Putem starih indonezijskih svitaka: WAYANG BEBER NA JAVI

Udruga AngArt će vam kroz svoj projekt ‘Wayang beber na Javi’ predstaviti tradicionalno javansko kazalište.

Izraz koji ćete svakako čuti u Središnjoj Javi je wayang, a koji se s javanskoga jezika prevodi kao „sjena“. Radi se o krovnom pojmu za specifičnu vrstu tradicionalnog indonezijskog kazališta koje se sastoji od velikog broja podvrsta i inačica izvedbe predstava. Većini je vjerojatno poznato kazalište sjena wayang kulit, koji je prepoznat i od strane UNESCO-a kao nematerijalno kulturno dobro.

Izvedba wayang kulit predstave; foto: Elena Diez Villagrasa

Ono što je manje poznato u svijetu, ali i u samoj Indoneziji jest preteča wayang kulita, wayang beber. Wayang beber oblik je kazališnih predstava u kojima se pri izvedbi kao temeljni rekviziti koriste dugački, bogato oslikani svici. Pripovjedač, koji je središnja figura svake wayang predstave, pjeva priču dok odmotava jednu po jednu scenu sa svitka, sve uz glazbenu pratnju koja pažljivo dočarava atmosferu priče.

“WAYANG BEBER NA JAVI“ naziv je projekta kojega smo 2014. godine pokrenule s ciljem istraživanja i dokumentiranja ovog vrlo zanimljivog izumirućeg oblika kazališta.

Odmatanje tradicionalnog wayang beber svitka, Gedompol, Istočna Java; foto: Tea Škrinjarić

Tea se prvi put susrela s javanskom kulturom i ovim oblikom kazališta prilikom svog 6-mjesečnog boravka u gradu Surakarti u Središnjoj Javi gdje je studirala etnomuzikologiju, a Marina prilikom 3-mjesečnog boravka u istome gradu u okviru kulturno-umjetničke stipendije. Znatiželja dviju kulturnih antropologinja prerasla je u zaljubljenost javanskom kulturom i umjetnošću. Posebno nas je zaintrigirala tajanstvena povijest kazališta svitaka, kao i suvremena umjetnička scena koja ga svojim modernim reinterpretacijama nastoji oživiti i približiti mlađim generacijama.

Nastupi grupe Wayang beber Metropolitan; foto: Marina Pretković, Dinda Intan Pramesti Putri

Od kraja 2015. godine projekt se razvija pod novoosnovanom udrugom AngArt koja se bavi istraživanjem i dokumentiranjem različitih kulturno-umjetničkih praksi koje se fokusiraju na aktualne društvene probleme s posebnom pažnjom usmjerenom na inicijative i angažman lokalnih zajednica.

Kao prikaz rezultata našeg dosadašnjeg istraživanja predstavile smo izložbu „Javanski paviljon“ u Galeriji Sv.Kvirin u Sisku (rujan-listopad 2015.), a Tea je dovršila svoj kratki dokumentarni film o izradi gonga „Making of Slendro Limo“ koji je doživio nekoliko međunarodnih prikazivanja na filmskim festivalima (na Jahorini, u Amsterdamu, Quebecu te uskoro i u Beču).

Prizori iz dokumentarnog filma Tee Škrinjarić „Making of Slendro Limo“

Sljedeći veliki korak koji planiramo u okviru projekta je terensko istraživanje koje će započeti sredinom srpnja. Vraćamo se na otok Javu i nastavljamo istraživati lokalnu umjetničku scenu vezanu uz kazalište wayang beber. Potraga za poviješću ovog kazališta početi će u ruralnoj regiji Pacitan, u selima gdje su pojedine obitelji uspjele sačuvati stare svitke, a nastaviti će se urbanim sredinama Središnje Jave gdje razni umjetnički kolektivi izvode suvremeno kazlište svitaka. Otkrića na tom putu određivati će daljnji smjer naših putovanja po vijugavim cestama otoka Jave.