Putoholičari opet putuju, ovaj put u Maroko. Zgode i nezgode uživo možete pratiti na webu, Facebooku, Twitteru i Instagramu.

Za početak sretni vam ovi blagdanski dani, nadamo se da uživate i putujete, a ne samo radite! 😉
Ovom prilikom želimo se unaprijed ispričati što će sljedećih dva tjedna na web stranici Putoholicari.com biti lagana suša što se tiče vijesti, putopisa, fotki, jeftinih aviokarata… ali zato ćemo to nadoknaditi na našoj Facebook stranici, Twitter profilu i Instagram profilu gdje ćemo redovito (koliko nam to dopuste mogućnosti, odnosno pristup internetu) izvještavati zgode i nezgode sa našeg putovanja i sve to pokušati začiniti sa što više fotki. A ovdje, u ovome članku ćemo redovito pisati gdje smo, da li smo živi i što trenutačno radimo.

U suradnji sa Canon Hrvatska sa sobom nosimo Canonov EOS 6D i objektive EF 24-105mm i EF 55-200mm, pa se nadamo da će fotke biti super, a biti će objavljene i na FB stranici Canon Hrvatska.

Plan je slijedeći:

Čakovec – Budimpešta – Brisel – Rabat – Chefchaouen – Fes – Merzouga – Ouarzazate – Marakeš – Essaouira – Casablanca – Rabat – Tangier – Malaga – Budimpešta – Čakovec

Fotke možete pratiti na – LINKU!

27.12. – Priprema, pakiraj, polijeći

I dok se vi polako spremate u krevet mi se polako spremamo za novi put. Prtljaga je spremna! Putujemo Ryanairom samo sa ručnom prtljagom, što je super jer ne vučemo hrpu nepotrebnih stvari sa sobom. Plan i priprema cijelog puta su nam nekako šturi, zbog nedostatka vremena, ali to će uzbuđenje i avantura na licu mjesta biti veća. 
Krećemo prema Budimpešti pa preko Brisela i uskoro vam se javimo iz Rabata. Mah, mah svima!

28.12. – Hello Morocco

Dan je bio dugačak. Vožnja da Budimpešte, pa let do Brisela, čekanje na aerodromu nekoliko sati i onda let do Rabata u koji stižemo kasno navečer. Ispred aerodroma čekamo da nam stigne rentani auto, a svu papirologiju rješavamo na haubi auta. Smjestili smo se u prekrasan riad gdje nas je dočekala tradicionalna večera.

29.12. – Pedeset nijasni plave

Jutro smo iskoristili za kratko razgledavanje medine Rabata, al se ne zadržavamo u gradu jer ćemo se vratiti na povratku doma. Današnji put nas vodi prema Chefchaouenu – plavom biseru Maroka. Osim što je poznat i privlačan zbog plave boje, ovaj grad i okolica poznati su i po mnogobrojnim plantažama marihuane koju vam nude doslovno na svakom uglu.

30.12. – Irska ili Maroko?

Vozimo dalje prema unutrašnjosti Maroka. Nakon plavog grada vrijeme je za zeleni Maroko. Cijelim putem okružuju nas zeleni pašnjaci koji podsjećaju na Irsku. I onda stižemo u Fes – drugi po veličini grad u Maroko, i grad s najvećom medinom na svijetu – krećemo u labirint – držite nam fige da se ne pogubimo 🙂

31.12. – Fes

Imamo cijeli dan za lutanje Fezom. Grad je ogroman što se najbolje vidi sa nekoliko vidikovaca oko grada i dok je središte staro i povijesno, sve oko njega se nalazi noviji, moderniji Fes. Nama je nekako draži ovaj stariji pa se opet prepuštamo labirintu medine. Doslovno smo se prepustili da nas medina vodi, pa smo naletjeli na vrtić i družili se s klincima, zatim pogledali kako se obrađuje koža na stari tradicijski način, puno se cjenkali, malo kupili, proučavali ljude i način života u medini…
Doček, ništa spektakularno! ovo je muslimanska zemlja gdje nova godina počinje drugog datuma, pa je 31.12. u Maroku sasvim običan dan, pa smo ga tako i mi prihvatili.

1.1. – Četiri godišnja doba

Sretna vam nova godina!
Nama je početak nove godine aktivan. Napuštamo Fes i krećemo prema pustinji. Da bi stigli do pustinje moramo proći Atlas gorje, pa prolazimo i kroz različite vremenske uvjete. Iz Feza, u kojem je, ajmo reći proljeće, stižemo na pravu zimu, sa snijegom i sanjkanjem, a onda pustinja, ljeto i vrućina… Da… vrućina…

Stigli smo u Merzougu, gdje nas Hasan i deve vode u pustinju, na nekih 40km od alžirske granice. E sad se vraćamo onoj vrućini. U pustinju smo krenuli taman predvečer kako bi vidjeli zalazak sunca i to je onaj prijelomni trenutak – čim sunce nestane, nestanu i one visoke temperature i počneš se smrzavatai usred pustinje. Između nekoliko dina nalazio se naš smještaj – šator gdje smo proveli Novu godinu. Hasan nam je spremio tradicionalnu berbersku večeru, zapalio logorsku vatru i otpjevao nekoliko berberskih pjesama. A onda smo legli u šatore, obućeni, u nekoliko slojeva i prekriveni sa nekoliko deka. Preživjeli smo noć i bez ozeblina se vratili u civilizaciju.

