Teško je napisati kratki putopis dvotjednog putovanja po Istri. Prošli smo 1376 km s našim Suzukijem vidjevši pritom Opatiju, Hum, Vižinadu, Vranje selo, Tar, Poreč, Umag, Novigrad, Motovun, Grožnjan, Momjan, Buje, Rovinj, Pulu, Fažanu i NP Brijune.

Puno je tu povijesti i kulture, događanja kojih Istra nudi, a o hrani i vinu mogla bi se napisati posebna gastro priča. Zato ćemo što kraće opisati doživljaje i utjecaj kakav je Istra ostavila na nas.

Priča je krenula od propalog putovanja u Grčku – planirali smo put na Santorini, a završili lutajući Istrom. Novi posao i klasična studentska besparica uz besplatan smještaj, razlog su tome. Ideja je bila proći što više istarskih gradova te iskusiti gastronomski aspekt sjevernog hrvatskog Jadrana uz naravno ono neizbježno uživanje i ljenčarenje na plaži.

Dan 1. – Opatijo bajna; Najmanji grad na svijetu; Izgubljeni u rotorima

Prva destinacija je bila Opatija – grad koji prije 1844. godine nije imao niti približan izgleda kao danas. Villa Angiolina je zgrada koja je obilježila početak turizma Opatije, početak izgradnje villa i hotela te današnjeg izgleda Opatije. Danas je Opatija vodeće turističko mjesto u Republici Hrvatskoj za organizaciju kongresa, seminara i savjetovanja.

U Opatiju smo došli u ranim jutarnji satima. Kratko smo obišli uži centar grada, pritom vidjeli villu i park Angiolinu, Umjetnički paviljon Juraj Šporer te opatijsku djevojku s galebom koji je nekada držao u kljunu ribu, no nakon vandalizma više ribica ne postoji. Valjalo je i doručkovati i popiti kavicu, pa smo sjeli u kafić jednog od hotela i uživali uz doručak s pogledom na Lungomare i djevojku s galebom.

Nakon posjeta bajnoj Opatiji, zaputili smo se u najmanji gradić na svijetu – Hum. Grad ima svega 30 stanovnika, a unutar očuvanih gradskih bedema dvije su male ulice, župna crkva Marijinog Uznesenja sagrađena 1802. godine te romanička crkva sv. Jeronima iz 12. stoljeća. Gradić je iznimno šarmantan, a možete ga proći u doslovno 10 minuta, ali ako se zadržite na pojedinim mjestima s fotoaparatom to može potrajati i malo duže jer motiva ima na pretek. Šarmantan je i mali kafić pored crkve u kojem možete guštati u odličnim hladnim istarskim vinima po jako pristupačnoj cijeni od 7 kn za deci, npr. malvazije Kozlović.

Nakon kave u Opatiji i vina u Humu napokon stižemo u Vižinadu, točnije naše Vranje Selo. Ni sami ne znamo je li dobro da smo toliko u unutrašnjosti Istre jer smo udaljeni od nekog većeg grada 20-ak km, pa se svakodnevno moramo voziti, trošiti benzin i vrijeme. No kada su navečer počele padati suze sv. Lovra nismo se žalili što smo smješteni u ovako malom mjestašcu s par kuća. Ujedno je plus i što su u blizini su smještene dvije poznate istarske vinarije, Franc Arman i Marijan Arman.

Previše putovanja za prvi dan tako da smo se odlučili osvježiti i otići do plaže, no kada bi to bilo tako jednostavno. Naime Istra očito ne voli semafore, pa morate neprestano kružiti rotorima. Da, to je jako dobar sustav rješavanja prometnih gužva, ali ako nemate Google maps ili kakvu drugu navigaciju možete kružiti i kružiti i kružiti, pa ćete na kraju ipak nekamo doći.

Kupali smo se na plaži Jedro koja po svemu zadovoljava naše kriterije: besplatan parking, tuš, puno hlada i naravno birc, a i dućan je blizu pošto su pivice ipak jeftinije u dućanu nego u kafiću. Ne znamo što je s tim Favoritom u Istri (znamo da je istarsko pivo), ali skoro svugdje se samo ono toči i košta 25 kn 0,5 l. Nakon kupanja odlučili smo prošetati centrom Poreča. Inače grad je lijep i ima se što za pogledati, a najistaknutija znamenitost je dakako Eufrazijeva bazilika u koju nažalost nismo ušli.

