Putoholičari opet putuju, i to u Maleziju, Indoneziju i Singapur. Redovito, koliko nam to dopusti pristup internetu, na webu, Facebooku i Instagramu ćemo stavljati fotke i pisati gdje smo i što trenutačno radimo.

Dakle, idemo na put u Aziju – Malezija, Indonezija i Singapur. Na našoj Facebook stranici, Twitter profilu i Instagram profilu ćemo redovito (koliko nam to dopuste mogućnosti, odnosno pristup internetu) izvještavati zgode i nezgode sa našeg putovanja i sve to pokušati začiniti sa što više fotki. A ovdje, u ovome članku ćemo redovito pisati gdje smo, da li smo živi i što trenutačno radimo.

U suradnji sa Canon Hrvatska sa sobom nosimo Canonov EOS 6D i objektive EF 16-35mm i EF 55-200mm, pa se nadamo da će fotke biti super, a biti će objavljene i na FB stranici Canon Hrvatska. Osim fotoaparata s nama ide i Amkov kamerica te naravno dron DJI Phantom 3 Standard pa će biti materijala s kojim ćemo vam pokušati približiti čari JI Azije.

Plan je slijedeći:

Čakovec – Zagreb – Dubai – Kuala Lumpur – Yogyakarta (Java) – Ubud (Bali) – Pamenang (Lombok) – Gili Air – Kuta (Bali) – Labuan Bajo (Flores) – Komodo – Kuta (Bali) – Singapur – Kuala Lumpur – Dubai – Zagreb – Čakovec

13.7. – Čakovec – Zagreb – Dubai = Priprema, pakiraj, polijeći

To je to, krećemo. Prva postaja dr. Franjo Tuđman, Zagreb.
I dok čekamo naš let u Zagrebu, naravno da smo posjetili Primeclass Lounge. Ako imate Diners karticu ovu pogodnost možete koristiti i vi potpuno besplatno. Znači u više od 700 zračnih luka diljem svijeta besplatna klopa, wifi, udobna sjedala, možete popiti kavu, sok, pivo, vino, viski… Više o tome —> http://putoholicari.net.hr/udite-besplatno-u-vise-od-7…/

A mi letimo za Dubai, gdje nas čeka let za Kuala Lumpur. Javimo se sutra! 😉

14.7. Dubai – Kuala Lumupur = Ohai KL, again!

I evo nas u Kuala Lumpuru. Nakon sedam i pol sati leta konačno smo stigli. Ili nismo!?

Sletjeli smo u Kuala Lumpur, sad još samo treba doći do grada. Odlučili smo se za Grab, azijsku verziju Uber-a, a vožnja je trajala i trajala. Skoro dva sata su nam trebala od aerodroma do grada, stigli smo taman u rush hour, imali smo osjećaj da su svi auti Kuala Lumpura na cesti.

Stigli smo predvečer, taman za prošetat malo gradom prije spavanja. Vidjeti Petronas twin towers i večerati u Bukit Bintang, odnosno poznatoj Alor ulici.

15.7. Kuala Lumupur = China, Mandara, fontana

Kako smo Kuala Lumpur prošli uzduž i poprijeko prije 3 godine, ovaj put smo odlučili laganini.

Dan smo započeli odmorom, tako je, dobro ste pročitali. Od odmaranja, pa na još malo odmaranja. 🙂 Smješteni smo u Regalia Residance koji je zanimljiv ljudima zbog infinity bazena sa super pogledom na grad, ali i zbog jeftine cijene. Ovakav smještaj možete dobiti za samo 10 eura po osobi ako vas je dvoje i ako uzimate apartman preko airbnba te naravno iskoristite popust za prvi booking. Ako vam treba popust javite se na naš mail.

Ajmo sad u grad. Prva postaja China town. Nekima se ne sviđa ovaj dio grada, al nama je zapeo za oko prošli put kad smo bili tu i volimo se prošetati ovim kvartom. Uz glavnu Petaling ulicu, nedaleko se nalazi i Central market, sve zajedno jedan veliki eBay – odlično mjesto za shopping.

