Nakon šetnje strmim ulicama Porta i kanalima Aveira krenuli smo malo južnije u glavni grad, Lisabon. Osim Lisabona napravili smo i laganu turu kroz gradove Sintra, Cascais, Estoril, posjetili najzapadniju točku Europe, vidjeli jedan od najljepših dvoraca Europe.

4. DAN (28.4. – četvrtak) – NOGOMET U PORTUGALU

Oprostili smo se sa prekrasnim Portom i krenuli vlakom prema Lisabonu. Vožnja 220km/h vlakom Alfa pendular (22€) uz prekrasnu obalu Atlantskog oceana trajala je nešto manje od tri sata.

Lisabon je najveći i glavni grad Portugala, te najzapadniji veliki i glavni grad kontinentalne Europe. Grad je smješten na obalama Atlantskog oceana te na ušću rijeke Tagus (portugalski: Tejo).

Čim smo izašli iz vlaka pogled vam odlazi na prekrasnu modernu stanicu Oriente i odmah se vidi velika razlika naspram Portu. Porto je tradicionalan, pokušava očuvati svoju kulturu, način života, izgled grada, s druge strane Lisabon je moderan, pod većim utjecajem Europe, krcat ljudima.

Obično posjet nekom gradu započinje na glavnom trgu, e pa Lisabon ima više trgova koje bi mogli nazvati glavnima, odnosno gdje se sakuplja većina ljudi. Krenuli smo od trga Restauradores, okruženog dvjema cestama koje se spajaju u aveniji Liberdada. Na trgu se nalazi željeznička stanica Rossio, palača Foz u kojoj se danas nalazi turistički ured, te zanimljiv hotel Eden, vjerojatno posljednja, Art Deco građevina u Lisabonu. U nastavku se nalazi trg Rossio odnosno službeno nazvan trg Dom Pedro IV. gdje se nalazi nacionalno kazalište Dona Maria II, a iza ugla sakrila se crkva Sao Domingos. Trg Rossio bio je veliko povijesno mjesto, ovdje su se održavale borbe bikova, festivali i vojne parade. Do trga Rossio nalazi se nešto manji trg Figueira sa statuom Juana I. na konju, naravno. Ulica dalje od ovog trga još jedan trg, Martim Moniz sa zanimljivim fontanama. Na svim ovim trgovima možete se odmoriti u nekom od odličnih kafića ili restorana.

Nema odmora za nas, nismo gubili vrijeme i odmah smo krenuli dalje i to u futuristički uređen Expo park. Expo park je podignut za svjetsku izložbu Expo 1998. godine na temu ”Oceani, more i voda – nasljeđe za budućnost”. Ovdje se nalazi najpoznatiji most Vasco da Gama koji je sa svojih 17km najduži most u Europi. Lijep pogled na cijeli park pruža se sa žičare sa kojom se za 3,95€ možete provozati od Vasco da Gama Towera do kraja parka. Ukoliko se želite i vratiti morat ćete izdvojiti 6,05€ za povratnu kartu. U ovom djelu grada možete se i zabaviti ili šopingirati jer se ovdje nalazi veliki shopping centar također nazvan Vasco da Gama. Umjesto šopinga mi smo vrijeme odlučili provesti u oceanariumu (12€). Prekrasan akvarijum sa mnoštvom podvodnih životinja, ali ukoliko ste posjetili već neki od europskih akvarijuma ovaj nije ništa drugačiji niti posebniji.

Odlučili smo krenuti prema hotelu da se odmorimo ali na kraju smo završili na tekmi. Primjetili smo mnoštvo navijača sa šalovima i dresovima i tada se sjetili da se danas odigrava polufinalna nogometna utakmica kupa UEFA-e, Benfica:Braga.

