Marija je još jedna u nizu koja je otišli u Beograd bez predrasuda, i bez predrasuda je i dočekana. Za sve koji još uvijek nisu posjetili Beograd ili pak dvoume o tome, pročitajte tekst i spakirajte kofere.

Evo me. Živa i zdrava, i osjećam se bolje nego ikada. A rekli su mi da će me netko napasti, u tom Beogradu, jer tamo svi hodaju s oružjem u ruci i samo čekaju nekog iz Hrvatske da ga napadnu. Sreća da ne idemo s autom jer bi nam i auto razbili. A tek pričanje u javnosti, e to trebamo posebno izbjegavati zbog našeg dalmatinskog naglaska.

To su bile samo neke od reakcija na spomen naše sljedeće destinacije. Beograd, Srbija. Znam da je to nekima još uvijek “osjetljiva” tema. O politici niti pričam niti pišem, a izuzetak neće biti ni sada. Za nas je Beograd destinacija kao i svaka druga, grad koji želimo istražiti i upoznati, i obogatiti se za još jedno iskustvo.

Letjeli smo iz Memmingena za Beograd, i u avionu smo primijetili da je većina putnika pričala srpski, što znači da nije bilo nešto puno turista. Uobičajeno se u avionu može čuti na desetke različitih jezika, a ne samo jezik države u koju letimo. “Hej Dalmatinci, lepo se provedite u Beogradu”, dobacio nam je jedan mladić po izlasku iz aviona.

U taksiju su se vodili razgovori kao na nekoj kavici s prijateljima, ili još bolje “za šankom”. Čovjek nam je sve detaljno objasnio, gdje se može fino pojesti, popiti i zabaviti. Pričao nam je i o svojim ljetovanjima u Puli i Rijeci. Znači, to je bio drugi kontakt s ljudima u Srbiji i još nitko nije izvukao noz iz džepa. Možda je još rano, možda ćemo sada dobiti najgoru sobu u hotelu, ili će nas zaključati u mračni podrum. Šalim se, naravno! 

Holiday Inn Express-City, hotel po mojoj mjeri. Izvan strogog centra a dovoljno blizu da možemo kroz šetnju razgledati grad. Opet postoji dilema, zakačiti fino na vrata “do not disturb” i ostati se izležavati do podne jer ipak smo na godišnjem, ili se pak izvući iz kreveta što ranije i uživati u ljepotama grada. Hm, dođe mi ponekad da načisto poludim. Uspjeli smo pronaći zlatnu sredinu i kombinirati jedno i drugo.

Ako su vam pak draži privatni smještaji, idealne luksuzne apartmane možete pronaći na http://www.wellness-spa.rs/apartman-laguna-spa/ i po povoljnim cijenama si možete priuštiti privatni spa centar. Savršena kombinacija za uživanje u gradskim ljepotama i opuštanju duha i tijela.

Moram biti iskrena, i uz dužno poštovanje napisati da nismo bas imali pretjeranu želju za razgledavanjem vjerskih građevina. Osim kratkog posjeta crkvi Svetog Marka, odlučili smo se još za Hram Svetog Save, jer ga smatramo jednim od najprepoznatljivijih simbola Beograda. Jedna je od najvećih pravoslavnih crkvi u svijetu. Stvarno je lijepa, i po danu i po noći, ima ono nešto posebno. I zaista se može reci da je najljepši simbol Beograda.

Jutarnje kavice smo ispijali u gradskoj promenadi, čuvenoj Knez Mihailovoj. Zovu je još i centrom gradskog života. Očekivala sam vise od beogradske špice, odnosno, očekivala sam vise starleta i “silikona” a malo manje Roma. Na desetke kafića, restorana, trgovina i dječice koja prose na svakih par koraka. Ako vas kojim slučajem malene Romkinje šarmiraju sa “jao mnogo ste lepi”, ili sa “jao čiko mnogo vam je lepa devojka, imate li nešto sitnoga mnogo sam gladna”, povedite ih za rukice do obližnje trgovine, fast fooda ili pizzerije i kupite im nešto hrane, jer novac koji im date bih mogao završiti u rukama “gospode” koja ih nadgleda dok prose. Uglavnom, nije me se nešto dojmila Knez Mihailova. Nakon kave i ručka smo šetnjom nastavili do najvećeg beogradskog parka, Kalemegdana, usca rijeka Save i Dunava. Osim sto sadrži dva muzeja, spomenike i još nekoliko znamenitosti, Kalemegdan pruža predivan pogled na cijeli Beograd.