Poslije šetnje i šopinga ste naravno opet umorni 🙂 Zašto si ne bi priuštili masažu, ma cijeli tretman. Zahvaljujući Mandara Spa u Renaissance Hotelu, koji su btw. u top 10 spa u KL-u, mi smo isprobali tzv. Spa Discovery tretman koji između ostaloga uključuje i tradicionalnu balinežansku masažu. Odmora za dušu i tijelo.

Tako odmoreni spremni smo za ples. No, nećemo mi plesati već fontane. U KLCC parku pogledali smo svjetlosno-zvučni show fontana i time završili dan, ali i posjet KL-u. Sutra nastavljamo dalje.

16.7. Yogyakarta (Java) = Ohai Indonesia

Evo nas već u Indoneziji. Sad kreće prava avantura. Uz pomoć Air Asia prebacili smo se na otok Java u grad Yogyakarta ili kak ga tu zovu Jogya.

Kroz grad ćemo prozujati sutra, danas smo otišli do hrama Prambanan, cca 15 km od grada. Prambanan je hinduistički hram iz 9. stoljeća pod zaštitom UNESCO-a. Najveći je takav hram u Indoneziji i jedan od najvećih u JI Aziji. Cijeli kompleks nekada se sastojao od 240 mini hramova u obliku tornjeva, danas stoje samo oni najveći. Sutra na redu još jedan hram. Stay tuned!

17.7. Yogyakarta (Java) = Picek ovdje, picek tamo

Još uvijek smo u Yogyakarti i moramo napomenuti da je Yogyakarta skroz drugi grad od Jakarate i da nismo krivo napisali 🙂
Danas smo rentali skuter. U raznim zemljama smo dožvijeli lud i kaotičan azijski promet i svaki put se čudimo ko picek glisti. Da, danas će sve biti nešto u znaku piceka. Prvo grad je ogroman, a gužve još veće, ponekad ti za 10 kilometara treba skoro sat vremena vožnje, autom. Zato smo mi uzeli skuter. Jer skuter samo juri između svih onih automobila u koloni. Doduše, ima više skutera nego auta i svi oni se guraju u te male prostore između auta. E tu se javlja ludilo.

Danas smo se odlučili prepustiti cesti, stati tamo gdje nam se učini zanimljivo a sve na putu do još jednog hrama. Borobudur je hinduistički hram, nekih 40km udaljen od grada. Zanimljiv, wow i sve to, ali nama je zapelo za oko jedno drugo ‘svetište’.

Najčudnija crkva koju smo ikad posjetili – picek crkva na brdu, duboko u džungli. A priča ide ovako.

Daniel Alamsjah dobio je poruku od Boga da mora sagraditi crkvu odnosno mjesto za molitvu u obliku golubice (lokalci su je kasnije nazvali Chicken church jer je više ličila na kokoš nego na golubicu). ‘Crkva’ je ogromna, u središtu je velika dvorana, okolo su balkoni/terase, a ispod nekoliko soba/prostorija. Bilo je to mjesto za molitvu za razne religije, ali i za rehabilitaciju mladih, uglavnom mentalno bolesnih, ovisnika itd. Ovo mjesto ostalo je nedovršeno i prije nekih 17 godina napušteno, tada se počelo urušavati i vandalizirati. Međutim, turisti su saznali za ovu neobičnu ‘crkvu’ i počeli je posjećivati, a prošle godine lokalci su odlučili malo je obnoviti i od svega pokrenuti turizam.

Uglavnom preživjeli smo dan i već sutra krećemo na novi otok! A ugostili su nas ova dva dana Ros In Hotel.

18.7. Ubud (Bali) = Ohai Bali!

Rano jutro, s malim kašnjenjem AirAsia prebacila nas je s Jave na Bali. Ista zemlja, ali potpuno različiti otoci. Vrijeme je za novu, balinežansku avanturu.