Krenuli smo prema stadionu i kad smo stigli utakmica je već počela, uspjeli smo nabaviti ulaznice od nekog preprodavača koji je bio toliko ljubazan da nas je čak odveo do naših mjesta na stadionu kako bi se uvjerili da karte nisu lažne. Utakmica je završila pobjedom Benfice 2:1, ali ono što je nas dojmilo su navijači. Navijači Benfice i Brage, cijelu tekmu srčano su navijali, ali kulturno, bez bilo kakvih ispada i incidenata. Još jednom smo se uvjerili koliko su Portugalci ljubitelji nogometa, kada vidiš na tribinama oca sa sinom od 10 godina kako srčano zajedno navijaju i kakve sve emocije izlaze iz njih nakon svakog gola. Neprocjenjivo. Pa onda još primjetiš i Hrvatsku zastavu kako vijori sa tribina usred Portugala, srce ti zatitra. Nakon tekme neki krenu svojim domovima, al većina njih nastavlja druženje uz stadion gdje se nalaze malene pokretne pečenjarnice, pa možete nešto pojest, popit, porazgovarat o tekmi i tako završiti dan. Tako smo i mi naš prvi danu Lisabonu priveli kraju.

5. DAN (29.4. – petak) – BELEM: GDJE RIJEKA SUSREĆE OCEAN

Od trga Restauradores do našeg hotela vozi žuta uspinjača Elevador de Gloria s kojim smo se popeli i krenuli u šetnju do palače Sao Bento. Ogromna bijela građevina, nekada samostan a danas sjedište portugalskog parlamenta, čuvaju je vojnici kao u Londonu samo što ovi nisu toliko mirni i stalno međusobno pričaju pa nisu toliko zanimljivi. Nedaleko se nalazi i trg Alfonso de Albuquerque. Naš cilj za današnji dan je bio dio grada pod nazivom Belem, gdje rijeka susreće ocean.

Jedna od impozantnijih građevina je samostan i katedrala Svetog Jeronima gdje se nalazi grob poznatog moreplovca Vasca da Game. Primjetili smo da u gradu puno toga nosi njegovo ime, pa za one koji ne znaju, Vasco da Gama bio je portugalski moreplovac koji je prvi oplovio Afriku te stigao do rta Dobre Nade te na kraju i do Indije što je bila velika prekretnica za trgovinu u 15. stoljeću ali i cijeli Portugal.

Ono što se nama činilo najprivlačnije u Belemu je najstarija slastičarnica Casa Pasteis de Belem iz 1837. godine odnosno istoimeni specijalitet poznat i po nazivu Pastel de Nata. Pasteis de Belem su zapravo kolačići od lisnatog tijesta i kreme od jaja, posuti šećerom i cimetom koje su originalno radili svećenici u samostanu Jeronimos, kasnije ih je preuzela slastičarnica po kojoj su onda i dobili ime. Kolačići se i danas rade po originalnom receptu iz samostana i to u posebnoj ”tajnoj prostoriji” kako bi recept i dalje ostao u tajnosti. U slastičarnici je gužva, što od turista, što od lokalaca a svi čekaju tople, friško ispečene portugalske specijalitete.

Kad se dobro najedete kolačića, preporučamo šetnju uz rijeku Tagus odnosno Tejo, gdje ćete proći pokraj spomenika Otkrićima (Padrão dos Descobrimentos), podignutog na mjestu gdje su brodovi isplovljavali u ekspidicije i otkriće Indije, kao znak proslave Portugualskog Doba Otkrića u 15. i 16. stoljeću. U podnožju spomenika u pločniku isklesan je ogroman brodski kompas dobiven na dar iz Južne Afrike. Pogled na kompas kao i na Belem pruža se sa vrha spomenika Otkrića na koji se možete popesti. U nastavku obale rijeke nalazi se stari svjetionik i Belemska kula. Belemska kula je stvarno posebna, kao da je izgrađena od pijeska, inače je služila kao glavna obrana grada. Cijelim putem društvo će vam raditi lokalni ribiči. U Belemu možete posjetiti i mnogobrojne vrtove, muzeje, palaču Belem ili jednostavno uživati u ovom mirnom predjelu grada.

Vraćamo se u centar grada, i odmaramo uz most 25. travnja, izrađen kao kopija ili kako portugalci kažu inspiracija mosta Golden Gate u San Franciscu, dok nas s druge strane gleda ogroman kip Isusa Krista (28m) na prijestolju od 82m na koje se možete i popesti, kopija odnosno inspiracija onog u Rio de Janeiru.

Nedaleko od mosta, odmah uz obalu nalazi se trg Praca do Comercio poznat i po nazivu Trg palače jer je ovdje nekada bila smještena kraljevska palača Ribeira koja je srušena u potresu 1755. godine. U središtu trga nalazi se statua kralja Josea na konju kako gazi zmije, a okolo trga voze prepoznatljivi gradski crveni i žuti tramvaji.

