Portugal je država na obalama Atlantskog oceana. Zemlja poznata po odličnim port vinima, po najboljoj ribi, po ljubaznom narodu koji žive za nogomet i svoju vjeru.

1. DAN (25.4. – ponedjeljak) – GORE, DOLJE, PORTO

Putovanje počinjemo u jutarnjim satima u Budimpešti pa preko Brisela i do podneva stigli smo u Porto. Porto je drugi grad po veličini, smješten na sjeveru Portugla, na ušću rijeke Douro u Atlantski ocean. Naziv grada u prijevodu sa portugalskog znači luka. Povijesno središte grada uvršteno je na UNESCO-ov popis Svjetske kulturne baštine. No, neću vas zamarati wikipedijskim podacima.

Kad smo stigli na aerodrom najbezbolniji i najjeftiniji način da dođemo do centra je metro, oko 30 minuta, za cca 2€. Smjestili smo se u hotel Pensao Cristal i odmah krenuli u istraživanje grada.

Spustili smo se uskim ulicama prema rijeci Douro. Ono što vam prvo zapadne u oči su šareni balkoni, a šareni su od veša koje se suši. Balkon do balkona, a na svakom od njih vidite do kakve mode drže vlasnici ili kakve boje su im gaće. Osim gaća i hlača, sa balkona i prozora često možete vidjeti portugalske zastave ili zastave nogometnog kluba Porto. Nogomet je omiljeni sport Portugalaca što možete vidjeti i u svakoj drugoj ulici grada, gdje klinci jure za loptom i nadaju se da će narasti u novog Ronalda. Što mi je bilo ekstra simpatično i podsjetilo me na moje djetinjstvo kada smo također dane provodili igrajući se na ulici, a takvih prizora danas više nema.

Uz rijeku pak novi prizor, ribiči se opuštaju u nadi da će nešto izvući iz rijeke. Grad djeluje smireno kao da nitko u ovom gradu nema nikakvih briga. Porto često nazivaju gradom mostova, mi smo prošetalo od mosta Arrabida do mosta Dom Luis. Najpoznatiji je most Dom Luis kojeg je navodno projektirao sam Gustav Eiffell iako službeni spisi kažu da je ipak bio u pitanju njegov partner. Na gornjem djelu mosta prolazi tramvajska pruga dok na donjem cesta, pješaci mogu proći s obje strane. U podnožju mosta, na rijeci, nalazi se čamac do čamca a na svakome od njih bačve sa nazivima vinarija. Ovi čamci nekada su se koristili za prijevoz vina, a danas prevoze turiste, sve zajedno stvara jednu prekrasnu sliku koju možete promatrati sa terase mnogobrojnih kafića i restorana uz rijeku u djelu grada nazvan Ribeira. Često će vas zabavljati i studenti koji pjevaju uz rijeku a u mnogim kafićima energično se prate nogometne utakmice, naravno.

Kod mosta smo krenuli uskim uličicama prema uzbrdici. Koliko taj grad ima stepenica! Pripremili smo se mi psihički na te uzbdrice i strmine al očito nam je fizička strana bila puno slabija. Sva sreća što je grad toliko simpatičan da mu ne možete zamjerite što vam se noge žele odvojiti od ostatka tijela.

Palacio de Bolsa, Church of Saint Ildefonso, Katedrala Porto, sve prekrasne građevine vrijedne posjeta ali, nama su pogled skrenuli klinci i njihova utrka. Već smo spomenuli kako klinci na ulicama igraju nogomet i ulice su ih prepune i ne samo klinaca već i odraslih, vole boraviti vani, sjedit ispred kuća. Utrka koju smo spomenuli odvijala se kod katedrale, klinci od 5-6 godina pa do recimo 10 godina spuštali su se nizbdricom od katedrale do kuća na svojim biciklima, triciklima i svemu što ima kotače. Jesmo li spomenuli da su se spuštali stepenicama i jurili sto na sat. Svi su ostali čitavi i djelovali su jako sretno dok smo se mi u nekim momentima hvatali za glavu i nadali se da će se uspjet zaustavit prije nego udare u nešto a s druge strane smijali smo se zajedno sa njima.

