Maja Klarić je putnica, ali i pjesnikinja. Ona nam svoja putovanja prenosi na nešto drugačiji način – kroz stihove. Nakon prve zbirke Život u ruksaku izdala je i drugu Qinta Pitanga.
Maja Klarić je putnica i pjesnikinja, ili, jednom riječju – putopjesnikinja. Stavljajući u svoj ruksak, uz uobičajene putne sitnice, i svoje stihove, ona je pomalo “izvan struje” budući da se danas nekako uvriježilo da se o putovanjima piše u prozi. Osim što iza sebe ima poprilično kilometara i nekoliko kontinenata, Maja Klarić ima i zbirku poezije Život u ruksaku (Zagreb, AGM, 2012.), a upravo joj je objavljena i druga – Quinta Pitanga (Zagreb, V.B.Z., 2013.).
Ova knjiga pjesama neobična imena nastala je u brazilskoj koloniji Sacatar na otoku Itaparica (nasuprot Salvadora), gdje je boravila kao dobitnica UNESCO-ve stipendije za rezidencijalni boravak u Brazilu. Osim što je dosad proputovala većinu zemalja Europe te “zakoračila” u Aziju i Južnu Ameriku, treba spomenuti i da je Maja Klarić nekoliko godina organizirala i vodila međunarodni Festival aktivističke poezije Art Attack u Zagrebu te manifestaciju Šumski pjesnici pored Grožnjana.
Nadalje, objavljivala je poeziju i kraću prozu u novinama i časopisima Zarez, Quorum, Knjigomat i Poezija, a zastupljena je i u antologijama Erato 2004. (Zagreb), Rukopisi 32 (Pančevo), Ja sam priča(Banja Luka), Sea of Words (Barcelona) te Castello di Duino (Trst). Za svoju je poeziju dobila i nekoliko međunarodnih nagrada. Prevodi umjetničku i znanstvenu literaturu za elektronske medije, novine, časopise i nakladničke kuće.
