Goran nam šalje izvještaj sa južnoameričke ture koji je začinjen sa hrpom odličnih fotografija

Autor: Goran Sočo

Facebook 

Instagram

Santiago de Chile – Grad kontrasta i iznenađenja

Santiago de Chile, grad koji me je osvojio svojom energijom, kontrastima i nevjerojatnim pogledima na Ande. U njemu se isprepliću moderni neboderi s kolonijalnom arhitekturom, a živahne ulice vrve od života.

Dolazak u Santiago bio je poput ulaska u kaleidoskop. S jedne strane, moderni neboderi koji se uzdižu prema nebu, a s druge, šarmantne kolonijalne zgrade koje odišu poviješću. Ljudi su izuzetno ljubazni i susretljivi, uvijek spremni pomoći.

Šetnja Santiagom je pravo otkriće. Svaki kvart ima svoju priču, svoj karakter. Od boemskog Barrio Bellavista, s njegovim šarenim zidovima i živahnim noćnim životom, do povijesnog centra grada, gdje se nalazi Plaza de Armas, srce Santiaga.

Ande su neizostavan dio Santiaga. Gdje god se okrenete, one su tu, veličanstvene i moćne. Uspon na brdo San Cristóbal pruža spektakularan pogled na grad i planine. Osjećaj je nevjerojatan, kao da ste na krovu svijeta.

Čileanska kuhinja je pravo otkriće. Od svježih morskih plodova do bogatih mesnih jela, svaki zalogaj je eksplozija okusa. Ako vas put nanese u Čile svakako probajte empanade, pastel de choclo i naravno, nadaleko poznato čileansko vino. Posebna priča je Pisco sour. Žestica na čileanski način!

Prije polaska sam negdje pročitao da se u Santiagu nalazi jedna slastičarna koja proizvodi nadaleko poznati sladoled od latica ruže. Tu sam informaciju spremio negdje u moždanim vijugama da bi ni 50 metara od svog hotela naletio na nju. Što mi je drugo preostalo nego ga probati. Iz nekog razloga sam mislio da će biti roze ili crvene boje, ali je neke nijanse žute i zbilja ga ne hvale bez razloga.

Santiago noću postaje grad zabave. Barovi i klubovi su puni ljudi i glazba svira do ranih jutarnjih sati. Čileanci znaju kako se zabaviti, a njihova energija je zarazna.

To je grad koji se uvlači pod kožu. Njegova energija, kontrasti i ljudi ostavljaju dubok dojam. U njemu se osjećate živim i grad je koji vas inspirira.

Nekako se već ustalilo da sam kroz putovanja vijesnik nevolja pa se nekako uvijek nađem na pravom/krivom mjestu u pravo/krivo vrijeme. Ispalo je da ni Santiago nije iznimka.

Naime na šetajući po Plaza de Armas sam naišao na neku biblijsku skupinu s prilično žustrim propovjednikom i njegovom pastvom koja je gotovo u transu pjevala pobožne pjesme. Ta mi se scena učinila zanimljivom za fotkati pa sam ostao s njima neko vrijeme. Netom nakon što sam otišao od njih čule su se sirene, deseci policijskih auta i marica, specijalna policija i neredi su krenuli. Bilo je prilično žustro. Sijevale su palice, suzavci, stijene. Bilo je razbijenih glava, a suzavac nije nimalo ugodan za udisati. Pretpostavljam da je povod bio što su bibličari bili izuzetno glasni i bilo je nadrealno gledati kako se ljudi u košuljama i kravatama mlate s policijom u oklopima. Trajalo je nekih desetak minuta i nakon toga se popodnevna rutina vratila kao da se nije ništa dogodilo.

Zaista, Santiago vam nudi od svega po malo.

Sada slijedi let za Punta Arenas gdje počinje sedmodnevni patagonijski road trip kroz Čile i Argentinu.

