Nataša i Ivan odlučili su napraviti jednu mini balkansku rutu hedonizma, zabave i kulture, kako su je nazvali. Posjetili su Sarajevo, Budvu i Dubrovnik.
„Putovanje od tisuću milja započinje jednim korakom…“
U suton nedjeljnog dana započeli smo naše putovanje. Plan je posjetiti nekoliko gradova u 7 dana i doživjeti što više. Prva stanica: Sarajevo. Grad u kojem se prepliću istok i zapad, staro i novo. Grad koji na prvu osvaja svojim šarmom i šarmom svojih stanovnika. Grad u koji ćete sigurno poželjeti da se vratite. Mi hoćemo. Obilazak smo započeli nezaobilaznom Baščaršijom – starom sarajevskom čaršijom. Moglo bi se reći da je ona kulturno i povijesno središte, ali i glavno turističko odredište. Tu će svatko pronaći dio Sarajeva za sebe. Po ulasku na Baščaršiju, pažnju nam privlači sebilj, jedan od simbola ovog grada. Tu smo malo sjeli i odmorili,jer sebilj kako smo saznali, predstavlja odmorište za putnike namjernike, gdje su se mogli napiti vode.
Nastavljamo šetnju ovom životopisnom ulicom. Sa svih strana privlače prepune radnje. Ovdje pristupite s maksimalnim oprezom! Što god vidite, poželiti ćete kupiti! Zaista, za svakoga po nešto: od modernih stvari, robe, torbi, preko uobičajenih magneta, razglednica… Do sasvim neuobičajenih ćilima, i ono nama najinteresantnijeg – predmeta rađenih od bakra. Kašičice, ogledalca, kutije za nakit, setovi za kavu…
Očarani daškom orijenta u ovom ručnom radu, ulazimo u razgovor sa trgovcem. Priča nam kako je radnju i zanat naslijedio od oca… Zaneseno pokazuje svoja remek dijela i shvaćamo koliko je truda i ljubavi tu uneseno. Međutim, kako kaže, ovakve stvari se nažalost sve manje cijene jer ljudi ne shvaćaju njihovu stvarnu vrijednost. Budući da smo ograničeni sa vremenom, pozdravljamo ovog vremešnog Sarajliju i nastavljamo svoj pohod… Već sam spomenula kako je Sarajevo, grad u kojem se križaju mnoge vjere, nacije i kulture… Veoma je zanimljiv spomenik na kom piše „Multikulturalni čovjek će izgraditi svijet“ i morate ga vidjeti!
Elem, samo u uskom krugu Baščaršije naići čete na džamije – Gazu Husrev begova i Ferhadija, potom katoličku katedralu „Srca Isusova“ ispred koje se nalazi spomenik papi Ivanu Pavlu II… Dalje vas dočekuje pravoslavna Saborna crkva, a ukoliko se uputite malo izvan Baščaršije naći ćete i Aškenašku sinagogu. Bez obzira na vašu vjersku pripadnost, svaka od ovih velelepnih građevina vrijedna je pažnje… Zavirite u svaku… osjetite mi i spokoj, udahnite mirise, zastanite na trenutak…
Arhitektura Sarajeva je zaista fascinatna ako samo pogledate duhovne bogomolje, od klasičnog osmanskog stila, preko romaničkog i gotičkog, do pseudo maurskog…. Izvan Baščaršije, šetajući desnom obalom Miljacke, proći ćete pored zgrade Vijećnice, jedne od najljepših i najraskošnijih građevina iz austrougarskog perioda i još jedan pokazatelj dodira civilizacija na ovom prostoru. Čak i ako ste običan laik i nemate uvid u osnove arhitekture (kao i ja) ova zadnja, oduzeti će vam dah, pa u odsustvu neke elokventnije replike, dovoljno dođe i ono jedno iskreno „woow“. Ponekad više riječi i nije potrebno. Ono što je mene oduševilo, dovelo do „woow“ je nekadašnja Evangelistička crkva, a sadašnja Akademija likovnih umjetnosti. Do nje, preko Miljacke, vodi most napravljen prema nacrtu studenata Akademije. Most Festina lente, kako se zove, je zasebno vrlo interesantan međutim, smatram, da pomalo odskače svojim modernističkim izgledom od same Akademije.