A prva avantura počinje već na aerodromu. Uber i Grab (azijska verzija Ubera) su zabranjeni ovdje, ali svi ih koriste. I to onda izgledao kao da dilate drogu. Prije nego smo izašli iz aerodroma pozvali smo Grab, kako nas vani taksisti ne bi skužili. Lik nam javlja na kojoj lokaciji nas čeka. Krećemo prema njemu i tražimo auto po registraciji kad nam prilazi neki lik i tiho pita da li smo to mi, kao da pita koliko kokaina ćemo kupiti. 🙂 I tada zove drugog lika koji je zapravo naš vozač. On nas vodi na parking i kaže da čekamo. U međuvremenu nam prilazi još nekoliko likova i pitaju da li se zovemo ovako ili onako, očito isto traže svoje putnike. Ukrcavamo se i konačno krećemo.

Nakon sat i pol stižemo u Ubud. Smješteni smo u prekrasnom apartmanu s još ljepšim pogledom. Tu nas već čeka skuter koji će nam biti na raspolaganju slijedećih nekoliko dana. Odmah krećemo u istraživanje centra grada. Kaos na cesti nas više ne iznenađuje. 

Večerali smo u restoranu Warung d’Atas3 koji je inače poznat po rebarcima, ali mi smo se ipak odlučili za indonežansku hranu. Mie goreng, riba s krumpirom, pržene banane sa sladoeldom i čkoladom i dvije pive, sve skupa cca 10 eura, s time da su samo pive više od pola računa (cca 5 eura). Alkohol je svugdje skup. Pa ako ne uzimate pive možete se dvoje najesti za 5 eura jako dobro i fino.

19.7. Ubud (Bali) = Skuter tura

Nakon doručka s pogledom na rižina polja uzimamo skuter i krećemo prema sjeveru, odnosno unutrašnjosti otoka. Promet i ceste uopće neću spominjati, samo ću reći da za one slabog srca bolje neke ulice preskočiti Svašta smo vidjeli i doživjeli. A i vrijeme se mjenjalo iz sela u selo, sunčano pa oblačno, ali izdržalo je bez kiše. Izdvojiti ćemo dvije najpoznatije atrakcije koje su nas danas i najviše oduševile.

Pura Ulun Danu Bratan – hinduistički hram koji će vam prvi iskočiti kad upišete Bali u google, nalazi se na 1200m visine, na jezeru Bratan. Puno je manji nego što fotke daju dojam, ali je zanimljiv zbog svog polažaja na jezeru. Gužva je ogromna. Ulaznica je cca 25kn/osobi.

Jatiluwih Rice Terrace – terase riže toliko prekrasne da ih je čak i Unesco zaštitio. To je zapravo selo, ali morate platiti ulaznicu, cca 20kn. Što se definitivno isplati. Ima nekoliko vidikovaca s kojih se pruža prekrasan pogled na terase, a možete odraditi i treking ili samo kratku šetnju između terasa.

20.7. Ubud (Bali) = Cooking class

Danas smo učili kuhati balinežanske specijalitet.

Znači ovo nije običan cooking class, ovo je cijela tura. Prvo smo u rano jutro krenuli u bicikliranje, kroz sela, rižina polja, naučili običaje i način života balinežana. Zatim smo stigli do lokalne tržnice gdje smo se upoznali sa svim sastojcima koje ćemo kasnije koristiti u kuhanju, isprobali hrpu novih delicija, kupili raznog egzotičnog voća, doručkovali s lokalcima.
Zatim smo stigli do jednog od hinuduističkih hramova, gdje su nas naučili kako rade cvjetne aranžmane (zaboravili smo naziv) na kojima prinose darove u hram i kako cijela ta ceremonija izgleda.
Demonstrirali su nam branje kokosa, a onda smo krenuli na kuhanje. U prekrasnom ambijentu na otvorenom, pratili smo šefa kuhinje koji nam je demonstrirao nekoliko lokalnih specijaliteta. Na kraju smo sve to naravno i pojeli. 🙂

21.7. Ubud (Bali) = Dan za adrenalin

Danas je bio dan za adrenalin. Zahvaljujući Bali Quad Discovery Tours, koji su nas pozvali da nam predstave svoje aktivnosti, proveli smo lud dan nabrijan adrenalinom.

