjetra i krikom galebova. Taj dio je vrlo luksuzan i sadrži neke od poznatih plaža na kojima uživaju stanovnici Porta.

Nijedna zemlja ne bi bila to što jest bez svojih stanovnika, a za Portugalce je poznato da ih odlikuje mediteranski duh i srdačnost. Upravo smo jednog takvog čovjeka imali sreću upoznati već prvu večer. Radi se o jednom taksistu Manuelu koji nam je u pola sata vožnje ispričao mnogo toga zanimljivog o svom životu bivšeg konzula. Budući da Ivan ima običaj sa svima početi priču o nogometu, brzo su se njih dvojica „našli“. Tom prilikom Manuel nam je ponudio svoju godišnju kartu kako bi Ivan mogao pogledati utakmicu FC Porta. Taj doživljaj sa 30.000 ljudi bio je jedan od njegovih „highlighta“ putovanja a meni nevjerojatan dokaz da postoje ljudi koji su spremni nesebično darovati i imati povjerenja čak i u potpune strance. Za kraj našeg puta u Portu popili smo kavu s Manuelom i vratili mu kartu. Predložio je da održimo veze, jer nije želio da se zaboravimo. Nikada i nećemo.

Druga destinacija – Lisabon

Nezaboravan doživljaj u Lisabonu jest vožnja žutim tramvajem broj 28, koji prometuje još od 30ih godina prošlog stoljeća, i to nevjerojatnom brzinom i smionošću uskim i bregovitim ulicama grada. Ah da…Lisabon je grad koji leži na 7 brežuljaka ali nipošto nalik Rimu koji taj grad okružuju. U Lisabonu brežuljke itekako osjetite, a kako bi se olakšao život u gradi podignute su brojne žičare i liftovi koji čine neizostavne turističke atrakcije. Na mjestu gdje smo mi bili smješteni u neposrednoj blizini samoga centra, postoje čak i pomične stepenice koje vas dobar dio puta voze do povišenih četvrti i slavnih vidikovaca. Jedan od njih, meni osobno najljepši jest Miradouro da Graca gdje možete uživati u sjeni borova, s pogledom na sunčani i šareni grad.

Penjanje nas je izmorilo i ogladnjeli smo, pa smo švrljajući ulicama našli smo jedno zgodno mjesto gdje smo izabrali ribu iz izloga i izvrsno se najeli za sitnu lovu. Punih želudaca uputili smo se na brežuljak na kojemu je smješten Castel Sao Jorge. Isti je pun paunova koji se tamo šepure bez da ih uzrujava prisustvo turista. S kamene terase dvorca pruža se odličan pogled na grad, a imali smo sreće uloviti i predivan zalazak sunca. U daljini se nazire most 25 de Abril, izgledom nalik na Golden Gate u San Franciscu, a premošćuje rijeku Tejo.

Sutradan smo se priključili jednoj od free toura s vodičem koji nam je ispričao mnoge zanimljive crtice iz povijesti Portugala (velika otkrića i kolonije, potres koji je uništio cijeli Lisabon, mnogobrojne bitke i invazije Maura, Španjolaca, te razdoblje vladavine diktatora Salazara sve do modernog doba koje je obilježio Cristiano Ronaldo i osvajanja Eura). Više je puta podvukao i naglasio da su Portugalci narod koji je naučio živjeti u smjenama velikih dobitaka i gubitaka, a za njih karakteristična emocija duboko utkana u nacionalni identitet jest takozvani saudade. Isti je vrlo teško prevodiv na druge jezike, no ukratko označuje duboko emotivno stanje nostalgije ili melankolije, u vidu žudnje za nekim ili nečim odsutnim, koga ili što volimo. Ta emocija je najbolje izražena u izvornoj portugalskoj pjesmi Fadu, čija znamenita predstavnica jest Amalija Rodrigues.

Jedan od najstarijih dijelova Lisabona i onaj autentični dio grada jest Alfama. Tamo se nalaze sve one zavojite i bregovite uličice s pregršt rublja koje se suši izloženo pogledima prolaznika. Uvečer se Alfama pretvara u svojevrsnu pozornicu gdje Fado izvire iz svakog restorana. Stoga smo i  mi poslušali tu predivnu glazbu uz večeru što svakako treba doživjeti.