Navečer smo odlučili ponovno se vratiti do rijeke i nismo požalili, prekrasan pogled pruža se sa mosta Dom Luis, ali i sa obje strane rijeke. Definitivno preporučamo, slika osvjetljenog grada ostat će vam zauvijek memorirana u sjećanju.

2. DAN (26.4. – utorak) – U PORTU SE PIJE PORTO

Iako se većina ljudi okuplja uz rijeku, centar grada, ajmo ga tako nazvati, odnosno glavni trg Liberdade nalazi se nekoliko stepenica i uzbrdica više od rijeke uz najpoznatiju aveniju Avenida dos Aliados. Na trgu se nalazi gradska vijećnica – Camar Municipal, spomenik kralju Petru IV., te mnogi restorani, kafići, banke i ostalo. Ljudi se ne zadržavaju na trgu toliko koliko uz rijeku.

Već nam je postala tradicija posjetiti stadion lokalnog nogometnog kluba u skoro svakom gradu koji posjetimo, pa smo tako posjetili i Stadion do Dragao nogometnog kluba Porto. Svi ti europski stadion jednostavno se ne mogu mjeriti sa našima, pa svaka riječ dalje napisana bila bi suvišna.

Odmorili smo u parku gdje se nalazi spomenik herojima Peninsular war, a odmah do park nalazi se i koncertna dvorana futurističkog izgleda Casa da Musica.

Popodne smo odlučili provesti s južne strane rijeke Douru, u djelu grada pod nazivom Villa Nova de Gaia. Grad Porto poznat je po svojim vinima, a Villa Nova de Gaia pravo je mjesto za degustaciju vina. Po čemu se ova strana rijeke razlikuje od druge, hmm. Ulice su opet strme i uske, al umjesto kuća sa stanarima ovdje imamo vinske podrume, odnosno kuće porta – armazens, u kojima se porto miješa i sazrijeva. Ako volite vino ovo je prava strana rijeke, jer degustacije u većini podruma su besplatne. Ako pak ne volite vino, vrijeme je da ga zavolite. Porto je poznat po svojim porto vinima, koja su slatka ali i prilično jaka.

Tako smo i mi krenuli u vinski obilazak. Koliko smo podruma posjetili, hmm što mislite? Prva postaja bila nam je vinarija Taylor’s, jedna od poznatijih. U svakom podrumu osim degustacije možete krenuti i u obilazak i upoznavanje vinarije. Mi smo taman stigli na početak ture na engleskom jeziku. Obilazak je vrlo zanimljiv, saznali smo sve o nastanku vinarije Taylor’s, kako se rade vina porto, vidjeli podrume, ogromne bačve pune vina. Besplatno možete degustirati dvije čaše vina, koje možete ponjeti i na obilazak, da ne bi slučajno ožednili pa počeli otvarati koju bačvu. Svaka daljnja degustacija se naplaćuje ovisno o godini berbe vina kojeg želite probati, pa ćete tako za 40-godišnje vino morati izdvojiti i 10€. Mlađa vina su puno jeftinija a sva su fina. Pa smo tako i mi degustirali, bijelo i crno i još koje i odlučili da je dovoljno. Vina su pitka zbog svog slatkastog okusa, neka možda i preslatka, ali zato i sadrže veće količine alkohola koje brzo udara u glavu. 🙂 Vinarije su prekrasno uređene i u njima se možete zadržati koliko želite, ljubazni domaćini ispričat će vam razne priče, odgovoriti na sva vaša pitanja, preporučiti najbolja vina. Nastavljamo šetnju podrumima i zaustavljamo se u vinariji Croft, ovdje ćete dobiti jednu čašu vina gratis, ali su zato cijene nešto jeftinije nego u Taylor’su. Pa smo tako degustirali mi još malo i i još malo i tu je našim degustacijama došao kraj, jer čaša po čaša i puna ti glava.