S druge strane ulice nalazi se impresivan slavoluk, kojim započinje glavna šetnica Rua Augusta i četvrt Baixa. Šetnjom ovom šetnicom ili nekom od susjednih ulica, stići ćete do trga Praca do Rossio odnosno susjednog trga Praca Figueira. I dok šećete prema trgovim u ovim ulicama možete obaviti i šoping al ubrzo će vam pogled skrenuti Santa Justa Elevator. Santa Justa je neogotičko dizalo izgrađeno krajem 19. stoljeća kako bi povezao donji dio grada Baixia i gornji dio odnosno trg Carmo, međutim osim što služi kao dizalo sa njega se pruža i prekrasan pogled na grad što i stvara veliku gužvu turista.

Umjesto Santa Juste mi smo se uputili na povijesnu, neizostavnu vožnju tramvajem broj 28. Tramvaj vozi kroz grad, prolazeći pokraj većih znamenitosti, međutim, ono što je specifično za ovaj tramvaj je njegova starost. Čim uđete u tramvaj broj 28 kao da ste ušli u prošlost, tramvaj je cijeli drveni a vožnja uskim uličicama je nezaboravna, samo morate imati sreće da nađete slobodno mjesto i sjednete jer tramvaj je uvijek krcat turistima. Kartu za ovaj tramvaj možete kupiti za jednu vožnju, dnevnu ili trodnevnu, samo je nemojte zaboraviti poništiti na automatu u tramvaju.

Tramvajem smo se popeli u najviši dio grada gdje se smjestio dvorac Castelo de Sao Jorge. Unutrašnjost dvorca kao i njegov vrt moguće je posjetiti, no ono što ljude privlači do ovog dvorca je pogled na grad. Lisabon je grad na 7 brežuljaka i zbog toga diljem grada možete naići na razne vidikovce, šetnice, ali ovaj kod dvorca je najviši pa pruža pogled na čitav grad.

U donji dio grada smo se spustili pješke, prolazili smo uskim ulicama, divili se arhitekturi zbijenih kuća i nakon što smo prošli Katedralu odlučili smo nešto i pojesti. Grad je prepun restorana, većina njih ispred ulaza ima cjenik pa možete odabrati onaj koji vam je najpristupačniji po cijeni i ponudi hrane, mi smo odabrali restoran Aplendre. A što jesti u Portugalu? Ribu, naravno. Iako nismo ljubitelji ribe odlučili smo se za morske plodove, losos i račiće, te naravno porto vino. Ono što nas je iznenadilo je ogromna porcija, ljubaznost osoblja i cijena. Dok čekate svoju večeru ljubazno osoblje ponudit će vas domaćim kruhom i raznim namazima. I na kraju dvije večere i bocu vina platili smo 20€. Cijene večere mogu biti i niže uz više truda i pretraživanje restorana al isto tako i puno skuplje što se više približavate centru grada.

Prošli put smo pisali o strmim ulicama Porta, u Lisabonu priča je malo manje strma, al da ima strmih ulica uvjerit ćete se kad naručite piće na nekoj od terasa i stavite čašu na stol pa gledate razinu odnosno kosinu vašeg piva ili sangrije. I nakon čaše ili dvije sangrije ili porta vrijeme je za odmor.

6. DAN (30.4. – subota) – WHERE THE LAND ENDS AND SEA BEGINS

Napustili smo Lisabon i vlakom krenuli prema Sintri. Krenuli smo sa željezničke stanice Rossio, cijena karte u jednom smjeru je 2,30€ a vožnja traje oko 45min. Sintra je mjestašce nedaleko od Lisabona, smješteno u podnožju istoimene planine, pod zaštitom UNESCO-a. Kažu da je Kristofor Kolumbo na svom povratku iz Amerike prvo ugledao stijene Sintre te je tada znao da se vratio u Europu. Često su ga zvali i ”mjesto vječno obavijeno u neprolaznu maglu” u što smo se i uvjerili.  