Nakon dobre ture hodanja po Poreču odlučili smo nešto pojesti. Tu je uslijedio mali šok, ali ne po pitanju cijena jer na to smo već naučeni, nego po pitanju ponuda hrane i pića. Svaki restoran na tablama i prvim stranicama jelovnika nudi samo pizze, pizze i još pizza. Žalosno je da uz toliko hrvatske (istarske) tradicionalne hrane mi nudimo pizze. Gdje su tartufi, fuži, pljukanci, ribe i plodovi mora?? No možda i bolje da niti ne nude to jer kvaliteta bi zasigurno bila ispod razine očekivanoga s obzirom na to da je moto hrvatskih ugostitelja digni pare i malo uloži. Dakako, zasigurno postoje i objekti koji nude visoku gastronomiju, ali opći dojam (gastro) centra Poreča u 19 h je bio jako tužan. Samo da naglasimo da je cijena pizze od 45 kn za margaritu, pa do 80 kn za nešto s malo više nadjeva.

Luksuzno kupanje sa psima

Lagano krećemo raditi kilometre na našem putovanju. Za prvi izlet odlučili smo se otići u Novigrad i Umag. Novigrad više poznatiji po malim uličicama s kišobranima koji vise iznad njih, nego po Zvoniku sv. Pelagija, zidinama ili po informaciji da je jedan od hrvatskih najugodnijih gradova za život. Mali gradić sa svega 4000 stanovnika, iako je špica sezone sve djeluje mirno i opušteno, bez imalo gužve.

Nakon jutra u Novigradu sunce je već zagrijalo ceste, pa smo se prije posjeta Umaga odlučili okupati. Tako naš Google izbacuje najbolje plaže u okolici koja nas dovodi do poznate školjke ili Stella Maris teniskih terena gdje se od 1990. godine igra ATP Croatia Open Umag, a pored kojeg se nalazi resort Stella Maris s plažom. Dan je krenuo idealno. Nakon finog doručka, šetnje i kave u Novigradu sredili smo si parking u pola cijene u Umagu, a onda dolazimo do pseće plaže u resortu. Ništa prestrašno jer obojica imamo pse i ljubitelji smo životinja no opet više smo se držali hlada, pili pivice i kartali nego li se kupali u plitkoj uvali punoj psećih dlaka u kojoj možete hodati doslovno 500 m od obale, a da vam je voda do koljena.

Nakon predaha lagano krećemo prema centru Umaga. Prvo što se vidi prilikom dolaska su umaške gradske zidine s djelomično očuvanim gradskim vratima i pomičnim mostom iz 10. st., a tu je i Crkva svetog Roka koja se nalazi na ulazu u staru gradsku jezgru. Izgrađena je nakon epidemije kuge u 16. stoljeću. U unutrašnjosti je danas galerija slika, a crkvu krasi oslikani drveni strop iz 18. stoljeća.

Oboje priznajemo današnji izlet nije nas nešto ludo i nezaboravno. Od svih mjesta koje smo prošli na putovanju, Novigrad i Umag bi vam preporučili da posjetite na kraju ako vam ostane vremena.

Vrijeme brzo prolazi, pa je red da lagano krenemo prema Vranjem Selu; ipak čeka nas 35 km do doma. Putem smo se sjetili da je danas utakmica pa smo stali u mjestašcu zvanom Tar. Malo mjesto s puno povijesti. Tar se prvi puta spominje 983. u darovnici cara Otona porečkom biskupu kao Turris, spominjao se kao obrambena kula. Nalazio se na položaju koji se i danas naziva Stari Tar, a od 12. stoljeća spominje se Novi Tar, tj. današnje naselje. Stari Tar napušten je u 14. stoljeću, vjerojatno zbog malarije i kuge, a Novi Tar nastavio je živjeti kao Tar. Zahvaljujući plodnoj okolici i dobroj prometnoj povezanosti preko luke u Tarskoj vali, Tar je u 18. i 19. stoljeću napredovao izvozom ulja i vina. Župna crkva sv. Martina sagrađena je 1800. na mjestu srednjovjekovne crkve iz 14. stoljeća kao spomen na boravak pape Pija VII. u Tarskoj vali (1800.). Parkirali smo u samom centru te prošetali mjestom, crkva sv. Martina je otvorena te smo odlučili vidjeti unutrašnjost. U samom centru nalazi se par konoba od koje definitivno preporučujemo konobu Teran. Obiteljska konoba s domaćom hranom i vinom, a cijene uvelike pristupačnije nama mladima i domaćima. Omjer cijene i kvalitete je bio na nivou i to je bio prikaz one prave istarske gastronomije o kojoj se toliko priča. Popili smo koju čašicu izvrsne domaće malvazije i pogledali tekme te zaključili kako ćemo tu otići jesti jednu večer pred kraj putovanja.

