Josip je nedavno posjetio Tajland, točnije Phuket pa u nastavku donosimo njegovo viđenje ove zemlje.
Tekst i fotografije: Josip Novosel, Flash.hr
Dok se napaćeni narod Hrvatske smrzavao u depresivnom siječnju, Dragi Vođa i ostali pripadnici zlatne mladeži su pobjegli u toplije krajeve. Odluka je pala na Tajland – Phuket. Zlobnici će reći da su to Maldivi za siromašne, ali ako su dobri za Severinu, dobri su i za mene.
Kao i prije svakog dalekog putovanja Dragog Vođe, pali se crvena žarulja u Centralnom komitetu Čučerja. Rodbina je zabrinuto vijećala do dugo u noć. Majka me nazvala i upitala paničnim glasom: ”Čula sam da ideš na Tajvan?” Ja: ”Kakav Tajvan?” Majka: ”Gledala sam na vijestima da su tamo sada neredi zbog izbora.” Ja: ”Ma idem na Tajland.” Majka: ”Sve je to isto. Nego, baš sam si nešto razmišljala… Ti često putuješ u daleke krajeve, a ja nemam rezervni ključ od tvog stana. Ako ti se nešto desi, kako ću ući u stan? Moglo bi ti se nešto desiti znaš! Nije da ti ja želim njuškati po stanu, ali zlu ne trebalo.”
Braća su nadodala da se pazim Ladyboyeva, a i na društvenim mrežama nije bilo previše entuzijazma oko moga puta. Očekivao sam neku poruku tipa: Sretan put, okupaj se i za nas…, ali sam uglavnom dobio samo na stotine upozorenja vezano za ”lokalne ljepotice” s muškim alatkama među nogama. Umjesto veselja, prouzročio sam svojim putovanjem ljudima stres. Ne kažu Hrvati uzalud: Tuđa sreća, naša je nesreća.
Za sve one koji se pitaju kako do tamo: Nakon što sam iskeširao oko 1570 eura za povratnu avio kartu – Turkish Airlines – ZG -Istanbul – Phuket, sjetio sam se da moram izvaditi i vizu za Tajland. Procedura je jednostavna. Ispunite formular na njihovoj stranici https://thaievisa.go.th/Home i uplatite 35 eura. Kad sam sve napravio, upitao sam se: ”A koliko se točno čeka viza?” Malo sam Googlao i nazvao neke redovite putnike na Tajland i odgovor je uvijek bio isti: 10-20 radnih dana. Jbg. Moj let je za 7 dana. Što sad? Otkazati let ili zvati njihovu ambasadu u Budimpeštu i reći: ”Znate li vi ‘ko sam ja?” Naravno da sam ih zvao i iako nikad nisu čuli za Plenkovića na kojeg sam se pozvao niti im je išta značilo što imam člansku iskaznicu mladeži stranke na vlasti, uvjeravali su me da će sve biti ok. Na kraju je viza došla za 5 dana, ali moja preporuka je da ne slijedite moj primjer. Obavite sve na vrijeme.
Opet sam izazvao pobunu u avionu. ”Zašto je on dobio proteinske pločice, a mi nismo?” ”Udba, gospođo. Vidi se da je njihov.” Tko im je kriv kad nisu obavili shopping prije puta u Gaz nutritionu. (Nije plaćena reklama. Iskeširao sam za svaki zalogaj)
Nakon nekih 13 sati leta, sletio sam na Tajland. Kupio sam odmah sim karticu AIS – Unlimited internet i pozivi za samo 20 eura. Preporučujem da si odmah instalirate i njihovu Uber aplikaciju Indrive. Uputio sam se u centar Phuketa u Cocoon APK Resort & SPA koji je bio moje privremeno odredište dok se ne oslobodi jedan Penthouse koji je isto u vlasništvu vlasnika ovog hotela.
Bajdvej, znam da će me osuditi tajkunska zajednica, ali ovdje su sobe nekih 38 eura noć. Čak si i moja blagajnica Renata to može priuštiti kad bi mogla skupiti za avionsku kartu, ali na sreću ne može. Očekujem napad sindikata blagajnica za 3,2,1…
Ostavio sam stvari u sobi i odmah se spustio u restoran u sklopu hotela – Fire Steakhouse and Grill. Nude tajlandsku, pakistansko-indijsku, marokansku i europsku klopu. Rekao sam konobaru: ”Daj mi nešto tajlandsko! Daj mi ovaj steak i nemoj mi štedit’ na krumpirima.”
Meso se topilo u ustima kao vrijednost moje ušteđevine nakon inflacije. Koriste neke pakistansko-indijske začine pa sam pretpostavio kao veliki gastro stručnjak da ovdje nije bila riječ o autentičnom tajlandskom jelu. Da se iskupim, naručio sam pileću salatu s ananasom i Mango smoothie. Ako ovo nije okus Tajlanda, onda Ladyboyevi nemaju K…
Hrvati imaju Žuju i Karlovačko, a Tajlanđani Singha i Chang pivo. Morate paziti kad naručujete veliko pivo jer je njima velika piva od litre, a ne pola litre. Zapravo, ne morate paziti 🙂
Mislim da me sve ovo koštalo oko 25 – 30 eura. Konačno zemlja u kojoj se Hrvat osjeća imućno, a da nije Bosna. Očekujem napade za 3,2,1… Bosna i Hercegovina, a ne Bosna!
Kako Dragi Vođa ima masonske veze po svuda, tako me i na Tajlandu dočekala kolegica Eva koja je igrom slučaja završila u Phuketu kad i ja (Ili me možda prati?). Pozdravili smo se starohrvatskim pozdravom.
Ja: ”Di si Lipa?”
Eva: ”Di si radosti?”
Rentala je skuter za 5 eura po danu i velikodušno se ponudila da bude moj vozač. Promet je ludilo. Već sam prvi dan skoro skončao jer sam pogledao lijevo kad sam prelazio cestu. Tako su me učili u školi. Lijevo nije bilo nikog. Ja zakoračio, a kad desno tri skutera, TukTuk i kombi… SDP-ovci. Voze lijevom stranom. Malo je falilo da zaigram preferans s Tuđmanom. Prelazak ceste je doslovno mahanje rukama i nogama u nadi da će se netko zaustaviti. Pristao sam da me Eva vozi pod uvjetom da kaciga ide meni. Ona je već imala šiltericu na glavi tako da je bila zaštićena. Uputili smo se u Centara Grand beach resort u Phuketu jer mi tamo radi kolegica Tina kao animatorica. Sad znam zašto je odbila posao u Crikvenici 🙂
Nakon što joj je završila smjena, Tina mi je pokazala pravi Tajland. Otpratili smo Evu, a mi smo se uputili u Patong Beach (vodi do gradske plaže koju slobodno preskočite). Kudo Beach Club uz plažu je OK. Odlični kokteli. Koštaju oko 6 eura, ali najbolji dio je DJ-ica u dresu Cibone 🙂
Cijela ta ulica Patong Beach izgleda kao velika Konjščinska u Dubravi (Fejk Rolexi, Gucci torbice…), ali sa popratnim sadržajem. Brojni resotrani, barovi, klubovi u kojima gostuju najpoznatiji svjetski DJ-i i naravno neizostavni LadyBoyevi koji se vješaju po pijanim Englezima. Neke možete skužiti odmah, a neki stvarno izgledaju kao žene, a možda i jesu žene. U skoro svakom salonu za masažu (Sat vremena uljne masaže oko 10 eura) će vam uz doplatu ponuditi Happy End (ručni ili oralni), a možete se dogovarati i za druge aktivnosti, ako ste spremni za Tajlandski rulet (Možda ima K…, možda nema K…). Klubovi imaju Happy hour od 22:00h do 1:00 ujutro, a u tom periodu možete piti neograničeno za 1000 tajlandskih bahta što je od prilike 25 eura. Zvučalo je primamljivo, ali su mi lokalci poslije rekli da je to navlakuša za turiste jer stavljaju samo 10% pravog alkohola, pomiješanog s nekim jeftinim bućkurišem.
Blizu mog hotela je noćna tržnica na kojoj se najbolje jede. Nema čega nema i to po stvarno smiješnim cijenama. Neko voće sam vidio prvi put u životu, a prvi put sam okusio i pravi ananas, a ne ono K-plus sranje što jedemo u Hrvatskoj. O mangu da ne pričam. Ubijali smo se u njemu k’o Šeks u Badelu.