FOTGALERIJA: SANTIAGO DE CHILE

Perito Moreno – Ples leda i tišine

Patagonija. Zemlja vjetra, beskrajnih prostranstava i divlje ljepote. Vožnja kroz njezine krajolike, s pogledom na snježne vrhove Anda i tirkizna jezera, već je sama po sebi avantura. Ali ništa se ne može usporediti s onim trenutkom kada se pred vama ukaže Perito Moreno.

Bazni gradić za ovu avanturu odabrao sam El Calafate, nevjerojatno šarmantno mjesto koje odiše nekom smirenošću, pozitivom, prekrasnim barovima i restoranima u kojima se okupljaju avanturisti iz cijelog svijeta. Odmah vidite gdje ste po modnom izričaju.

Nećete tu vidjeti ljude u Boss, Hilfiger i sličnim markama. Tamo se nose North Face, Columbia, Salomon i slični.

Ledeni div Perito Moreno, plavičasto-bijeli jezik koji se spušta s planina, ostavlja bez daha. Njegova veličanstvena prisutnost, naizmjenična huka lomljenja leda i tišine koja vlada u njegovoj blizini stvaraju osjećaj strahopoštovanja. Ali ono što je doista posebno, jest trenutak kad zakoračite na taj ledeni svijet.

Hodanje po Perito Morenu je iskustvo koje se ureže u sjećanje. Pod nogama škripi led, a oko vas se prostire beskrajno ledeno prostranstvo. Svaki korak je otkrivanje novih oblika, pukotina i nijansi plave boje. Osjećaj je kao da se nalazite na drugom planetu, u svijetu gdje vladaju led i tišina.

Sama tura je jako dobro organizirana te vas kroz nju vodi troje profesionalaca koji vas prije trekinga pripreme opremom kao i savjetima.

Dok hodate, čujete tiho pucketanje leda, podsjetnik na snagu prirode koja neprestano mijenja ovaj krajolik. A onda, iznenada, gromoglasan prasak. Od ledenog zida se odvaja komad leda i pada u jezero, stvarajući valove koji se šire uokolo. To je trenutak koji oduzima dah, podsjetnik na prolaznost i snagu prirode.

Na kraju trekinga grupa se okupi oko improviziranog stola te vam vodiči posluže viski s ledom, friško iskopanim iz ledenjaka.

Još malo o vožnji samom Patagonijom. Rekao bih da je to kao putovanje kroz snove. Svaki zavoj otkriva nove krajolike, od pustinjskih prostranstava do gustih šuma, od tirkiznih jezera do snježnih vrhova. Ceste kroz ta beskrajna prostranstva su prilično dobre i zbilja je užitak voziti njima. Treba imati na umu da se gorivo toči čim ugledate benzinsku stanicu jer ne znate kad će iduća.

Nakon plavetnila Perito Morena put me nosi nekih 250 kilometara sjeverno do gradića El Chalten gdje mi je baza za iduću prirodnu avanturu, treking po Fitz Royu i Laguna de los Tres.

PERITO MORENO – FOTOGALERIJA

Fitz Roy

El Chaltén, maleno planinsko selo u argentinskoj Patagoniji, poznato je kao prijestolnica trekinga. Okružen impresivnim vrhovima Anda, uključujući ikonski Fitz Roy, ovo je mjesto gdje započinje svaka avantura.

Vrijeme u Patagoniji, poglavito u planinskim masivima je vrlo promjenjivo i vrlo često zna puhati vjetar nalik dalmatinskim burama, stoga je potrebno imati slojevitu odjeću i zaštitu od vjetra i kiše. Danima prije uspona sam valjda 10 puta dnevno gledao vremensku prognozu i iako je zadnja bila da će vrijeme biti oblačno, ali bez kiše, priroda mi je podarila savršeno sunčani dan bez imalo vjetra. Čak mi je bilo i prevruće.

Svakako je potrebno ponijeti dovoljno hrane za cijeli dan, jer na stazi nema opskrbnih mjesta. Što se vode tiče, nema potrebe pretjerivati jer vam planina svakih nekoliko kilometara nudi pritoke kristalno čiste i hladne vode.