“TASTE ISTRIA vol. 1 – Marijan Arman vinarija”

Plan i ritam koji smo imali je takav da smo jedan dan na izletu a drugi dan odmaramo u Poreču na gradskoj plaži, a navečer negdje u blizinu njuškamo i otkrivamo fina hrvatska vina. Tako nakon kupanja i chillanja na plaži navečer smo odlučili prošetati do vinarije Marjana Armana, gdje smo degustirali malvaziju, chardonnay, cabernet sauvignon i muškat te kupili butelju chardonnaya. Pogled iz vinarije fenomenalan, zalazak sunca koji pada na brdo vinograda kojem nema kraja. Lijep prizor, još ljepši s čašom finog vina u ruci. Sve što nam treba da si napunimo baterije.

Pogled Velog Jože

8 km od Vranjeg sela nalazi se Motovun – grad iznad doline rijeke Mirne koji je najpoznatiji i najatraktivniji istarski srednjovjekovni gradić. Motovunom dominira romaničko gotički zvonik smješten do Župne crkve Sv. Stjepana. Na središnjem se gradskom trgu nalazi i romanička komunalna palača, najveća profana zgrada u Istri iz tog razdoblja a naokolo su i brojne druge povijesne građevina. Ovdje se održavaju brojne manifestacije no posljednjih je godina najpoznatija od njih međunarodni Motovun film festival koji se održava krajem srpnja i na kojem sudjeluju poznati filmski umjetnici iz čitavog svijeta.

Grad podsjeća na Hum, ali je nešto veći i pruža daleko ljepši pogled na istarske brežuljke, Motovunsku šumu i dolinu rijeke Mirne koja je najpoznatije stanište tartufa. Kako smo se tamo zatekli u vrijeme sumraka, imali smo dosta materijala za opaliti koju dobru pejzažnu fotografiju. Na kraju smo ponovno završili u restoranu na zidinama te uz predivan zalazak sunca i pogled popili koju čašicu malvazije. Zen mode samo takav.

TASTE ISTRIA vol. 2 – Vinski gušti

Istra je jedan od onih kuteva Zemlje u kojima gastronomija ima veliki značaj u životu lokalnog stanovništva te oni s obzirom na to brinu o istoj na najbolji mogući način. Osim dobre klope o kojoj ćete čitati malo kasnije, istarsko područje bilo bi pravo mjesto za grčkog boga Dioniza. Naime, istarska vina na našem lokalnom, ali i međunarodnom tržištu drže jednu od vodećih uloga. Malvazija, teran, muškat, rose itd. odišu posebnom notom rastući iz crvene istarske zemlje.

Razmišljajući koju ćemo vinariju posjetiti, odlučili smo se za jednu od najjačih hrvatskih vinarija – Kozlović. Zakazali smo turu (koja je koštala 105 kn) za utorak popodne. Razmišljajući što ćemo raditi do tada spontano smo izignorirali ideju odlaska u Poreč na još jedno kupanje i odlučili prije Kozlovića stati u malenom gradiću na putu, a riječ je o Grožnjanu. Ono što možemo reći za taj spontani izlet jest da je bio pravi pogodak. Grožnjan ili grad umjetnika, maleni je gradić na obroncima Istre, a doslovno nas je očarao svojim šarmantnim kamenim uličicama i kućama s čijih prozora visi šareno cvijeće. Vrlo rijetko mi se događa da me nešto ostavi bez teksta, a on je to uspio od prvog trena. Ako se ikada nađete u Istri, odvojite 2 h za posjet Grožnjanu (pogotovo ako volite fotografirati jer materijala ima napretek).

Nakon fotosešna u Grožnjan, uputili smo se u 15-ak km udaljen Momjan gdje je smještena vinarija Kozlović. Odmah po dolasku primijetili smo koliko je lijepo uređen prostor i znali smo da će idućih 1-2 h biti pravi užitak za sva naša osjetila. Naša tura sastojala se od prezentacije i isprobavanja 3 vrste vina (malvazija, teran, muškat-rose), maslinovog ulja te rakije od muškata, a sve je bilo popraćeno prigodnim zalogajčićima (sir, krekeri i sušeno voće uz malvaziju, istarska kobasica i maslinovo ulje uz teran te čokoladne kuglice uz rose-muškat). Sjedeći s čašom vina u tišini na uređenom platou s pogledom na predivne zelene i brižno čuvane vinograde, pronašli smo opet svoj mir i prepustili se onome što život stvarno treba biti, a to je čisti hedonizam i proživljavanje trenutka.