Pokupili su nas rano ujutro i odveli nekih sat i pol vožnje od Ubuda, duboko u džunglu. Nakon kratkih informacija krenuli smo na vožnju, quad i buggy. Vožnja je počela kroz selo, pa kroz polja riže i voćnjake da bi na kraju završili u pravoj džungli i na pravoj ‘cesti’ za quadove, totalno ludilo. Prošli smo nekih 25km za dva sata. Vratili smo se na početnu točku gdje nas je čekao ručak i kratak odmor prije slijedeće aktivnosti. Slijedeće na redu je bio canyon tubing. Duboko u kanjonu, kroz koji prolazi rijeka s mnogobrojnim brzacima čekali su nas čamci. Ukrcali smo se svako u svoj čamac i prepustili rijeci. Kanjon je toliko dubok da sunce ne dopire do njega pa je rijeka ledena što znači da je najbolje ne ispasti iz čamca. Jedan dio se prolazi zip lineom, međutim kad smo mi bili nije radio pa smo išli taj dio pješke, a na povratku zauzvrat dobili majice. Moram napomenuti da im je usluga ispeglana do temelja. Puno ljudi je zaposleno i u niti jednom trenutku niste prepušteni sami sebi – kamo moramo ići, što moramo obući, kome se javiti, sve će vam pokazati i objasniti prije nego vam uopće padne to pitanje na pamet, i naravno sa smiješkom na licu.

Kad smo se vratili u Ubud, javio nam se vlasnik našeg smještaja da bi nas htio počastiti masažom, hmmm pa zašto ne. Nakon ovako aktivnog dana jedna balinežanska masaža dobro dođe.

Večerali smo u restoranu Warung Mina, platili nekih cca 18eura, za hranu od koje se moglo najesti troje ljudi – dvije ribe, riža, krumpir, juha, spring rolls, dva iscijeđena soka, dva ogromna predobra deserta (pohane banane sa sladoledom, sirom i čokoladom i banane na balinežanske način).

22.7. Lombok = Ohai new island

Danas smo se ukrcali na speed boat i krenuli na novi otok. Stigli smo na Lombok, više detalja uskoro!

Dakle, stigli smo na Lombok i odmah su krenuli problemi. Smještaj koji smo rezervirali su prebukirali, pa su nas prebacili u zamjenski, koji je btw savrsen. Kao znak isprike obećali su nas sutra “apgrejdati” u još jedan ekskluzivniji, ko da ovaj nije dovoljan, ali nećemo se buniti.

Osim uživancije na bazenu stigli smo se provozati uz obalu sve do grada Mataram.

23.7. Lombok = Relax time

Danas su nas prebacili u drugi smještaj, onaj “apgrejdani” – i stvarno je takav – neobičan, prekrasan, privatan, s pogledom, jednostavno wow, video uskoro na FB.

No, ne možemo samo sjediti u ovoj prekrasnoj vili moramo malo istražiti i otok. Krenuli smo skuterom na drugu stranu otoka od jučer. Zaustavili se na nekoliko plaža, a zatim krenuli prema unutrašnjosti otoka kako bi vidjeli nekoliko slapova. Na Lomboku je priroda, ali i sela skroz netaknuta. Nema puno turista pa se lokalci još uvijek čude kad vide bijelaca u njihovom malom selu. 