Preporuka za dobro jelo jest Time out Market, gdje se mogu kušati specijaliteti nekih od najboljih lisabonskih restorana po pristupačnim cijenama. Koncept je to koji je vrlo popularan, stoga je obvezna stanica za sve koji dolaze u ovaj grad. Izbor hrane je zaista velik, a mi smo svoju odluku donijeli nakon duljeg razgledavanja 😉

Jedno popodne smo rezervirali za obilazak Belema. To je dio grada koji sadrži građevine iz slavnoga doba Portugala koji su obilježila velika otkrića. Dominantni stil nazvan je manuelino (po kralju Manuelu I), s prijelaza iz 15st na 16st, a kao kasnogotički stil svojstven Portugalu odlikuj ga raskošno korišteni pomorski motivi, prizori velikih zemljopisnih otkrića i njihovi simboli. Najpoznatiji primjeri odnose se na Samostan i Crkvu Sv.Jeronima gdje je i grob slavnog moreplovca Vasca da Game (koji je prvi iz Europe doplovio u Indiju obišavši Afriku), te meni predivni Belemski toranj. U tom dijelu grada je i Spomenik otkrićima u obliku jedra gdje se možete opustiti uz obalu rijeke Tejo. Nalazi se tu i popularna slastičarnica Pastéis de Belém, poznata po svojim torticama od jaja, čuveni desert koji morate probati.    

Nakon velikog potresa 1755g. koji je uništio gotovo 85% Lisabona, dominantni stil u arhitekturi grada jest takozvani pombalino, nazvan po Markezu de Pombal, koji se pobrinuo za obnovu po vojničkom načelu. Njega čine sve one karakteristične zgrade koje poistovjećujemo s Lisabonom, ali i moderna Avenida da Liberdade, žila kucavica koja daje kozmopolitski duh gradu, te  glavni trg Praca da Comércio s izlazom na rijeku, smješten u dijelu grada koji se zove Baixa. Pored toga poznat je i dio koji se naziva Barrio Alto. Mjesto je to za izlaske, stoga ćete tu naći bezbrojne kafiće i restorane, ali i gomile turista. Meni osobno draža je stara Alfama, koju sam već prethodno opisala i koja je autentična duša Lisabona.

Jednodnevni izleti

hPrvi izlet za koji smo se odlučili bio je onaj u Fatimu. Jedno je to od najpoznatijih hodočasničkih svetišta u svijetu (pored Lourda, Santiaga, Međugorja). Tamo se prema vjerovanju davne 1917 g., Gospa ukazala djeci Luciji, Jacinti i Franciscu. Papa Ivan Pavao II. smatrao je Gospu Fatimsku zaslužnu za činjenicu da je preživio atentat, a u njezinu krunu kao znak sjećanja na događaj stavljen je metak izvađen iz papina tijela. Inače, radi se o malom mjestašcu od oko 8 tis stanovnika, u potpunosti organiziranom oko svetišta koje godišnje posjeti i do 4 mil ljudi. Svidjela mi se jednostavnost crkve i glavnoga trga. Nema nepotrebnih turističkih objekata koja obično prate znamenita mjesta, pa sve djeluje dostojanstveno i mirno, primjereno svetosti ovoga mjesta, gdje smo i mi došli potražiti blagoslov i mir.

Drugi izlet je trajao cijeli dan, a ovaj put umjesto rent-a-cara za koji se obično odlučujemo, uplatili smo paket koji je obuhvatio vožnju i vodiča u maloj grupi od osam ljudi. Na taj način smo se potpuno prepustili u ruke naše vodičke koja je bila odlična! Izlet uključuje mjesta opisana u nastavku.

Boca do Inferno (Đavolja usta) – prirodni fenomen gdje ocean zadire u stijene i oblikuje ih na neobičan način s vrlo specifičnim zvukom ovisno od plesa vjetra i valova.