Nažalost, prostorije nisu bile otvorene za razgledanje, stoga smo se uputili nazad. Poslije duge šetnje i razgledavanja, shvatili smo da je vrijeme i da se isproba gastronomska ponuda Sarajeva. A kada si tu, čime drugim počastiti čulo ukusa nego ćevapima! Sjedamo u jednu od brojnih ćevabdžinica na Baščaršiji i šta drugo – uživamo u toj rapsodiji ukusa. Dalje ne želim pisati da se ovo ne bi pretvorilo u odu o ćevapima! Nadalje, obavezno treba probati bureke i druge pite. I, ne zaboravite burek je samo sa mesom. Ono što bih vam preporučila je da popijete pravu tursku kavu i to uz nargilu.
A na Baščaršiji postoji mnogo nargila barova. Sjedite, opustite se, i dozvolite da vas ponese ležernost ovog grada. Prije nego napustimo Sarajevo, obišli smo i Vječnu vatru – spomenik koji je posvećen žrtvama Drugog svjetskog rata. Svi ti spomenici, crkve, džamije, brojne građevine iz nekih drugih vremena gordo stoje i podsjećaju na ponekad burnu, povijest ovog grada… Ali moderne zgrade, trgovinski centri podsjećaju da smo u 21. stoljeću i da je Sarajevo jedan urbani centar. Ukoliko ste ljubitelj novoga i uhvati vas šoping groznica, svakako, posjetite trgovinski centar BBI. Meni je zanimljivo da se tu nalazi sjedište Al Jezeera Balkans televizije. Mali dio Sarajeva smo posmatrali izbliza, a za kraj smo ostavili da uživamo u pogledu na grad sa vidikovca 172m visokog Avaz Twist Towera. Prizor koji ne smijete propustiti! Ulaz na vidikovac košta samo 1KM, a ukoliko to sve obavite za 30min nećete platiti ni parkiranje u garaži.
Dan u Sarajevu je proletio prebrzo i mi nastavljamo svojim putem koji nas dalje vodi u Crnu Goru, i to u Budvu. Krenuli smo u smjeru Foče i dalje na granični prijelaz Šćepan polje što se nije pokazalo kao najbolja odluka. Nekih 14km prije granice, počeo je jako loš put, gotovo makadam. To i poneki neoprezan vozač nas je koštalo živaca a najviše vremena. Stoga, ukoliko bi netko planirao sličnu putanju najbolje je ići prema Trebinju, pa na Kotor. U kasnim večernjim satima stigli smo u Budvu. Budući da smo ovdje imali samo jedan dan na raspolaganju i da Budva važi za jednu od boljih destinacija za zabavu, odlučili smo da tako i provedemo vrijeme.
Domaćin kod kojega smo odsjeli posavjetovao nas je da odemo na plažu Ploče, nedaleko od Budve. Ukoliko nemate auto, do nje ima i organiziran prijevoz autobusima, a taksi košta oko 10 eura. Parking i ulaz su besplatni, s tim da nije dozvoljeno unošenje hrane i pića. Mada, neka ovo bude naša tajna, mi smo se uspijeli provući sa vodom. Unutra, suncobran i dvije ležaljke ćete platiti 10 eura, a ukoliko biste i to da izbjegnete onda bi bilo najbolje poraniti jer nema previše slobodnog mjesta. Mi smo stigli oko 11h i već je bilo poprilično ljudi. Plaža je kamenita, odlično uređena, sa različitim sadržajem: barovi, prodavaonice suvenira i opreme za kupanje (u slučaju da ste, eto baš, krenuli na plažu bez kupaćeg..), brza hrana, kabine za presvlačenje, tuševi, čak i bazen za djecu, u koji ni pojedini odrasli nisu libili da se bućnu. Željeno piće možete popiti u kafiću ili vam ga konobar donese gdje ste se smjestili. I tako dok smo opušteno uživali, upijali zrake sunca, pijuckajući svoju prokrijumčarenu vodu… odjednom glazba postaje glasnija.