DAN D – Pulski amfiteatar, brijunski komadić raja i romantični Rovinj

Ovo je vjerojatno bio najnaporniji dan na našem putovanju. U jednom danu obišli smo Pulu, Brijune i Rovinj.

Mnogi Puljani nakon ovog će prestati čitati, ali Pula nas se nije pretjerano dojmila. Ok grad je veći nego ostali, ima tu Arenu i nekoliko znamenitosti (ponajprije Augustov hram), ali sve skupa ništa posebno. Posebno nas je zasmetalo što je usred Arene nekoliko Toi Toi-ova i ogromna bina, koji totalno narušavaju dojam ovog antičkog remek djela koje ponosno već 20 stoljeća. Ukratko, kava u Puli s pogledom na brodogradilište hajlajt je toga jutra.

No ono što je uslijedilo potpuno je drugačija priča. Oko 10:30 zaputili smo se prema Fažani odakle smo se ukrcali na brodić za NP Brijuni. Cijena ulaza je 210 kn što osobno smatram vrlo prihvatljivom za ono što to otočje nudi.

U cijenu je uključena i vožnja vlakićem po velikom otoku uz stručno vodstvo. Pa smo tako mogli čuti sve o prvom naseljavanju otoka od strane Histria (ilirskog plemena po kojima je Istra dobila otok), pa preko privatizacije i izgradnje onoga što je na Brijunima danas ostalo, a to je Titov safari (koji je stvarno fora za vidjeti s obzirom na to da se rijetko susrećem sa slonovima, zebrama, ljamama, magarcima itd.), golf igralište koje je svojevremeno bilo jedno od najvećih u Europi, nekolicina villa u kojima danas odsjedaju mnoge slavne osobe, ali i naši predsjednici. Ljepota prirode i povijest kojom odiše to otočje nešto je posebno. Nakon vožnje vlakićem zaputili smo se do Titovog muzeja u kojem možete vidjeti preparirane životinje, ali i niz fotografija iz Titovog high class života na Brijunima.

Šetajući dalje vidjeli smo i maslinu staru nekoliko stotina godina, arboretum, ostatke rimske ville u čijem se podnožju smjestila uvala ljubavi za koju navodno stoji priča da tko se u njoj okupa, imat će sreće u ljubavi. Pa zašto propustiti takvu priliku hehe. Na sreću nije bilo puno ljudi, pa smo ostatak dana proveli u tišini i kupajući se i kristalno čistom Jadranu.

Za kraj svakako treba spomenuti i legendarnog Titovog papagaja Kokija – pedesetdvogodišnjeg žuto-kukmastog kakadua kojeg je Tito poklonio unuci Saši za 9. rođendan i koji šarmira sve turiste svojim govorom i pokojom psovkom. Već je 17:30, a mi smo već umorni i ljuljuškamo se na brodiću za Fažanu s mislima kako ćemo preživjeti još i Rovinj.

Došavši u Rovinj prvi je problem naravno bio parking, no imali smo sreću pa smo blizu centra uspjeli parkirati za 5 min hoda stigli smo u staru jezgru. Ubrzo nakon toga posjetili smo vjerojatno najfotogeničniju ulicu koja se spušta skroz do mora, a na samom kraju nalazi se šarmantni dućančić sa ženskom robom. Naravno svi žele zabilježiti taj kutak svojim objektivom, pa smo morali čekati u redu, ali brzo smo i to uspjeli. Sunce je već bilo nisko, a htjeli smo fotografirati cijelu jezgru staroga Rovinja, pa smo se uputili na drugu stranu grada misleći kako ćemo od tamo uspjeti bez da nam grad bude u sjeni, ali to nam nije pošlo za rukom. Ipak, nastale su lijepe fotke Rovinja u zalasku. Red je bio i da posjetimo crkvu sv. Eufemije. Mora se priznati, lijepo zdanje s kojeg puca predivan pogled na Italiju. Umor i žeđ su nas već potpuno svladali, pa smo odlučili sjesti na pivu s pogledom na grad. Bio je to još jedan od onih zen trenutaka, iako cijena i nije baš bila zen hehe.