Gradom se isplati prošetati ali i uputiti na obližnje dijelove grada. Na brdu nedaleko od grada nalazi se fenomenalna palača Pena. Autobus vas vodi gore i vraća dolje za 4,80€. Od svih palača i dvoraca koje sam do sada vidjela Pena trenutačno drži prvo mjesto najljepših. Prvotno je na ovome mjestu izgrađena kapelica posvećena Gospi od Pene, kako kaže priča, nakon ukazanja Djevice Marije. Kasnije, jedan od kraljeva ovdje je sagradio samostan za redovnike Svetog Jeronima. Samostan je pretrpio udar groma i potres pa je ostala samo kapelica. Godinama kasnije kralje Ferdinand dao je obnoviti samostan te je pretvorio u kraljevsku ljetnu rezidenciju. Danas je palača Pena muzej u vlasništvu države. Ono što izdvaja ovu palaču od ostalih su šarene boje zidova, zanimljive načičkane kule i prolazi, i sve to zajedno utkano u stijenu daje neku simpatičnost i romantični dojam palače.

Sve ostale riječi su suvišne, slike govore sve. Jedina negativna stvar taj dan je bila kiša i oblačno vrijeme pa palača nije u punom romantičnom sjaju al ovako u magli izgledala je pomalo jezovito i mistično, posebno na drugačiji način. Oko palače nalazi se istoimeni park također u stilu palače, vrijedi se prošetat njime.

Iz Sintre krećemo autobusom (broj 403) prema Cabo da Roca, najzapadnija točka Europe (ne računajući Island), cijena karte 3,75€ a vožnja traje cca 40min. Na ovome mjestu nalazi se samo svjetionik, more, hridine i priroda, savršeno mjesto za pobjeći od svakodnevnice i malo se opustit i zamislit. Možete si podići i certifikat da ste bili na najzapadnijoj točki Europe, i kako piše na certifikatu, rečenica koja u potpunosti opisuje ovo mjesto: where the land ends and sea begins. I tako smo mahnuli Americi s druge strane oceana i krenuli dalje.

Slijedeća postaja, Cascais, također autobusom (2,95€). Cascais je nekadašnja ljetna rezidencija portugalskih kraljeva, nekadašnje mjesto utrka Formule 1, a danas mjesto za odmor mnogobrojnih turista. Ono što turiste danas privlači u Cascais su plaže a najpoznatija je plaža Rainha u samom centru grada. Što zbog plaža, aerodroma za privatne zrakoplove, mnogobrojnih golf igrališta, grad je meta europskih bogataša koji su ovdje izgradili vile i apartmane.

Privlačnost Cascaisa je i blizina mjesta, odnosno kvarta, Estorila (nema status grada), gdje se nalazi jedan od najvećih kasina Europe. Do otvorenja kasina ovdje je bila mala ribarska luka i sela koja su se bavila poljoprivredom. Otvorenjem kasina, otvaraju se hoteli i Estoril počinje rasti.

Estoril se nalazi 15km od Lisabona, pa smo se vlakom vratili u glavni grad do stanice Cais do Sodre (2,30€). Dan smo završili na trgu Marques de Pombal. Trg se nalazi na završetku avenije Liberdade koja počinje kod trga Restauradores. Ukoliko nastavite od trga kroz prekrasno uređen park Eduardo VII. do zatvora, stići ćete do vidikovca gdje nastaje većina Lisabonskih razglednica, pogled na grad skroz do rijeke Tejo. I sa pogledom na grad Lisabon opraštamo se od Portugalu.

 7. DAN (1.5. – nedjelja) – POZDRAV PORTUGALU

I na kraju što reći o Lisabonu i Portugalu. Portugalci su vrlo ljubazni, žive ležeran i opušten život, ne primjećuje se stres, nervoza i žurba. Veliki su ljubitelji nogometa što možete vidjeti u svakoj manjoj uličici, al s druge strane su i veliki katolici i vjernici. Isplati se proputovat čitavom zemljom od sjevera prema jugu ili obrnuto i vidjet kako se mijenjaju gradovi, arhitektura, ljudi i njihov način života, te priroda koja je prekrasna i netaknuta od strane čovjeka diljem Portugala.Pozdravljamo se sa Lisabonom i Portugalom, danas naše putovanje mora završiti. Aerodrom je prilično blizu centru grada, cca 20min a do tamo možete stići aerobusom za 3,50€.

Više fotografija možete pogledati u galeriji: Portugal – Lisabon (Sintra, Cabo da Roca, Cascais, Estoril)