Odlučili smo prošetati i izvidjeti. Dolazimo do bazena – za odrasle- zapravo koktel bara, u kom se tulum počinje zahuktavati. U bazenu, svi stolovi su već zauzeti, ali upornost se isplatila, pa se i mi pridružismo rasplesanoj gomili. 2h popodne, tulum vrhunski, atmosfera usijana (ne biste vjerovali, na +38 stepeni), raspoloženje svih samo raste. Kao djelić Zrća, ali na crnogorski način. Nakon nekoliko hladnih koktela (koji se kreću od 5 eura pa na više) odlučili smo se rashladiti u moru i polako zaputiti u smještaj, jer smo i naveče imali u planu isto partijanje. U Budvi najbolji tulumi, odnosno najpoznatiji klubovi su smješteni na glavnom budvanskom šetalištu. U njima gotovo svaki dan nastupaju regionalne zvijezde. Stigavši na šetalište prvo smo odlučili, a šta drugo nego da prošetamo. Šetalište je oivičeno mnogobrojnim suvernirnicama, raznim šopovima, restoranima, brzom hranom… A srešćete i zanimljive ulične izvođače, slikare, muzičare, i sve to popraćeno rijekom turista. Budući da se u blizini nalazi Stari grad i tuda smo malo prošli. Mada je svakako preporuka da to učinite danju i noć pruža neku posebnu notu mističnosti. Stari grad predstavlja gradsku tvrđavu i kako kažu postoji još od antičkih vremena.
Ubrzo smo se zaputili nazad, najbolje je stići do 23h ako želite pronaći mjesto. Usprkos tome što ima mnogo klubova, svaki vrlo brzo postane pun. U većini od njih zastupljena je uglavnom narodna muzika (aka: cajke), ali uspjela sam vidjeti dva u kojima se pušta i strana glazba. Pa, tko što voli, nek izvoli… Nakon tuluma ispod Ajfelovog tornja usred Budve (noćni klub Paris), krećemo u stan, sutra nas očekuje dug put.
Ujutro smo se spakovali, pozdravili s našim domaćinima, i uz malu (sasvim malu) glavobolju zaputili prema odredištu, zapravo bi se moglo reći glavnom razlogu našeg putovanja. Put nas je vodio kroz Kotor, Tivat, Herceg Novi. Užitak je bio voziti se ovim putem, jer se većinom vremena ide Bokokotorskim zaljevom, koji slovi za jedan od najvećih zaljeva Jadranskog mora. Sudar bijelih stijena, zelenih šuma i plavog mora – očaravajući pejzaž. Međutim, ukoliko ste na mjestu vozača, pogled najbolje da je prikovan uz cestu jer: ljudi, doslovno, iskaču sa svih strana na kolnik, mnogo neopreznih vozača, stranaca, a pogotovo domaćih. Otprilike: bili smo vrlo nestrpljivi da prođemo sva naseljena mjesta. Zanimljivo je da se u zaljevu mogu vidjeti brojne plantaže školjki, a najčešće tu odmah možete kupiti ili čak odmah i probati školjke. Mi smo željeli probati kamenice. Da budem iskrena (i neka mi oproste svi ljubitelji istih) apsolutno nije nešto što bih opet probala. Ovo zadovoljstvo smo platili 2 eura po kamenici. Nastavljamo dalje do graničnog prijelaza sa Republikom Hrvatskom – Karasovići, gdje „strpljivo“ čekamo 2 sata. Konačno krećemo i naša sljedeća stanica je plaža Pasjača.