TASTE ISTRIA vol. 3 – Čudesna klopa i Beer fest u Lanterni

Kao što smo već spomenuli, plan nam je bio i počastiti se jednu večer u nekoj istarskoj konobi. Sudbina nas je onu večer odvela do Konobe Teran u Taru, pa smo se odluči tamo vratiti. Cijene su stvarno pristupačne za uslugu i kvalitetu hrane koja se nudi. Tomislav je jeo lignje sa žara (60 kn), a ja tjesteninu s plodovima mora (60 kn). Ono što je najbitnije – sve je svježe i točno se osjeti razlika kada se ugostiteljstvu pristupa onako kako treba, a ne prodajući kvazi pizze. Uz to smo još na račun kuće dobili fritule, dinju i prefini liker od badema. O tome koliko smo bili oduševljeni svjedoči i činjenica da smo se sutradan vratili opet i nismo pogriješili jer su srdelice bile fantastične (30 kn procija od 15 srdelica s blitvom i krumpirom).

Na stranicama http://www.coloursofistria.com/ i http://www.istra.hr/ otkrili smo zanimljiva događanja koja su se događala u vrijeme našeg boravka u Istri. A jedan od događaja je i Beer Festival u Lanterni. Mjesto koje je poznato po jednom od najbolji kampova u Hrvatskoj. U samom kampu se i održavao beer festival. Gužva, a konobarice obučene u dindrle, bavarske narodne nošnje, osjećaj kao da smo na Oktoberfestu. Svi s pivama u ruci pa je vrijeme da i mi nabavimo svoje. Dolazi trenutak kada je osjećaj Oktoberfesta realniji nego da smo doista u Njemačkoj jer cijene pive postaju kao i na Oktoberfestu. 0,5L karlovačkog za 30 kn – strancima sitnica, no mi odlučujemo prvo prošetati i probati naći nešto jeftinije, nešto za naš džep. Pametan potez jer kamp ima svoj trgić s dućanima, a jedan od njih je i beer store sa 100 vrsta piva. Na kraju smo pili fine craftice po 20-tak kn. Nakon par pivica odlučili smo krenuti doma jer nismo smjeli pretjerati pošto smo za sutrašnji dan odlučili otići u bujsku pivovaru San Servolo.

Bujska pivovara San Servolo

Kao šećer na kraju ostavili smo si bujsku pivovaru San Servolo. Najpoznatija istarska pivovara nastala je 2013. godine. U zadnje vrijeme kako su sve više postale craft pive poznatije u hrvatskoj i sve više se malih pivovara počelo otvarati tako se pročulo i za San Servolo pivovaru. Inače San Servolo vareno je po njemačkom zakonu o čistoći piva iz 1516. godine.

Prirodna izvorska voda iz izvora Sv. Ivan, koji se nalazi u dolini rijeke Mirne, daje pivu prirodnu svježinu. Barem tako kažu. Definitivno smo se osvježili pa možemo reći da je istina što pričaju. Osim pivovare nudi se i dobra klopa posebno steakovi. A u slučaju koje krigle više nudi se mogućnost spavanja. Kako smo doznali od konobara iza pivovare gradi se i hotel s 14 soba i bazenom. Iako je pivovara u malom mjestašcu, čini se kako turizam ide. Pivovara je puna a na šanku gdje se mi nalazimo neprestano zvoni telefon u vezi rezervacija. Cijena piva je 19 kn za 0,5L svijetle ili crvene točene. Ako želite piti IPE i APE izdvojit ćete 3 kn više za 0,33L. Iako su povoljne (za Istru) nismo smjeli pretjerati jer ipak vozimo i držimo se zakona tako da smo u shopu koji se nalazi u predvorju pivovare kupili koju za doma gdje smo gledali suze sv. Lovra i nastavili uživati u okusima istarske pivovare.

Za kraj vječna dilema – putovanje u inozemstvo ili ipak Hrvatska?

Ovo je pitanje vječita dilema mnogih „domaćih“ ljubitelja putovanja jer u današnje vrijeme (nažalost) isplativije je otići 7 dana u neku drugu državu, nego provesti 7 dana na Jadranu. Realno da je situacija bila malo drugačija i mi bismo završili u inozemstvu, a ne u Istri. No nakon svega stvarno ne možemo reći da smo požalili što smo dva tjedna lutali crvenom zemljom prekrivenom zelenim vinogradima iznad kojih su ponosno uzdignuti brojni predivni kameni gradići. Dakako jednako lijepi bili su i oni priljubljeni uz naš plavi Jadran, a o čudu zvanom Brijuni teško se izraziti riječima. Osim toga uživali smo u odličnoj klopi i jednim od najfinijih vina koje smo do sada kušali. Zaključak: Istra je pravi mali raj za sve koji se žele odmoriti od gradskih gužva, ali ujedno i za gastronome te pustolove koji žele vidjeti puno gradova i znamenitosti.

Matija & Tomislav