24.-25.7. Gili Air = from one island to another

Sjeverozapadno od Lomboka smjestio se arhipelag od tri Gili otoka – Gili Air, Gili Meno, Gili Trawangan. Gili u prijevodu znači mali otok. Na otocima je stogo zabranjen sav promet, što znači da nema asfalta, niti automobila, jedina prijevozna sredstva su vaše noge, bicikl i cidomo – konjska zaprega. Nekih cca 1000 indonežanskih obitelji živi na ova tri otoka, međutim ovo je meka za turiste koji prevladavaju na otočju. Gili Trawangan je najveći i najudaljeniji od Lomboka, poznat je kao party otok, Gili Meno je najmanji i najmirniji, poznati kao otok za romantičare, i treći najbliži Lomboku Gili Air nazivaju ga još i social backpacker island, navodno kombinacija prva dva otoka.

Mi smo se smjestili na Gili Air i dva dana smo odlučili odmoriti i uživati u tirkiznom moru.

26.7. – Seminyak (Bali) = Overbooking again

Nakon Gilija i odmora vrijeme je za nove avanture – koje počinju odmah ujutro. Stižemo do luke s kartom za brzi brod do Balija, kad lik na šalteru hladno odgovara da je brod puno i da se ne možemo ukrcati. Ali mi imamo karte, a njega boli briga. Karte smo kupili online, zovemo ih i pokušavamo s njima rješiti. Njihovo rješenje je prebacivanje na brod kasnije, što znači da gubimo cijeli dan – ne dolazi u obzir. Uglavnom, nakon natezanja i nakon što smo već popustili i rekli da idemo na prvi slijedeći, kaže lik na šalteru možete se ukrcati na ovaj sad brod. Hmm, kaj nisi rekao da je brod pun. Ukrcamo se mi na brod, a kad ono preko desetak slobodnih mjesta.

Krenuli smo prema Baliju na jednoj od najgorih vožnji do sada. Jedva smo dočekali kopno. 

Bali ko Bali, gužva svugdje pa opet uzimamo skuter i jurimo. Bali nam je samo stopover za dalje pa smo iskoristili priliku i skoknuli do poznatog hrama Tanah Lot. Prije puta smo saznali da na Baliju postoji reverse bungee jumping. Naravno da smo probali! 0-200 km/h in 2 second, G force factor 5 Tnx 5GX Bali

27.7. – Labuan Bajo (Flores) = Idemo u zemlju zmajeva

Pametni mobiteli ponekad i nisu toliko pametni. Usred noći promjenio nam je vremensku zonu pa smo skoro zaspali na avion. Probudili smo se sat i pol prije polaska aviona. U tih sat i pol uspjeli smo se spremit, doći do aerodroma, checkirati i ukrcat se na avion, sve na minutu.

I evo nas na otoku Flores okružen hrpom malih otočića, na prvi pogled izgleda prekrasno.

Sutra se ukrcavamo na brod s kojim ćemo poloviti između tih otoka pa ćemo biti offline, više detalja čim se vratimo u civilizaciju.

28.-30.7. – Komodo boat trip

Offline!

Evo nas opet. Dakle, tri dana bez interneta, bez signala, skoro pa i bez struje. Tri dana proveli smo na brodu ploveći indonežanskim otocima, a tura je ukratko izgledala ovako:

Otok Kelor – mini otočić s malenim brdom s kojeg se pruža prekrasan pogled na susjedne otoke, a u podnožju brda rajska plaža prepuna životinjskog svijeta. Pravo mjesto za malo kupanja i ronjenja.

Otok Rinca – Rinca je dio nacionalnog parka Komodo – poznato kao zemlja zmajeva. Rinca, Komodo, Padar i još nekoliko manjih otočića jedina su mjesta gdje žive Komodo varani. Kažu da su najveći i najteži gušteri na svijetu i jedni od rijetkih čiji ugriz će vas koštati života jer prenose zaraznu bakteriju. Na otok ne možete bez rendžera koji će vas pratiti, naučiti nešto o Komodo zmajevima i ne daj boze, spasiti od ugriza.