Malo uz pomoć navigacije, malo putokaza i stižemo u ovaj mali raj. Do plaže ćete se morati spuštati pješke strmim putem napravljenim u stijenama. Možda će na trenutak djelovati nepristupačno,visoko… ali kad ugledate tu plažu, sav trud će se isplatiti. Nakon par sati uživanja, bilo je vijeme da se krene. Stižemo u Mline, gdje ćemo odsjesti naredna dva dana. Već sam spomenula da je naredno odredište i uzročnik ovog putovanja – grad Dubrovnik. Još kao student na satovima književnosti humanizma i renesanse izučavala sam velikog dubrovačkog pisca Marina Držića i šetajući zajedno sa junacima njegovih djela ulicama Dubrovnika, rodila se snažna želja da posjetim ovaj vjekovni grad. Konačno, nakon 7 godina, to mi je i ispunjeno! Prije svega, napomenula bih ako idete u Dubrovnik, budite spremni na ogromne gužve i posebno na problem sa parkiranjem. Cijene su poprilično visoke: u trećoj zoni 10kn, ali samo 2 sata smijete ostaviti auto, u suprotnom… znate gdje biste ga tražili. Druga zona je 40kn u garaži po satu, dok biste, ukoliko vam se baš ne da hodati, u prvoj zoni to zadovoljstvo platili vrtoglavih 75kn po satu. Mi nekako baš volimo prošetati, zbog cirkulacije, dakako. Uglavnom, ovdje sve ima malo višu cijenu, tako da ne treba da vas iznenadi. Doduše, ne mogosmo se načuditi ćevapima od čitavih 135kn, pa su nam oni sarajevski za 40kn djelovali još ukusnije. Sreća pa smo hedonističko raspoloženje ostavili tamo. Elem, što u Dubrovniku vidjeti i posjetiti? Najjednostavniji odgovor koji mogu dati je – SVE.
Prije svega, prošetali smo Stradunom, glavnom ulicom poznatom još pod imenom Placa. Ovu ulicu jednostavno ne možete zaobići kada ste u Dubrovniku. Ovdje ćete najbolje doživjeti grad, osjetiti njegov duh. Ujedno, gotovo sva značajnija mjesta koja treba posjetiti, a i bitni događaji (poput fešte sv. Vlaha, početkom veljače, proslave Nove godine, itd) gravitiraju oko ove ulice.
Nakon što smo opipali bilo Dubrovnika, a prije nego počnemo istraživati, poželjeli smo ga vidjeti iz daljine. Žičarom smo se popeli na brdo Srđ, odakle se pruža veličanstven pogled na grad. Povratna karta košta 120kn, dok u pola cijene možete ići u jednom smjeru, ako ste raspoloženi za 40-minutnu šetnju nazad. Naravno, ukoliko se odlučite za drugu opciju, najbolje je to učiniti rano ujutro, prije vrućina ili kasno poslijepodne.
Kada smo se ponovno spustili u grad, odlučili smo otići u luku i uhvatiti brod do otoka u blizini Dubrovnika – Lokruma. Ovaj otok obavijen je velom misterije zbog raznih legendi koje se vezuju za njega. Kažu da je ukleto. Nekada davno požar je prijetio gradu i Dubrovčani su se zakleli ukoliko se vatra ugasi, da će izgraditi samostan. Tako je i bilo – izgrađen je benediktinski samostan na Lokrumu. Stoljećima poslije, Dubrovčani su poželjeli vratiti otok u svoju vlast, te su protjerali benediktince. Međutim, prije nego su otišli zauvijek, održali su misu za vrijeme punog mjeseca, te tri puta obišli otok, držeći upaljene svijeće prema dolje. Izgovarali su: „Neka je proklet svaki koji pribavi Lokrum za vlastito uživanje!“. Prokletsvo je bačeno. I kako su nam rekli, zaista nitko nije mogao da zadrži vlast nad njim, iako su mnogi htjeli.