Moj put započeo je rano ujutro polusatnom vožnjom do baze Fitz Roya. Vožnja po makadamu pred jutro nije najugodnije uskustvo kako meni tako ni mojoj Toyoti, ali putem se pružaju nevjerojatni pogledi na planinske lance, ledenjake i doline. Već sam pogled na Fitz Roy, s njegovim granitnim tornjevima koji se uzdižu prema nebu, ostavlja bez daha i istodobno izaziva strahopoštovanje.

Uspon do Lagune de los Tres smatra se jednim od najljepših, ali i najzahtjevnijih trekinga u regiji. Staza je duga 23 kilometra i počinje blagim usponom kroz šumu, no ubrzo postaje strmija i kamenitija. Nakon nekoliko sati hoda, stiže se do posljednjeg, vrlo strmog uspona koji vodi do same lagune.

Kako mi je iskustvo opetovano pokazalo, priroda se poigrala tako da se morate svojski potruditi da doživite njene skrivene ljepote. Na isti način Laguna de los Tres nagrađuje sav vaš trud. Tirkizno plava laguna, okružena snježnim vrhovima i ledenjacima, prizor je koji se ureže u pamćenje. Pogled na Fitz Roy s ove točke je spektakularan, a osjećaj postignuća neopisiv.

Povratak u El Chaltén istom stazom pruža priliku za još jedno divljenje krajoliku. Prije povratka u selo sam napravio “detour” jer sam na netu čitao o jednoj točki s koje se može uloviti pogled na naizgled beskonačan zmijoliki tok rijeke Rio Blanco i nisam požalio vremena.

Umoran, ali ispunjen, vraćam se u selo s osjećajem da sam doživio nešto uistinu posebno.

Sad slijedi jednodnevni odmor i vožnja od 500 km natrag u Čile te treći i posljednji treking u ovoj patagonijskoj turi, 21 km uspon na Torres del Paine.

FOTOGALERIJA – FITZ ROY

Torres del Paine

Nakon osvojenih Perito Moreno ledenjaka i Lagune de los Tres ostao mi je još jedan planirani izazov, uspon na Torres del Paine u Čileu. Krenuo sam iz Puerto Natalesa, srca čileanske Patagonije, s uzbuđenjem u zraku i željom da osvojim i legendarnu Lagunu Torres del Paine, ali i određenom dozom straha da neću uspjeti jer je to bio treći prilično naporan treking u četiri dana. Moja vjerna Toyota, spremna za avanturu, čekala je ispred hotela, a ja sam, s ruksakom na leđima i kartom u ruci, OK, u aplikaciji, bio spreman i za taj izazov.

Do baze Torresa, zapravo cijelom čileanskom Patagonijom, vodi legendarna ruta 9 “Ruta del Fin del Mundo” – odnosno Ruta do kraja svijeta. Iako u nekim momentima tako i djeluje, morat ću razočarati ravnozemljaše da do ruba ipak nisam uspio doći.

Puerto Natales je udaljen od baze 120 km i na žalost nemate drugog izbora nego se utaboriti tamo obzirom da do planine ne postoji bliže mjesto.

Kako dolazite bliže, cesta postaje uža i vijugavija, a krajolici sve dramatičniji. Na svakom koraku nailazio sam na znakove upozorenja za divlje životinje: ñandue, pume, gvanake – dokaz da je Patagonija zaista divlja i neukroćena zemlja. Super su mi znakovi objašnjenja da ako naletite na pumu nikako ne bježite… iako sam imao sreće da nisam naišao na njih, mislim da se taj savjet kosi sa svim instinktima za preživljavanje tako da nisam baš siguran da vam ta uputa padne na pamet kad je vidite.

Napokon sam stigao do ulaza u Nacionalni park. Park je raj za ljubitelje prirode, s impresivnim planinskim vrhovima, ledenjacima, jezerima i šumama. Odabrao sam stazu koja vodi do Lagune Torres, jednog od najpoznatijih vidikovaca u Patagoniji i do njega vas vodi snaga volje i nogu cijelih 21 kilometar.