Cabo da Roca – najzapadnija točka Europskog kontinenta i ujedno jako vjetrovito područje koje nas je po prirodi i vegetaciji podsjetilo na slike iz Irske – klifovi i  zelena trava. Osim toga vidjeli smo i pješčane dine koje oblikuju nanosi vjetra iz Afrike, kao i predivne plaže za surfanje.

Cascais je poput Monte Carla, mjesto gdje su bogati sagradili svoje vikendice, između ostaloga i brojni pripadnici kraljevskih obitelji koji su tu nalazili sigurnu zonu za sebe i svoje bogatstvo u vrijeme WW2 gdje im je neutralnost i zaštita bila osigurana od strane diktatora Salazara, naravno uz visoku cijenu. Danas je to mondeno mjesto gdje je vidljiv luksuz ali i mješavina svih mogućih stilova budući da je ovdje svatko htio imati djelić svoga kraja ali u razmetnom smislu. Pored toga, ovaj grad u velikoj mjeri živi za ribarstvo koje je dominantna industrija, a i mi smo imali prilike vidjeti silne brodice, vrše i mreže.

Sintra i njezini čuveni dvorci – dio su UNESCO baštine. Zaista jedinstveni kompleksi palača nastalih u različitim vremenskim periodima i stilovima na području od posebne vegetacije. Cijeli taj dio predstavlja zaštićen nacionalni park, divlju i prirodnu šuma čija klima je zbog visinske razlike znatno blaža od Lisabona. Područje je to gdje su vladari dizali svoje ljetnikovce, a najpoznatija Palacio da Pena u najmanju ruku nas podsjeća na Disney crtiće.

Dvorac je to koji je početkom 19st bivši njemački princ Ferdinand, tada Portugalski kralj dao izgraditi u različitim stilovima (gotički, renesansni, maurski, itd) sto čini jednu eklektičnu tvorevinu žarkih boja. Palaču okružuje velika šuma – vrt koji je podjednako fascinantan. Cijeli prizor je pomalo i mističan zbog učestale magle i oblaka koji nadvisuju dvorac. Ostale palače neću navoditi budući da su opisane u svakom vodiču, no ovaj dvorac nemojte nikako ispustiti s popisa, vrijedan je toga!

Još smo nešto primijetili zanimljivo kod Portugala. Naime Lisabon, a još vise Porto, uspjeli su odoljeti onome čemu veći gradovi Europe nisu, a to su uvijek isti dućani i jeftine suvenirnice. Imaju oni naravno shopping ulice sa Zarom i H&M-om, no nigdje u tolikoj mjerni nismo vidjeli malih lokalnih i autentičnih dućana, u kojima se prodaje apsolutno sve sto je u drugim gradovima rezervirano isključivo za velike shopping centre. Također u mnogima od njih rade stariji ljudi koji se doimaju kao da su i sami vlasnici tih obiteljskih obrta. Karakteristični su i pločnici koje rade od crno bijelih kockica s različitim motivima i ornamentima koji krase ulice i trgove.

Portugalci su posebno ponosni na svoju tradiciju. Većina restorana nude njihovu kuhinju kao npr. bakalar na 100 načina u Lisabonu, mesno jelo Francescina iz Porta, slastice Pastel de Nata – Porto ili Pastel de Belem – Lisabon, Porto vino, rakija od višnje Ginjinha, pivo Super Bock).

Ono što nismo uspjeli obići jest dio grada koji je izgrađen za vrijeme Expo 98 s novim promenadama, akvarijem, žičarom, izložbenim paviljonima. Tamo se nalazi i najduži most u Europi Vasco da Gama (17km). Pod drugim mostom koji podsjeća na onaj u San Franciscu, nalazi se predio nekadašnjih tvorničkih kompleksa pod nazivom LX Factory koji je pretvoren u hipsterski dio s restoranima, dućanima i street art-om. Obavezna stanica je i Santa Justa Lift koji je prava vizualna poslastica(slika lijevo).

 I za kraj sto reći nego… Adeus Portugal! Do nekog ponovnog susreta…