Iskustvo po koje smo mi došli je njihov način života, slobodan i pomalo boemski. I zato gdje drugo otići nego pravac Skadarlija. Duša Beograda, koja se odupire novim vremenima, zadržala je svoj stari izgled, svoju autentičnost. Ulica dugačka nekih 400 metara, kojom trebaju svi turisti prošetati, svratiti na rakiju, dobro se najesti i zapjevati uz “živu” muziku. Nije bitno dali je vrijeme ručka ili večere, u Skadarliji je uvijek veselo. Mi smo bili u restoranu “Tri sesira”, ali svaki odabir je dobar odabir, u to nema sumnje. Ovo je idealan način za doživjeti staromodan srpski način zabave u sokaku pod kaldrmom. Merak

Tko nema more, ima Adu Ciganliju, umjetno jezero i glavnu ljetnu atrakciju Beograđana. 7 km duga plaža, Španjolska Ibiza ili Hrvatsko Zrće, možemo je nazvati kako želimo ali Ada Ciganlija je odlično mjesto za sve, od onih najmlađih do najstarijih, a posebno za one koji dođu popiti jutarnju kavu i osvježiti se, a kraj dana dočekaju u ritmu muzike i s koktelom u ruci. Opuštenost i dobra zabava se možete pronaći na bas svakom mjestu u gradu, bilo da se radi o restoranu, kafiću ili Splavovima. Ludi provod je zagarantiran. Po tome je Beograd poznat u cijelom svijetu, a posebno na Balkanu, i zasluženo je broj jedan za (ludi) noćni život. Mi smo bili u  Kasini (http://www.kasinabar.rs/) jednoj od najpoznatijih diskoteka. Zabave nije manjkalo, alkohola također. Za većinu diskoteka i restorana je potrebna rezervacija, ponekad i danima prije trebate rezervirati svoje mjesto, neovisno o kojem se danu u tjednu radi. Splavovi su nezaobilazan zaštitni znak beogradskog noćnog života ljeti. Lude žurke uz duž rijeka Save i Dunava garantiraju vam najluđi provod na cijelom Balkanu.

Zadnji dan boravka u Srbiji smo ostavili za posjet Zemunu. Osim jedne slatkoće, nismo ništa imali u planu, odlučili smo se šetnjom i onako usputno istražiti Zemun. Da se vratim na tu slatkoću, šarmantnu priču za sebe odnosno Candy Square, slastičarnu iz najljepše roze mašte. Odlično mjesto za popit kavicu i uživanje u preslatkim zalogajima, i naravno, odlično mjesto za napraviti 101 fotografiju. Nakon finih poslastica, vrijeme smo proveli na Zemunskom keju, mjestu gdje mnogi ljudi vole provoditi svoja popodneva. Labudovi daju posebnu car tom divnom setalistu uz Dunav, i ludo će vas zavoljeti ako im ponesete malo kruha, po mogućnosti par kilograma. Najljepši pogled na Zemun je definitivno s Gardoš kule, a još ako imate sreće da na ulazu radi ljubazni gospodin i umjetnik dobit ćete i dozu zanimljivih priča o Zemunu. Pozdrav za gospodina (ako ovo nekim slučajem pročita), hvala za razglednice i hvala sto ste nam uljepšali posjet Zemunu.

Uvjerili smo se u njihovu totalnu opuštenost kao naroda, imaju poseban smisao za zabavu i veselje. Ne opterećuju se nebitnim stvarima, ne zanima ih sto će reci komšinica s prvog sprata, a bome ni ona sa sedmog. Ne opterećuju se dali se u kafiću sluša srpska, hrvatska ili neka sasvim treća muzika. Dobro je dok je veselo, sve ostalo je manje bitno. Ništa nije tabu tema, i jedno veliko bravo za to.

Eh sad, lagala bih kada bi napisala da se nisam iznenadila Beogradom kao gradom, jesam iznenadila sam se jer je pomalo neobnovljen, sa razrušenim dijelovima, sa dijelovima u kojima se naziru veliki tragovi siromaštva. Možda je prevelika ekonomska kriza, a možda je nešto drugo, stvarno ne znam. Jesam li se razočarala? Nisam, ne dopuštam sebi da se razočaram jer iz svakog grada pokušam izvuci ono najbolje. Ali opet s druge strane, Beograd nije grad kojeg bih posjetila više puta. Idealan je za tulumarenje, ali ako vam kao i meni to nije na prvom mjestu, onda je dovoljno posjetiti ga jednom.

“Putovanja mijenjaju način na koji gledamo svijet”, i to je tako dobro rečeno. Otišli smo u Beograd bez predrasuda, i bez predrasuda smo i dočekani. Nitko nam nije uputio ružnu riječ niti nas “krivo” pogledao. Jedno super pozitivno iskustvo od 4 dana u Beogradu me vise toga naučilo nego da sam duže vremena slušala priče i čitala novinske članke o lošim stvarima Srbije.

Moj zaključak iz Beograda je da je to grad kao i svaki drugi, naravno sa svojim lijepim i lošim stranama. A ljudi? Ljudi su od krvi i mesa, sa emocijama, bas poput svih. Stariji s malo više osjećaja za prošle godine i rat, a mlađi s malo vise osjećaja za ljubav i slobodu.

Do sljedećeg putovanja, i čitanja…

Marija Grubišić Čabo – Travel. Hug the world.