Otok Putuoshan i budistička sveta planina Putuo na njemu svake godine privlače milijune vjernika, koji onamo dolaze štovati Guanyin, božicu milosrđa i suosjećanja. Budisti vjeruju da u Kini postoje četiri svete budističke planine, planina Putuo, planina Emei, planina Jiuhua i planina Wutai.

Planina Emei nalazi se na jugozapadu Kine, a njezin najviši vrh visok je 3077 metara. Planina Jiuhua nalazi se na istoku, a najviši vrh, Vrh šišmiša, nalazi se na 1342 metra. Planina Wutai na sjeveru Kine ima više od 50 aktivnih hramova, a samo ime znači pet terasa, što se odnosi na pet zaobljenih vrhova koji okružuju dolinu. Najviši vrh nalazi se na 3061 metara. Najniža od svih budističkih svetih planina jest planina Putuo, sa svega 291 metar nadmorske visine. Jedinstvena je i po tome što se nalazi na otoku. Svaka od planina predstavlja drugi aspekt prosvjetljenja, mudrost, praksu, spasenje i milosrđe, te svaka od njih nudi drugačije iskustvo vjernicima, ali i turistima koji dolaze na njih.

Kako do Putuoshana?

Do otoka se može doći samo brodom, a dnevno nekoliko linija polazi s otoka Zhoushan i Zhujiajian. Vrijeme prvog i zadnjeg polaska ovisi o godišnjem dobu, kao i cijena vožnje, odnosno ulaznice za sam otok. Ali okvirno brod i ulaznica na Putuoshan iznose oko 30 eura. Ako planirate ići na jednodnevni izlet, svakako krenite ranije ujutro jer Putuoshan nudi puno toga za vidjeti i obići, a na otoku nema privatnih automobila ili taksi vozila i jedini transport su službeni autobusi ili hodanje. Autobusa ima puno, praktični su i brzi, voze kružno, ali na otoku često bude i veli broj vjernika pa je onda i čekanje na slobodno mjestu u autobusu malo duže. Autobusi za prijevoz diljem otoka učinkovito povezuju 12 glavnih lokacija. Stajanja u autobusu nema, svi putnici moraju sjediti, a na samom ulazu plaćate ulaznicu za prijevoz. One su simbolične, baš kao i ulaznice za neke atrakcije na otoku. Ne naplaćuju svi ulaz, ali za ulaz u najpopularnije atrakcije postoji naknada. Otok je toliko velik/malen da se u sve najvažnije hramove može stići i pješice, pa za one koji vole šetnju i laganiji ritam razgledavanja, ovo je idealno. Idealno je ovo mjesto i za starije vjernike, sama planina Putuo nije visoka, nije zahtjevna i sve je prilagođeno i za one koji imaju problema s kretanjem, nisu u dobroj kondiciji ili jednostavno nemaju volje za visoke i teške uspone koji su obavezni za ostale tri svete budističke planine. Odmah nakon ulaska na otok i kupnje ulaznice čekaju vas autobusi, ali i predivne staze koje prolaze kroz bogato raslinje, a u neposrednoj blizini nalazi se i šuma ljubičastog bambusa, još jedna posebnost ovog mjesta. Stoljetna stabla uz šetnicu daju hlad, štite od kiše i vjetra, a postoje i prostori gdje možete sjesti, odmoriti se, snimiti fotografije. Mnoga stabla imaju svoje QR kodove koje možete skenirati i saznati dodatne informacije o stablima koja tu rastu stoljećima. Ta je praksa poznata diljem Kine u kojoj iznimno cijene stoljetna stabla i vode veliku brigu o njima. Tu raste čak 238 vrsta prirodnog drveća i grmlja, uključujući 63 vrste rijetkih i dragocjenih drevnih stabala starih više od 100 godina, koja pripadaju 37 porodicama i 53 roda, s najvećim brojem eukaliptusa. S više od 75 % pokrivenosti šumom, Putuoshan spaja ekološko bogatstvo s dubokom zen estetikom.

