Tihana i Bojan svojom nas kratkom pričom vode u prekrasan Portugal.
Slijetanje u Lisabon je nešto genijalno pošto se prelijeće preko oceana i slijeće direktno iznad grada. A u oceanu gledaš kako skaču dupini 
Oduševili su nas Portugalci koji imaju neki urođeni smisao za turizam i ponašanaje prema turistima. Od konobara, do policije ili službenika u pošti – svi pričaju engleski i u svakom su slučaju spremni pomoći.
Ono što smo naučili je da svi prolaze kroz crveno na zebri i da imaju najbolja moguća riblja jela iako nam sardine nisu bile baš nešto – drugačije su i veće od naših.
Probali smo famozne Pasteis de Nata i Pasteis de Belem. Belemske su fine, ali nekako to nije moj đir, aliiiiii zato su nas Brigadeiros oduševili!
Vozili smo se poznatim tramvajem broj 28 – luda i nezaboravna vožnja po Lisabonskim brdima.
Portugalska glazba je predivna – svi mogući ritmovi, ali najpoznatiji Fado. S Fadom smo naučili nešto i o Revoluciji koja se 70-tih desila u Portugalu – ako vas zanima, googlajte, pretmurno je za ovu priču.
Vrijeme i nije bilo najbolje 
malo smo se smrzavali i kad smo se popeli u Sintru i najzapadniju točku Europe nismo imali najbolji pogled ali smo zato hodali kroz oblake.
Posjetili smo i vinariju By The Wine – José Maria da Fonseca te probali vina. Fino, nema sumnje, ali naša su bolja.
Imaju jako finu kavu i sladoled. I genijalan koncept zvan Time Out Market Lisboa – najbolji kuhari cijelog Portugala imaju male kuhinjice u velikoj hali te tu možete probati prekrasne stvari – od ribe do mesa, sushija itd. Tu smo proveli 3 dana.
Pošto smo imali hotel u centru jako puno smo prohodali i najviše nas je dojmila arhitektura (kao iz neke meksičke sapunice) i luksuz kojeg ima na svakom koraku. Nigdje do sad nismam vidjela toliko hotela sa 5 zvijezdica i savršeno uređenih rooftop barova. Imali smo super priliku provesti večer u rooftop baru jednog takvog hotela jer smo samo došli na recepciju i pitali da li se možemo popeti. Bazen, koktel i pogled na Lisabonsku noć (I vjetar, puuuuno vjetra).
Javni prijevoz je predobar. Metro sa samo 4 linije koje voze kroz grad, drugi dan smo ih već znali napamet. Vozili smo se trajektom do kipa Isusa Krista gdje puca pogled na most 25. Aprila i cijeli Lisabon. I tamo je puhao vjetar. Jako!
Puno toga nismo stigli probati ali to sve smo ostavili za sljedeći put! Za kraj – definitvno se vraćamo! Neki roadtrip od Porta do Lagosa (pa da se možda i okupamo) bi bio idelan…… držimo fige da se desi!