Otok Padar – također dio nacionalnog parka, međutim ovdje nema tako puno Komodo zmajeva pa možete i bez rendžera na ovaj otok. Mi smo se probudili rano prije izlaska sunca i krenuli na brdo na kojem smo dočekali sunce, uspon je težak, ali isplatilo se. Međutim, zašto je ovaj otok tako poseban – definitivno najljepši pogled u Indoneziji, još jedan razlog zašto se ovaj uspon isplati. Pogled na tri zaljeva, tri plaže, jedna sa žutim pijeskom, druga s crnim i treća pinky. Ali kako je to sve priroda oblikovala teško je za opisati.

Otok Komodo – Slično kao i na otoku Rinca, dobijete rendžera koji vas vodi po otoku kako bi vidjeli Komodo zmajeva. Ono što razlikuje Rincu i Komodo su nekoliko stvari – Rinca otok je, ajmo reći više divlji, odnosno netaknut, Komodo je već mrvicu pokvario turizam, iako je turizam tek u začetku. Na Komodu prevladava džungla pa se zmajevi skrivaju i teško ih je uočiti, zbog toga su ih ljudi počeli hraniti kako bi ih prizvali iz džungle kako bi ih turisti mogli vidjeti, dok na Rincu idete na sreću možda ih vidite, a možda i ne. I na jednom i drugom otoku vidjeli smo ih četvero.

Pink beach – vrijeme je za opuštanje. Na Komodo otoku nalazi se pink beach, kao što ime govori, pinky plaža – i stvarno je pijesak pinky.

Otok Gili Lawa – još jedan treking. Na bilo koji od mnogobrojnih otoka u ovoj okolici da se popnete pruža se prekrasan pogled, ali s nekih još ljepši, kao što je Gili Lawa. Pogleda na otoku Padar teško da nešto može nadmašiti, ali i na Gili Lawa se isplati popesti.

Otok Kanawa – i za kraj još jedno opuštanje, kupanje i ronjenje na rajskoj plaži otoka Kanawa s bogatim podmorjem. Na ovome otoku uopće ne morate roniti da bi vidjeli što sve živi ispod površine mora. Voda je toliko bistra da se sve vidi, a sav podvodni svijet dolazi toliko blizu plaže da čak i ne morate zakoračiti u vodu. 

31.7. – Bali (Kuta) – Last day in Indonesia

Iz Floresa smo se prebacili natrag na Bali. Tu čekamo let za dalje pa imamo jedan dan za još malo istraživanja ovog otoka. Opet uzimamo skuter i spuštamo se na krajnji jug otoka. Pronalazimo nekoliko napuštenih aviona (uskoro članak o tome) i stižemo do poznate Dreamland beach. Put nastavljamo do Uluwatu hrama, na kojem je tolika gužva da nam hram nije došao do izražaja, uostalom tako je malen da su litice koje ga okružuju zanimljivije.

Još smo se malo provozali po okolnim mjestima i vratili se u Kutu taman na zalazak sunca i taman da se pozdravimo s Balijem.

Moramo se zahvaliti hotelskoj grupaciji Dafam što su nam omogućili prekrasan smještaj i vrhunsku uslugu u Molo resort na otoku Gili Air, te hotel i vila Savvoya Seminyak na otoku Bali. Thank you Dafam Indonesia!

1.8. – Singapur – Ohai

Evo nas u Singapuru. Vrijeme po celzijusima otprilike isto, ali vlaga, ajme meni, teško za disat, preznojiš se sto put dnevno, a klime na svakom koraku rade na maksimum – dobro došli u Singapur. Al na stranu to, manje bitno. 🙂

Danas smo taman imali vremena da skoknemo do Gardens by the Bay, posjetili ih uzduž i poprijeko, po danu i noći i stvarno je wow. Navečer pak smo se provozali na Singapure Flyer, ogromnim kotačom s kojeg se pruža prekrasan pogled na grad, pogotovo po noći kada je sve osvijetljeno.