Legenda o redovniku

Uz planinu i istoimeni otok veže se i legenda o redovniku imena Hui’e. Prema legendi o povijesti planine Putuo, japanski redovnik Hui’e ponio je kip Guanyin s planine Wutai u svoju zemlju. Međutim, na putu u Japan zaustavio se u blizini planine Putuo zbog jake oluje. Hui’e je pomislio da Guanyin možda neće željeti napustiti planinu Putuo pa je ostao na planini Putuo i ostavio kip. Kip je obožavao seljanin po imenu Zhang, koji je donirao svoju kuću kao svetište za kip; tako je nastao Hram Guanyin koja neće otići. Postoji i verzija u kojoj Guanyin traži da bude tu ostavljena, a u zamjenu za mirno more i Huiev siguran povratak u Japan. Ove se priče smještaju u 9. i 10. stoljeće. Zna se da su otoci u Zhoushan arhipelagu bili naseljeni još u vrijeme dinastije Qin (221. – 201. pr. Kr.), no organizirana budistička zajednica ovdje se pojavljuje u vrijeme Tang dinastije.

Tijekom dinastija Song i Yuan, planina Putuoshan brzo se razvila i postala prosperitetna. Godine 1298. po nalogu cara Chengzonga iz dinastije Yuan (1271. – 1368.), Li Ying (李英) je popravio hram, dovršivši radove 1301. Redovnicima je dodijeljena dodatna zemlja i novac. Godine 1299. Yishan Yining, opat hrama, imenovan je ravnateljem budističke nastave za regiju i car ga je poslao kao izaslanika u Japan. U zimi 1313., majka cara Renzonga poslala je izaslanika da hramu pokloni 868 metalnih šipki i još zemlje. Godine 1327. car Taiding darovao je hramu 1000 metalnih šipki i još zemlje.

Početak dinastije Ming (1368. – 1644.) teško je razdoblje za Putuoshan. Tijekom tog razdoblja kineska obala, a pogotovo područje provincije Zhejiang i Zhoushan arhipelaga, teško se nosi s napadima japanskih pirata. Oni pljačkaju obalna naselja, ubijaju stanovnike i remete pomorsku trgovinu koja je važna za tu regiju, ali i cijelo carstvo. Otok Putuoshan ima brojne špilje, hramove, šume, idealna mjesta za skrovišta i baze za pirate. Carska vojska nije mogla učinkovito kontrolirati otok te osnivač dinastije Ming, car Hongwu, šalje svojeg povjerenika vojvodu Tang Hea da riješi problem s piratima. On naređuje preseljenje 30 000 stanovnika s 46 otoka, uključujući i Putuoshan, na kopno. Pirati ostaju bez ikakve lokalne podrške, nemaju koga pljačkati, nemaju nikoga da im služi. Tang He naređuje i da se spale hramovi: povijesni spisi bilježe da je spalio 300 hramova na Putuoshanu, kako pirati ne bi imali apsolutno nikakva skrovišta. Glavni kip Guanyin premješten je u hram u Ningbou, gradu na kopnu. Danas je taj hram poznat pod imenom Qita temple i još je uvijek aktivan. Dug niz stoljeća Putuoshan je bio napušten, a zahvaljujući naporima predanih redovnika na Putuoshanu se u 16. stoljeću počinju obnavljati hramovi, vraća mu se status svetog mjesta koje je zadržao sve do danas. Tada se obnavlja i slavni Puji hram.

Glavna tri samostana na otoku i danas su Puji, Fayu i Huiji. Upravo oni čuvaju dragocjene budističke artefakte koje su darovali carevi Ming i Qing, dok je pagoda Duobao u hramu Puji vrednovana kao nacionalno blago Kine.

U svom vrhuncu, na početku vladavine Qing dinastije, Putuoshan je bio poznat kao budističko kraljevstvo broj 1 u Kini i imao je 4 velika hrama, 106 malih hramova, 139 koliba koje koriste redovnici za smještaj i meditaciju, kao i 4654 redovnika i redovnica. Ove brojke prikazuju iznimnu kulturnu i vjersku važnost otoka. Naravno, tijekom stoljeća su se brojke mijenjale, ali otok je i danas jedan od najvažnijih budističkih svetišta Kine, obiluje vjerskim objektima, a dom je nekoliko tisuća redovnika koje možete sresti na svakom koraku. Carevi Kangxi i Qianlong iz Qing dinastije bili su iznimno velikodušni prema hramovima na Putuoshanu, doniraju sredstva za obnovu, za proširenje hramova, osobno podržavaju budizam. Ta velikodušnost i danas se vidi na Putuoshanu. Nažalost, sukobi tijekom 19. i ranog 20. stoljeća, prije svega Opijumski ratovi, donose nova razaranja na otok. Razdoblje kulturne revolucije isto je bilo teško za budiste na Putuoshanu. No nakon reformi i otvaranja Kine, Putuoshan je doživio novo radosno razdoblje, koje se i danas može osjetiti na otoku.

