Punta Planka poznata kao i rt Ploča ili Pločica, smještena je dva kilometra jugoistočno od Rogoznice, i do nje se stiže iz mjesta Ražanj. Jedinstvena je u Hrvatskoj, ali i šire, po povijesnim, geografskim i meteorološkim značajkama.

Najisturenija je točka istočne jadranske obale, razdjelnica vjetrova na Jadranu, geografski i klimatski dijeli sjeverni i južni Jadran i mjesto je vremenskih kontrasta gdje se lome najveći valovi i najtiše bonace. Tu se sudaraju sjeverni i južni vjetrovi, ciklone i anticiklone kao i morske struje.

Što se tiče najvećih valova i velikih nevera, upravo je u prošlosti rt bio poprište brojnih brodoloma. Zato kažu da je rogozničko podmorje dom za brojne olupine brodova pa onda i raj za ronioce.

Zbog toga Puntu Planku zovu i hrvatski Cape Horn. Inače, Cape Horn je smješten u arhipelagu Tierra del Fuego otoka, u blizini južnog vrha Južne Amerike. Poznat je kao opasan prolaz zbog jakih udara vjetra posljedično onda i valova, ali i mogućih santi leda. Otkrili su ga Nizozemci početkom sedamnaestog stoljeća. Poznat je kao groblje brodova, u kojem je prema procjeni stradalo oko 8000 brodova na kojima su živote izgubili i  brojni pomorci.

Punta Planka, u povijesti je bila poznata kao i Diomedov rt, jer je prema predaji Diomed, poznat kao najuspješniji i najhrabriji ahejski vojskovođa pod Trojom, do nje doplovio.  Zbog svojih specifičnih i neobičnih prirodnih napose meteoroloških malformacija, spominje se i u prvim meteorološkim zapisima starih Grka  u vremenima prije Krista. I danas je Punta Planka zanimljiva meteorološki i na njoj se nalazi meteo postaja i kamera, koje svjedoče moći ovog prirodnog fenomena pa ne čudi da je i privlačna točka fotografima napose stormchaserima – lovcima na oluje. Meteorološki uvjeti na Punti  utječu na vremenske prilike u Dalmaciji, napose u susjednoj Rogoznici u kojoj ljeti prosječno padne tri puta manje kiše nego u Šibeniku ili Splitu.

Iako sam rođena i odrasla u Šibeniku, a prijateljica u susjednom Primoštenu, sve donedavno za Puntu Planku nismo čule. Ljetos joj zato idemo u posjet.

Stižemo  do Punte Jadranskom magistralom iz smjera Primoštena do mjesta Ražanj gdje su nas dočekale uske i strme ulice pa nam izazova ne izostaje, a u dogovoru s lokalnim stanovnicima parkiramo na privatnom posjedu.

Do Punte nas vodi petstotinjak metara duga šljunčana šetnica, a ljepota pogleda u beskraj morskog plavetnila  u kojem se u daljini naziru brojna bijela jedra jedrilica osvaja na prvu. Šetamo do crkvice svetog Ivana Trogirskog koja je izgrađena u prvom dijelu 14. stoljeća (op.a. 1324. g.), kao zavjetna crkva, ugarskog kralja Kolomana. Prema predaji kralj Koloman  kod Punte Planke je doživio brodolom, a život mu je spasio sveti Ivani Trogirski. Crkva je stopljena u krajolik Punte i danas prkosi vremenu i vremenskim prilikama i neprilikama i (non stop) je otvorena za javnost. Ispred Punte Planke na rtu stoji i mini svjetionik. Oštre nazubljene stijene i kristalno plavo i čisto more, djevojke s mora, mami na kupanje, i ne odolijevamo plivanju do svjetionika, svjedočeći snazi morske struje, s radošću nakon plivanja stupamo na kopno.

I za kraj valja istaknuti da su u sklopu projekta HIKE Turističke zajednice Šibensko-kninske županije, diljem županije obilježene  pješačko-planinarske staze. Među njima i kružna staza dužine 7,6 kilometara, Ražanj – Punta Planka – Ražanj.

Ivona Bačelić Grgić

P.S.

Čitamo se  u zbirci putopisa Samo za taj osjećaj – putešestvije Europom, Azijom do Južne Amerike na stranici Putoholičara u rubrici Putešestvije by Ivona i na blogu Just for this feeling.