Treking je očekivano dosta izazovan i unatoč tome što je bio treći, nekako mi se činilo da sam ga odradio lakše nego prva dva. Možda je i adrenalin učinio svoje.

Vrijeme je bilo oblačno i pomalo vjetrovito, ali sam opet imao sreće – kiša me je zaobišla, kao i kod prva dva trekinga što je za Patagoniju na kraju ljeta ravno dobitku na lutriji.

Staza vodi kroz guste šume, preko kamenih litica i uz obale ledenjačkih jezera.

Nakon nekoliko sati hoda, napokon sam stigao do Lagune Torres. Pogled je bio spektakularan: tri granitna tornja Torres del Paine uzdizala su se iznad tirkiznog jezera djelomično skriveni mističnim oblacima, stvarajući prizor koji oduzima dah. Osjećao sam se maleno i beznačajno pred tom veličanstvenom prirodom.

Nakon odmora i okrepe spakiranim sendvičem u “restoranu” s najboljim pogledom na svijetu sam krenuo natrag.

Nakon prespavane noći bilo je vrijeme za zadnju etapu vožnje do Punta Arenasa. Zanimljivost ovog, jednog od najjužnijih gradova na svijetu je činjenica da u njemu živi jako veliki broj doseljenika iz Hrvatske. Čak imaju i svoj kvart Barrio Croata gdje je bio i moj hotel. Vrlo brzo sam skužio i da su vlasnici hotela “naši” ljudi jer je WiFi šifra bila “Dalmacia45”.

Kad sam to vidio popričao sam s vlasnikom kojem su preci porijeklom iz Mimica i iako ne govori hrvatski jezik, ponosno pokazuje slike i priča priču o dolasku svojih predaka u Čile.

U ovom lučkom gradu i završavam nezaboravni, 1.800 kilometara dugi road trip Patagonijom, a priča nastavlja u Argentini.

FOTOGALERIJA – TORRES DEL PAINE

Iguazu Falls – Ples vječnosti među sedam prirodnih svjetskih čuda

Stojiš na rubu litice, okružen hukom vode i vlažnim zrakom koji lijepi odjeću za kožu. Iguazu. Jedno od sedam prirodnih čuda svijeta. I s pravom. Prizor je epski – stotine slapova, poput razigranih divova, obrušava se u ponor, stvarajući oblake vodenog spreja koji se viju u nebo.

Argentinska strana slapova Iguazu je uranjanje u srce prašume. Imate dojam da ste ušetali u Jurski park. Staze vijugaju kroz gustu vegetaciju, a zvukovi džungle miješaju se s hukom vode. Svaki korak otkriva novi, spektakularniji pogled. Đavolje grlo – Garganta del Diablo je vrhunac iskustva. Ovdje se osjeća prava snaga slapova, kao da se nalazite u samom središtu oluje. Svu silu prirode možete doživjeti na tom mjestu.

Vlažnost zraka je ogromna, gotovo opipljiva. Nikad do sad nisam baš razmišljao o tome što znači postotak vlage u zraku. Kad sam vidio da je jutros vlaga bila 99% proguglao sam i taj postotak znači koliko zrak može sadržavati vlage prije nego što se počnu stvarati kapljice. Tako da je jutros falilo samo 1%.

Odjeća je stalno mokra, a znoj se miješa s vodenim sprejem. No, tko mari za to kad se ispred tebe prostire prizor koji oduzima dah, ali jedno je sigurno – nemoguće je ostati suh. Vodeni sprej i visoka vlažnost su stalni pratitelji.

Sve što hoda i leti je spremno zgrabiti vam ručak iz ruku. Tako mi je netragom nestao komak keksa koji je završio u kljunu plišane šojke, vrste ptica koje ćete vidjeti posvuda u Južnoj Americi. Kako sam opazio i drugu koja je spremno vrebala zalogaj pripremio sam mobitel i spremno čekao s usporenim snimanjem i malac nije razočarao.