Otok nudi cijeli niz zanimljivosti, uključujući žičaru koja vodi do vrha Foding Shan gdje se nalazi Huiji hram, obilazak špilja, šetnice, botanički vrt, nove smještajne jedinice, ali i stoljetne hramove koji još uvijek donose mir onima koji u njih dolaze. Slijedeći rutu “Puji – Fayu – Huiji” mnogi vjeruju da hodočasnici mogu doživjeti duhovno putovanje prijelaza iz zemaljskog svijeta u budističko carstvo. Cijela ruta traje otprilike 6 – 8 sati, a preporučljivo je krenuti u zoru kako bi se izbjegle gužve.

Tijekom tri godišnja festivala Guanyin ovdje se okupljaju mnogobrojni hodočasnici iz Japana, Koreje i jugoistočne Azije, što ga čini vitalnim središtem za međunarodnu razmjenu mahajana budizma. Tri velika dana obilježavaju se 19. veljače po lunarnom kalendaru, 19. lipnja i 19. rujna kada se slave rođendan, dan prosvjetljenja i dan sjećanja na postajanje Guanyin. Planirate li posjet, izbjegavajte te dane jer su gužve velike, katkad toliko da nema brodova koji voze na otok.

Puji hram

Prvi hram do kojeg se dolazi vjerojatno je i najpoznatiji hram otoka, Puji hram. Od luke do Puji hrama je nešto manje od dva kilometra i vjernici ovaj dio uglavnom prolaze pješice. U dane kad je velika gužva potrebno je više vremena za čekanje na autobus nego za samo hodanje do hrama. Hram Puji osnovan je u vrijeme dinastije Song, datira u 10. stoljeće, a kao godina gradnje navodi se 916. godina. Tada je nosio naziv Hram Guanyin koja neće otići. Godine 1080., za vrijeme dinastije Song car Shenzong preimenovao je hram u Hram Guanyin s Putuoa. Car je ovom hramu donirao zemlju, a svake godine tu se zaredio novi budistički svećenik. Ovdje se nalazi nekoliko dvorana, veliko dvorište, prostori za molitvu pa treba odvojiti vremena da ih sve obiđete i vidite.

Današnji izgled hrama pripada razdoblju Qing dinastije. Ima jedinstven arhitektonski dizajn, ali istodobno je i tipičan predstavnik kineske hramske arhitekture i važno nasljeđe službene arhitekture regije Zhejiang. Hram i danas ima važnu povijesnu, kulturnu i umjetničku vrijednost, a tijekom stoljeća nekoliko je puta obnavljan i proširivan. Posvećen je Guanyin i u njemu se nalazi velika dvorana s kipom božice koju svi vjernici dolaze posjetiti. Mnogi vjeruju da je upravo ovaj hram srce otoka, a doslovan prijevod imena Puji glasio bi Hram općeg spasa. Ako vam je ovo prvi dolazak na Putuoshan, ostanite ovdje malo duže jer tu se redovito održavaju budističke ceremonije, dolazi veliki broj vjernika i tu možete vidjeti kako zahvaliti Guanyin. Svaki veliki budistički događaj ili ceremonija obično se održava ovdje, a unatoč uistinu velikom broju vjernika, hram istodobno nudi mir i prostore gdje možete malo biti sami.