2.1. – Kad te izda GPS

Dojahali smo natrag u Merzougu i krenuli dalje. Današnji dan smo proveli na cesti. Priroda se opet mijenjala svakih nekoliko kilometara. Skrenuli smo s puta kako bi vidjeli marokanski Grand Canyon i brzo nastavili dalje kako bi do smještaja stigli prije mraka, ali nismo uspjeli. Ouarzazate pak je marokanski Los Angeles, mjesto koje se proslavilo filmskom industrijom, mnogi poznati američki filmovi snimani su baš ovdje. Tu se nalaze čak dva filmska studia za kulisama iz filmova kao što su Mumija, Gladijator, Kleopatra, Princ iz Perzije, Sahara.. 

Jurimo dalje, smješteni smo u nekom selu nedaleko od Ouarzazate. Mrak se spustio, adresa ne postoji, GPS ne pomaže, a bome ni lokalna policija koja nas šalje u totalno krivom smjeru. Lutali smo po selima, bez naziva ulica, bez rasvjete, bez asfalta… I onda se odjednom pojavi pravo seli i shvatimo da nas traži pola sela 🙂 Riad u koji smo se smjestili je bio savršen, večera nas je već čekala, a i hamam je bio spreman – savršen završetak dana.

3.1. – Hollywood na marokanski način

Kao što smo spomenuli, Ouarzazate je poznat po filmskoj industriji. Međutim, većina filmova se snimala u okolici grada. Tako smo mi posjetili jedno selo gdje se snimalo najviše filmova – Ait Ben Haddou. Ait Ben Haddou je zapravo kazba, stara berberska utvrda koja nažalost propada, većina stanovništva preselila je u selo preko rijeke. Jedino zbog čega mjesto još živi je turizam koji je u sve jačem cvatu i to zbog filmske industrije. Zanimljiva gradnja Ait Ben Haddoua zapela je za oko Hollywoodu pa su se ovdje snimili mnogobrojni blockbusteri, a najpoznatiji su Gladijator i Igre prijestolja. 
Jedan od lokalaca pozvao nas je u svoju kuću koja je poslužila za neke scene u Gladijatoru te nam ispričao kako je bio statist i pomagao u izgradnji filmskih setova. Na zidu svoje kuće čuva fotografije sa snimanja.

Današnji cilj nam je stići u Marakeš, nekih 200km, ne čini se puno, al potrajalo je. Opet prelazimo gorje Atlas, al ovaj put je cesta, na nekim mjestima, lagano zastrašujuća. Uska, oštećena, puna prometa i ludih vozača, a o provalijama da ne pričam. Preživjeli smo i sretno stigli u Marakeš.

4.1. – Marakeš, daj mi keš

Što reći o Marakešu!? Hmmm, najbolje da ga posjetite. Lud grad. Dopao nam se na prvu. Jedan lokalac nam je rekao uzrečicu koja opisuje Marakeš kao grad koji će ti uzeti novac za sve i svašta, al nije tako skupo, samo morate biti uporni u cjenkanju i znati što se mora platiti, što ne, i ne dati se prevariti.

Glavni trg je mjesto gdje je najbolje sjest i promatrat ludilo. Od šopinga, preko hane, do uličnih zabavljača, kroz dan i noć trg je prepun ljudi.

5.1. – Koze na red bullu
Napuštamo najluđi grad u Maroku i idemo prema obali. Putem srećemo mnogobrojne pastire i poznate koze koje se vole penjati na drveća. Ovo područje je poznato po drveću argana iz kojeg se proizvodi arganovo ulje. Osim za ulje arganovo drveće vole i koze koje se doslovno penju na drvo kako bi jele plodove argana. 
Stižemo u Essaouiru, maleni gradić na obali oceana. Poznat po dobroj ribi, koju vam doslovno iz mora, preko roštilja bace na tanjur. Puno mirnije mjesto, dobro nam došlo nakon Marakeša. Grad je pod zaštitom UNESCO-a, a za one koji gledaju filmove i serije, tu se snimao Game of Thrones.

6.1. – OnoKad te ne ide

Vrijeme je za povratak prema Rabatu. Uspust stajemo u Casablanci kako bi vidjeli najveću džamiju u Africi – džamiju Hassana II. Casablanca je najveći grad u Maroku što smo osjetili na samom ulazu u grad. Osim džamije, Casablancu ćemo pamtiti i po kazni. Dok smo i ručali, i nismo platili parking, striček marokanac nam je na kotač auta stavio lijepi privjesak. I kome se sad obratiti? Koga nazvati? Nitko ne priča engleski! Sva sreća pa se ulicom šetao policajac koji je odmah nazvao nekog da nam to skine – naravno uz kasnu. Sva sreća pa je kazna cca 20kn. Ali to nije sve!

Stižemo u Rabat gdje danas vraćamo auto. Rentanje auta je smiješno, kad smo ga podizali papirologiju smo rješavali ispod ulične svetiljke na haubi auta, slično je bilo i vraćanje. Prvo smo čekali više od sat vremena da stignu iz agencije po auto, a kad su stigli odmah su našli da nam je netko lupio auto. Lagana ogrebotina i udubina na vozačevim vratima – rezultate ludog marokanskog prometa. Auto nam je toliko bio prljav da ogrebotinu opće nismo primjetili. Ne znamo koliko ćemo kaznu platiti, javit će nam sutra :/

7.1. – Približavamo se Europi

Napustili smo Rabat i vlakom krenuli prema Tangieru. Nakon nekoliko sati vožnje stižemo do mjesta Tangier gdje se lagano osjeća utjecaj Europe koje odavde već i možemo vidjeti.

8.1. – Hola Espana!

Stigli smo u Europu, stigli smo u Španjolsku, evo nas u Malagi. Danas je dan za odmor i čašicu Sangrije.

9.1. – Granada

10.1. – Gibraltar

11.1. – Back home