2.8. – Singapur – Fun day

Danas smo se odlučili malo zabaviti, a za to najbolje mjesto u Singapuru je otok Sentosa – otok zabave. Na Sentosi imate svašta, za svakog ponešto i za one najmlađe, ali i za one koji misle da su prestari. 🙂

Kao veliki ljubitelji filmova, mi smo za početak odlučili posjetiti Universal Studios – Jurrasic Park, Mumija, Transformers, Battlestar Galactica, Shrek, Madagaskar samo su neki od filmova kroz koje smo malo pojačali adrenalin.

To nam nije bilo dovoljno adrenalina pa smo odlučili i letjeti. iFly je najveći vertikalni zračni tunel gdje možete isprobati kakav je to osjećaj kad iskočite iz aviona, odnosno simulacija slobodnog pada. Thank you iFly Singapore for this experience!

I za kraj Faber grupa nas je počastila ulaznicama za show Wings of time – zvučno, vodeno, svjetlosno, vatreni show, vrlo zanimljivo za vidjeti.

Na otok možete doći monorailom, pješke ili pak žičarom koju također preporučamo zbog pogleda.

3.8. – Singapur – Last day in the city

Posljednji dan u gradu još smo malo prozujali kroz grad. Za početak, već ste na FB vidjeli fotku oko koje se pokrenula raspava kako smo pristupili infinity bazenu hotela Marina Sands bay. Da, na bazen mogu doći samo gosti hotela, a svi ostali mogu samo na vidikovac. U suradnji s Marina Bay Sands uspjeli smo dogovoriti posjet bazenu i vidikovcu kako bi vam mogli pokazati što vas očekuje u ovom hotelu. Sarah Ann, zadužena za komunikaciju, provela nas je kroz hotel do poznatog infinity bazena i na kraju na vidikovac, upoznala nas s detaljima hotela, ali i života u Singapuru.

Jeste li znali?

• Marina Bay Sands hotel ima 2561 sobu na 55 kata.
• Sands Sky Park, koji se proteže iznad tri tornja hotela, dovoljno je velik za parkiranje 4 i pol aviona A380.
• Sands Sky Park nalazi se na visini od 200m na kojem se nalazi najveći infinity bazen od 150m, te je posađeno 150 drveća i 650 biljaka.

Ostalo nam je taman vremena da prošetamo šetnicom Marina bay, a zatim smo se uputili prema kvartovima Chinatown i Little India, gdje je zanimljivo vidjeti kako se unutar grada možete prebaciti u neki drugi kraj svijeta. Za kraj smo ostavili šetnju kroz šareni Clarke quay s hrpom kafića i restorana.

Ovih par dana u Singapuru smješteni smo bili u prekrasnom Hotel Fort Canning u istoimenom parku. Na prvi pogled klasičan, tradicionalan, pomalo starinski hotel, a onda shvatili da je zapravo ekskluzivan i vrlo moderan. A soba je bila baš u stilu Singapura, skroz napredna, sa puno gumbića kojima reguliraš rasvjetu, klimu, podižeš zastore itd. A posebno nas je razveselio mobitel kojeg smo dobili na korištenje u sklopu sobe, sa neograničenim pozivima i internetom.

4.8. – Dubai – long way home

Krenuli smo prema doma i čeka nas dugačak put.

Prvi let Singapur – Kuala Lumpur by AirAsia kasnio je nekih sat i pol što nije problem dok ste na aerodromu kao što je Changi. Kad smo stigli u Kuala Lumpur imali smo čekanje od nekoliko sati, nismo mogli do lounga pa smo morali prespavati nekoliko sati na podu aerodroma – to su te čari jeftinih karata 🙂 I konačno, evo nas u Dubaiu.

Opet veliki layover, ovaj puta namjerno, kako bi vidjeli što su novo izgradili u Dubaiu od kako smo ga zadnji put posjetili.

5.8. – Home sweet home

I to je to, vratili se doma! Uskoro objavimo dojmove, fotke i fimiće.