Zaneseni ovom legendom stižemo na otok, gledamo kartu i shvaćamo da ćemo imati mnogo toga obići i vidjeti. Inače, poznato je i po mnogim paunovima i zečevima koji ga naseljavaju. Sresti ćete ih na svakome koraku, a paunovi su mnogo hrabriji od zečeva, pa im možete prići jako blizu. Ali, ipak oprezno s njima, znaju biti poprilično nestrpljivi, a vi nikako da okinete taj selfi. Lokrum ima veliko bogatstvo i u biljnim vrstama. Dovoljno je reći da postoji veliki botanički vrt, koji nikako ne treba zaobići. Ono po čemu je otok, od nedavno, postao još zanimljiviji je snimanje planetarno popularne serije Game of Thrones…
Ukoliko ste obožavatelj, shvatićete o čemu pričam, ukoliko niste… oprostiti ćete ove redove, i možda pogledati koju epizodu pa promijenite mišljenje. Možda…. Ne? Okej. Elem,šetajući slučajno uđemo u jednu prostoriju i na naše ogromno oduševljenje posvećena je upravo seriji. Tu se može pročitati o glavnim kućama serije, vidjeti njihove grbove, zatim pogledati projekcije dokumentarca o snimanju u Hrvatskoj i, priznaću, najzanimljivije – možete sjesti na željezno prijestolje. Dalje smo krenuli u potragu za Šarlotinim zdencem (dijelom Maksimilianovih vrtova), obišli smo i lokrumsko Mrtvo more,
koje je zapravo jezero i u njemu se možete kupati. Međutim, mi smo više bili za kupanje u moru, pa smo otišli na Stijene u blizini i tu se okrijepili za nastavak istraživanja. Potaknuti legendom, morali smo obići benediktinski samostan. Ulazimo, čuje se pojanje onih koji su ga nekad imali. Odmah fantastičan dojam. Razgledavamo i čitamo o tim legendama i dolazimo do tamnice iz koje se čuje nekakav govor. Ulazimo i ugledamo projekciju one noći: benediktinci sa kapuljačama na glavi, svijećama prema dolje, proklinju otok. Onaj osjećaj kad se naježiš od glave do pete. Zaista na Lokrumu se svašta doživi, vide se fenomenalne stvari i ne smijete ga propustiti! I da, obavezno odvojite jedan cijeli dan za ovaj izlet! Kako se bližila noć, a ovdje ko prenoći neće dočekati zoru, bili smo baš motivirani da uhvatimo taj zadnji brod i prepuni dojmova napuštamo Lokrum.
Idući dan zadržali smo se na kopnu jer smo željeli obići što više mjesta. Naravno, ponovno hodamo Stradunom i dolazimo do Katedrale, izgrađene raskošnim baroknim stilom. Unutra, možete vidjeti razna umjetnička djela, a posebno je zanimljiva riznica gdje se čuvaju relikvije poput glave sv. Vlaha iz 11. stoljeća. Dominikanski samostan oduševljava vrtom koji se nalazi u središtu kompleksa, ali i svojom bogatom riznicom. Imali smo priliku vidjeti Bibliju iz 11. stoljeća, zavjetne darove, ali i nakit starih Dubrovčana. Kako su nam rekli, tu trenutno živi 6 fratara i 6 mladih koji uče.
Put nas je dalje odveo u Knežev dvor. Nekada sjedište vlade (postoji i soba u kojoj su se nekad održavali sastanci Malog vijeća) adanas izložbeni prostor. Ovdje ćete najbolje steći dojam kako su Dubrovčani nekad živjeli, kakva je bila moda… Vidjeti ćete namještaj iz 18. stoljeća, čak i inventar ljekarne Male braće, koja se ubraja među najstarije u Evropi. Također, izložena je i zbirka sakralne umjetnosti, brojne skulpture, biste iz različitih dijelova svijeta. Već sam pomenula Držića, a to nije jedini slavni Dubrovčanin. Ovaj grad iznjedrio je mnoge znamenite ljude sa kojima se diči, čemu svjedoči i posebna soba u Kneževom dvoru sa njihovim portretima, poput Gundulića, Boškovića, Getaldića i mnogih drugih. Jednostavno dođite i doživite renesansni duh Dubrovnika. Za kraj smo ostavili šetnju po zidinama, koje okružuju stari grad.
Tu ćete upasti u velike probleme! Naime, kud god se okrenete učiniti će vam se savršen pogled, onaj koji se mora zabilježiti fotoaparatom. Pet koraka naprijed – novi savršen vidik… I tako završite ovu dugu šetnju sa najmanje 100 fotografija… Naravno, savršenih. Umorni, odlazimo po osvježenje na lokalnu i evidentno najpopularniju plažu Banje. Iskreno govoreći, ipak je bolje spustiti se na neku od stijena u osami, jer ovdje smo jedva imali gdje da ostavimo ručnik.
Došlo je vrijeme da se rastanemo od Dubrovnika. Izdvajamo se lagano iz mora turista i krećemo prema sjeveru, kući. Mnogo kilometara je pred nama… Zapravo, prilika da zbrojimo doživljaje sa ovog putovanja hedonizma, zabave i kulture.
Nataša Kljajić