Prije desetak godina svugdje je bilo dopušteno snimanje i fotografiranje. Danas je dio prostora zabranjen za fotografiranje. Fotografije koje gledate nastale su od 2013. do 2024. godine. U odnosu na moj prvi dolazak ovdje, otok je danas puno moderniji, razvijeniji i prilagođen turistima. Kad sam prvi put bila na otoku 2013. godine, nisu imali suvenirnice, tek se na štandovima moglo kupiti nešto vezano uz budizam. Danas suvenirnice nude magnete, razglednice, suvenire svih vrsta. Prije desetak godina na otoku je bilo tek nekoliko malih restorana koje su uglavnom vodili domaći stanovnici. Danas otok ima veliki izbor restorana, ali osnovna ponuda hrane uglavnom je vegetarijanska i morska. Nije postojalo niti jedno mjesto gdje se mogla kupiti kava, a sada mnogi ugostiteljski objekti uz čaj poslužuju i kavu. Vremena se mijenjaju, ponuda se prilagođuje turistima koji dolaze ovdje. Oko samog Puji hrama bile su kuće u kojima su ljudi živjeli i radili. Za vrijeme mog prvog dolaska ovdje ljudi su u neposrednoj blizini hrama sušili ribu i spremali je za zimu, žene su ručno prale rublje, a vjernika je bilo znatno manje. Gotovo nitko nije znao engleski i poprilično su se čudili strancima na otoku. Kuće su i danas na istom mjestu, ali su u njima suvenirnice, restorani, mjesta za turiste, ne za život. Danas je otok sve sličniji turističkim mjestima koja postoje diljem svijeta, ali ipak nije izgubio svoju dušu. Ovdje još uvijek žive mnogobrojni budistički svećenici, očuvana je priroda i mjesto je gdje možete pronaći svoj kutak mira. Ispred samog hramskog kompleksa nalazi se predivno Haiyin jezero prepuno biljaka, prije svega lotosa koji lagano lelujaju na vjetru. Prizor koji mnoge obraduje. Ime jezera mogli bi prevesti kao Jezero slobodnog života, a napravljeno je u vrijeme dinastije Ming. Pagoda Duobao u blizini hrama Puji, izgrađena za pohranu budističkih skulptura, jedna je od “Tri velike dragocjenosti Putuoshana” i još uvijek ima izvoran izgled iz dinastije Yuan (1271. ~ 1368.).

Sam Puji hram prostire se na površini od 37.019 četvornih metara i ima Veliku palaču Yuantong, Dvoranu nebeskih kraljeva, Spremište budističkih sutri i 357 drugih zgrada. Velika palača Yuantong glavna je dvorana u kojoj se nalazi 8 metara visok kip Guanyina okružen s 32 Bodhisattve s različitim kostimima u raznim pozama na istočnom i zapadnom zidu. U hramu radi i velika kantina koja posjetiteljima poslužuje skromnu, ali iznimno ukusnu hramsku hranu za svega nekoliko eura. Sve je vegetarijansko, uvijek povrće i uglavnom riža. Broj mjesta je ograničen, a jelo se servira u točno određeno vrijeme. I uistinu vrijedi čekanja, jer ovdje uvijek ima vjernika koji žele jesti. Provjerite točno radno vrijeme i budite spremni doći ranije jer mnogi vole ovdje jesti. I ja isto. U neposrednoj blizini nalaze se i mali muzejski prostori, suvenirnice, kao i mjesto gdje možete ispisati razglednicu i poslati ju dalje u svijet. Do Hrvatske joj treba desetak dana.  

Puno se toga promijenilo na Putuoshanu od mojega prvog dolaska ovdje 2013. godine. No mir i utjeha tu se još uvijek mogu pronaći. Putuoshan je mjesto u kojem se čovjek vraća sebi, gdje pronalazi snagu za svakodnevne izazove. Ovdje priroda i duhovnost još uvijek žive u savršenom skladu, stvarajući okruženje gdje se mir osjeti na svakom koraku.

Tekst i fotke: Antonija Putić

Producentica i umjetnica Antonija Putić već godinama živi u Kini, zemlji koja ju je očarala svojom kulturom, običajima i jedinstvenim načinom života. Završetkom Akademije dramske umjetnosti i studija komunikologije u Zagrebu, njezina su putovanja započela iz znatiželje i umjetničkog duha, a prerasla su u poziv. Kao strastvena putnica, Antonija je proputovala više zemalja nego što je ikada planirala, no niti jedna nije ostavila tako snažan dojam na nju kao Kina, koju od 2013. naziva svojim drugim domom. Osim što o svojim doživljajima, neobičnim mjestima, okusima i receptima Dalekog istoka piše za tiskane medije i portale, Antonija vodi i Facebook stranicu “Antonija Putić”, gdje dijeli zanimljivosti o kineskom životu, kulturi i znamenitostima. Njezin zanimljive objave i bogato iskustvo omogućili su mnogima da otkriju ljepote i tajne Kine. Svojim pristupom Antonija uspijeva Kinu približiti svima koji žele osjetiti njezinu čarobnu raznolikost i neiscrpno kulturno bogatstvo.

Antoniju možete pratiti i na facebooku

FOTOGALERIJA: