Ekspedicija na Južni pol smatra se uspješnom ako se pređe put od obale Antarktika do Južnog pola što na „Hercules“ ruti iznosi 1200 kilometara. To je do sada napravilo 20 ljudi iz 7 zemalja. Ja se već dvije godine pripremam za taj poduhvat i želim upisati Hrvatsku u klub najboljih.
Moje ime je Davor Rostuhar i imam jedan polarni san. Želim izvesti posljednju veliku, klasičnu ekspediciju koju Hrvati još nisu napravili: prvu hrvatsku ekspediciju na Južni pol!
No tko sam ja da se usuđujem to sanjati? Dio vas me zna preko putopisnih projekata na kojima radim već pola svog života. Putovanje biciklom do Egipta, u dobi od svega 19 godina, kad je sve krenulo. Pa kasnija „lutanja s ciljem“ po Aziji, istraživanja džungli Papue i Amazone, dva velika putovanja motorom po Africi, ekspedicija po planinama Butana…
Možda ste čitali neku od pet putopisnih knjiga koje sam objavio. Dio vas me poznaje po brojnim reportažama za National Geographic i Meridijane. Možda ste vidjeli i moju izložbu „Hrvatska iz zraka“ ili istoimenu fotomonografiju. Manji dio vas me zna sa Sljemena ili s nasipa, gdje me vidite kako vučem kamionske gume i pitate se: „Zašto?“
Zato što je to tek mali dio onoga što moram napraviti da bih ostvario svoj san!
Ljudi me često pitaju kako uspijevam ostvariti svoje snove. Nikad nisam znao ponuditi pravi odgovor. To mi se doimalo integriranim dijelom mog života. Nisam bio svjestan da me do tog trenutka doveo niz ispravnih odluka. I snažna volja. Te se stvari, nažalost, ne uče u školama. Da bih pronašao najbolji odgovor na to pitanje, odlučio sam upustiti se u veliki izazov, u veliko istraživanje. Postaviti si cilj daleko izvan svoje komforne zone, daleko na samom kraju svijeta – na Južnom polu. Krenuti i promatrati svoj put da bih konačno mogao shvatiti: što sve čovjek treba napraviti da dosegne svoj cilj? Ali i da bih mogao to prenijeti dalje, potaknuti i nadahnuti druge da ostvare svoje snove.
To je moja odgovornost i dužnost prema dobrim ljudima koji su mene nadahnuli da pođem tim putem. To je moja svrha, moj smisao. Slijediti svoj san, potom ga pretočiti u umjetnost, predstaviti ljudima kroz knjige, izložbe i predavanja te tako pokušati nadahnuti i druge da slijede svoj san. Naročito mlade. Posljednje dvije godine često predajem u školama o tome što sam sve naučio na putovanjima i ekspedicijama, i to me ponajviše ispunjava smislom, to želim raditi i dalje – još više i još bolje! Zato želim ići na Južni pol!
Na svijetu postoje tri točke koje golicaju maštu istraživača već stotinama godina – Sjeverni pol, Južni pol i Mt. Everest. Naš najuspješniji istraživač i moj veliki uzor, Stipe Božić, bio je prvi Hrvat na Mt. Everestu i na Sjevernom polu. Ekspedicija na Južni pol ostala je posljednja velika klasična ekspedicija koju još nije napravio nitko iz Hrvatske ili šire regije. Ekspedicija na Južni pol smatra se uspješnom ako se pređe put od obale Antarktike do Južnog pola, što na najlakšoj „Hercules“ ruti iznosi 1200 kilometara. Ja se taj put spremam prevaliti u 50 dana i to:
SOLO – posve sâm u najvećoj pustoši planeta;
UNSUPPORTED – bez dostave hrane i opreme – svu opremu vući ću sa sobom na 130 kg teškim saonicama;
UNASSISTED – bez upotrebe vanjske energije poput vjetra, pseće zaprege, motornih saonica…
To je dosad napravilo samo 20 ljudi u povijesti, iz samo 7 država!
Više je ljudi bilo u svemiru nego što je poduzelo ovu ekspediciju!
Kao što je Stipe Božić doveo Hrvatsku među najcjenjenije zemlje u alpinizmu, tako bih ja želio doprinijeti tome da Hrvatska uđe u klub najuspješnijih zemalja u polarnim ekspedicijama.
Taj san sanjam već 15 godina, a posljednje dvije godine aktivno se za njega pripremam. Posjetio sam tradicionalne narode koji žive na krajnjem sjeveru planeta: Inuite na sjeveru Grenlanda, Nenete na sjeveru Sibira i Samije na sjeveru Skandinavije. Od njih sam učio kako se snalaziti u ekstremnim polarnim uvjetima. Dva puta sam se pripremao u Norveškoj i učio od najboljih živućih polarnih istraživača. Fizičke i mentalne pripreme teku odlično. No zapelo je na financijama.
Naš tim
Nisam sâm u ovoj priči. Imam sjajan mali tim koji čine moja djevojka i asistentica Anđela i naša kolegica Valerija. Nas troje radimo u Klubu za ekspedicionizam i kulturu, a volonterski nam puno pomažu i moji roditelji. Mama vodi knjigovodstvo i administraciju. Tata vodi skladište, dostavu i slanje knjiga i fotografija. Anđela, Valerija i ja organiziramo predavanja i izložbe, prodajemo moje knjige i fotografije i sav prihod ulažemo u „Polarni san“. No najveći dio vremena, 90 posto našeg proširenog radnog vremena, odlazi na prikupljanje financija. Godinu dana kucali smo na vrata brojnih firmi, pokušavajući dogovoriti sponzorstva, ali kako to često biva na početku svakog velikog poduhvata, malo se vrata otvorilo. Skupili smo svega polovicu sredstava potrebnih za projekt, ali ne odustajemo!
Financiranje projekta
Ukupni troškovi ekspedicije su $200.000. Posljednje dvije godine uložili smo $50.000 vlastitih sredstava i uspjeli prikupiti $60.000 od sponzora. Nedostaje nam još ukupno $90.000 od kojih $40.000 planiramo skupiti u ovoj kampanji. Za ostatak od $50.000 računamo na čudo, ili prodaju bubrega 🙂
Prikupljeni iznos pokriti će trošak letova iz Južne Amerike na start ekspedicije (obala Antarktike) te sa cilja ekspedicije (Južni pol) nazad u Južnu Ameriku.
Odakle bih crpio legitimitet da pričam o tome koliko je važno slijediti snove ako ne bih svim snagama pokušavao savladati sve prepreke na koje nailazim, pa tako i one financijske? Upravo sam na toj prepreci naučio važnu lekciju. Premda je ovo solo ekspedicija, ne mogu je napraviti sâm. Treba mi tim, moje pleme sanjara.
Računam na čuda. Računam na vas koji se usuđujete sanjati. Podržite me kako bih mogao svojim predavanjima, knjigama i fotkama potaknuti i nadahnuti sve one koji žele živjeti svoje snove, preobratiti one koji misle da to ne mogu i uvjeriti one koji misle da je to nemoguće.
PODRŽI OVU KAMPANJU I EKSPEDICIJU —> OVDJE