3. DAN (27.4. – srijeda) – AVEIRO, MALA VENECIJA

Danas krećemo u gradić Aveiro. Do Aveira smo se vozili vlakom oko 50 minuta (povratna karta 4,60€). Prvo što primjetite kad izađete iz vlaka je željeznička postaja Caminhos de Ferro, bijela zgrada oslikana plavim slikama, kao iz neke knjige. U Aveiru je super što možete iznajmiti bicikle i to potpuno besplatno, sve što je potrebno je pratiti znak, ostaviti neki osobni dokument i dobijete bicikl na cjelodnevno korištenje.

Aveiro se nalazi na samoj obali Atlantskog oceana te je vrlo važna pomorska luka. Grad je poznat po industriji soli što možete i vidjeti na rubnim djelovima grada. Često ga nazivaju i Mala Venecija ili portugalska Venecija, zbog mnogobrojnih kanala koji isprepliću grad ali i brodica koje podsjećaju na one venecijanske. Prepun je malenih, šarenih kućica, nešto potpuno drugačije od Porta. Možete se provozati u čamcu, te vidjeti grad iz kanala, a mi vam defintivno preporučamo bicikle. Grad je malen pa ga biciklima možete brzo proći, odnosno uživati u svakom njegovom kutku.

Tako smo mi vožnjom slučajno završili na groblju gdje su nas iznenadile njihove grobnice. Naime, grobnice okružuju cijelo groblje kao zid a vrata svake od njih su staklene i prolazeći vidite svaki lijes u njoj zajedno sa slikom da si lakše predočite tko leži u njemu, djeluje pomalo zastrašujuće, al tko nas je uopće tjerao na groblje.

Sve u svemu, Aveiro je malen, simpatičan grad koji morate posjetiti, a prije nego odete obavezno probajte tradicionalne ovos moles (u prijevodu meka jaja), delicija od žumanjaka i šećera u obliku školjki.

Vratili smo se u Porto i odlučili noge umočiti u Atlantski ocean. Porto beach, dugačka pješčana plaža, prekrasno plavo i ledeno more u kojem su se samo hrabri okupali. Toliko hrabri nismo bili, umočili smo samo noge, i to je bilo previše. Fasciniralo nas je što u oceanu možete i surfati, pri čemu mislim na surfanje internetom i to potpuno besplatno. Da, njihov ocean ima free wifi.

Vraćamo se tramvajem u centar i usput posjećujemo Palacio de Cristal polukružna građevina oko koje se nalaz vrtovi prepuni cvijeća i pruža se prekrasan pogled na grad. Kod samog hotela nalazi se Torre dos Clerigos toranj crkve Igreja dos Clerigos, koji je danas jedan od simbola grada. Odmah nedaleko nalazi se zanimljiva crkva, koja je zapravo sastavljena od dviju crkava spojenih jednom od najužih kuća na svijetu (širina kuće je jedan metar). Lijevo je Igreja dos Carmelitas, crkva karmeličanka, a desno je Igreja do Carmo, crkva redovnika, kuća između njih izgrađena je jer prema zakonu dvije crkve nisu mogle dijeliti zajednički zid a i kako bi se osigurala čistoća između časnih sestara i redovnika. Dobro proučite jer kuća je lijepo zakamuflirana među crkve.

Nakon samo par dana provedenih u Portu, ovaj grad popeo se visoko na mojoj ljestvici najdražih gradova. Usprkos uzbrdicama i hrpi stepenica grad je vrlo živahan te odiše pozitivnim i romantičnim duhom. Cijene su im također pristupačne, čak se usuđujem reći da je jeftinije nego kod nas, a defintivno jeftinije od većine europskih gradova. Ljudi me svojim izgledom, govorom a i načinom života podsjećaju na naše Rome, iako im je mentalitet nešto drugačiji, smireni su, opušteni i nadasve ljubazni. Ovo je grad u kojem bi mogla živjeti.

Naše putovanje nastavljamo u drugom djelu kada putujemo prema jugu Portugala i posjećujemo Lisabon, Belem, Sintru, Cascais i Estoril, a stajali smo i na najzapadnijoj točki Europe o čemu možete čitati uskoro.

Više fotografija možete pogledati u galeriji: Portugal-Porto&Aveiro.