Argentina i Brazil dijele ovaj nacionalni park, a tu se nalazi i Paragvaj.

Naime, cijela džungla je zapravo tromeđa između Argentine, Brazila i Paragvaja te ih dijeli rijeka Paraná. Vrlo je lako napraviti đir pješice preko mosta Tancredo Neves, od Argentine do Brazila. A zatim, preko Mosta prijateljstva, ušetate u Paragvaj. Tri zemlje, tri kulture, tri različita pogleda na svijet. Od divlje ljepote argentinskih slapova, preko panoramskog pogleda iz Brazila, do živahnog kaosa paragvajskih tržnica.

Nakon nestvarno vrućeg i vlažnog sjevera, ova avantura završava u Buenos Airesu.

FOTOGALERIJA – IGUAZU FALLS

Buenos Aires

Grad strasti i kontrasta, grad koji nikad ne spava, pulsira strašću i energijom koja se osjeća na svakom koraku. Od šarenih ulica La Boce, gdje se tango pleše na svakom uglu, do elegantnih bulevara Recolete, gdje se povijest isprepliće s modernim životom.

La Boca, slikoviti kvart poznat po svojim šarenim kućama i živahnoj atmosferi, savršeno dočarava Buenos Aires u cjelini. Tijekom šetnje ulicom Caminito, gdje lokalni umjetnici izlažu svoja djela, a tango plesači izvode strastvene pokrete jednostavno imate dojam da cijeli kvart vibrira nekom pozitivnom energijom.

Tango, senzualni ples koji je nastao u Buenos Airesu, duboko je ukorijenjen u kulturu grada. U La Boci je puno tango barova kao i uličnih plesača te kod pojedinih plesnih parova zaista možete osjetiti tu strast i energiju.

Tu se nalazi i stadion La Bombonera, dom legendarnog nogometnog kluba Boca Juniors. Zanimljivo, legendarna plavo žuta boja kluba inspirirana je švedskom zastavom koja je vijorila na brodu usidrenom u luci La Boca.

Klub je tamo više od religije, a Maradona više od božanstva.

Argentina je poznata po svom vrhunskom mesu, a Buenos Aires je savršeno mjesto za isprobati sočan biftek. Na svakom koraku ćete naići na parrillas, tradicionalne argentinske roštilj restorane i samo se prepustite okusima ovog kulinarskog doživljaja. Uz biftek ide i čaša Malbeca, argentinskog vina koje savršeno upotpunjuje okus mesa. Mene se najviše dojmila atmosfera na San Telmo marketu iako sam na ovom putovanju najbolji biftek pojeo u Čileu. Sorry Argentina.

Arhitektura Buenos Airesa odražava bogatu povijest grada. Od elegantnih zgrada u francuskom stilu u Recoleti i Palermu do modernih nebodera u Puerto Maderu, grad nudi raznolike arhitektonske stilove. Tu ćete naći i Teatro Colón, jednu od najpoznatijih opernih kuća na svijetu.

U kvartu Recoleta ćete naći elegantno groblje koje nalikuje gradu unutar grada, posljednje je počivalište mnogih poznatih Argentinaca, uključujući Evitu Perón. Njezina grobnica, uvijek okićena cvijećem, svjedoči o njezinoj trajnoj popularnosti.

Ako imate vremena jednosatnom vožnjom trajektom možete otići na izlet u Colonia del Sacramento u Urugvaju. Ovaj povijesni grad, koji je pod zaštitom UNESCO-a, nudi slikovite ulice, povijesne zgrade i opuštenu atmosferu.

Buenos Aires je grad koji osvaja srce svojom strašću, energijom i ljepotom. Bilo da ste ljubitelj tanga, gastronomije, povijesti ili noćnog života, ovaj grad nudi nezaboravno iskustvo.

FOTOGALERIJA – BUENOS AIRES

Ukoliko je i vas zainteresirala tura poput ove i treba vam pomoć oko organizacije puta ili informacije slobodno mi se obratite putem Facebooka ili Instagrama.