Obavezno probajte sladoled u kokosu s brojnim dodacima koji su besplatni (Banana, mango, tapioka…). Kuglica je 2,5 eura. Malo je falilo da slikam račun i pošaljem u medije 🙂
Nekako sve ima bolji okus kad umočite noge u akvarij s ribicama koje vam lagano grickaju mrtvu kožu s tabana 🙂
Morao sam probati ražnjić od krokodila (Košta manje od jednog eura). Koliko para, toliko i muzike. Gumeno govno je bilo toliko žilavo da nisam uspio prožvakati niti jedan, jedini komad. Nabijem vas na krokodilsko meso. Nema do brazilske piletine 🙂
Naručili smo na kraju spring rollse, kozice i par tajlandskih sushija uz neizostavno tajlandsko pivo, ovaj put Chang. Ovo je bilo jebeno dobro.
Iako sam već pojeo sladoled, nisam mogao preskočiti tajlandske palačinke s bananama i Nutellom koje smo kasnije jeli sa sirom i Nutellom. To je brutalna kombinacija koju nam je otkrila Eva. Inače sam koristio Revolut za plaćanje, ali na tržnici prolazi samo keš. Bankomati uzimaju oko 5 eura za podizanje gotovine pa sam Tini uplatio lovu na račun, a ona mi je dala svoje zalihe tajlandskih bahta. Vuk sit, sve ovce na broju, reče vuk jedući čobanina.
Preko puta tržnice je Arena za Muay Thai ili Tajlandski boks koji je još poznat pod nazivom “Umjetnost osam udova”, jer ga karakterizira kombinirana upotreba šaka, laktova, koljena i potkoljenica. Moja generacija je odrasla na filmovima Jean Claude Van Dammea i svi se sigurno sjećaju filma Kickboxer koji je popularizirao ovu borilačku vještinu koja je kasnije još više dobila na popularnosti kod nas kad je Branko Cikatić 1993. osvojio prvi K1 turnir nokautiravši legendu tog sporta Ernesta Hoosta (Nokautirao ga je i u njihovoj drugoj borbi, tako da nije bila riječ o slučajnosti), a kasnije je njegovim stopama nastavio i Mirko Cro Cop koji je postao jedan od najvećih K1 i Ultimate fight boraca u povijesti. Pričao sam s jednim IT-evcem iz Južnoafričke republike koji živi u Phuketu i bori se tamo 4 puta tjedno. Borci za tri runde dobiju za pobjedu samo 10000 tajlandskih bahta, što je oko 250 eura. Ako se bore 5 rundi, dobiju duplo više, al’ to je i dalje kikiriki.
Sljedeće jutro sam zakasnio na doručak jer me satrao JetLag. Ovako izgleda rani ručak za manje od 10 eura 🙂
Dogovorio sam se s Evom da se nađemo na Katahtani plaži. Ta plaža ima dva ulaza. Jedan je Katahtani beach i to je ulaz za sirotinju. Plaža tj. more tamo izgleda kao da se kupate u Gangesu. Naravno da sam ja došao na taj ulaz, a ona je bila pametnija i ušla je kroz Katahtani resort. Jedina prednost sirotinjskog dijela plaže su Mango smoothieji za euro i 25 centi.
Imućni dio plaže. Ležaljke su nas koštale 2 i pol eura po osobi za cijeli dan. Suncobran je uključen u cijenu.
Nitko u Tajlandu ne zna gdje je Hrvatska, ali ovaj mladi gospodin je bar čuo za Jugoslaviju tako da sam morao kupiti par tajlandskih šalova. Upotrijebio sam svoje vještine cjenkanja koje sam klesao godinama na okretištu tramvaja u Dubravi. Kaže on jedan šal 850 bahta, a dva za 1500 bahta. Rekoh ljubazno: ”Nabijem te 1500 puta. Jučer sam vidio takav isti za 200.” On: ”Nemoguće. Nije ista kvaliteta. Vidi ovaj materijal. Moji su bolji. Dat ću ti dva za 1000.” Ja: ”1000 bahta nisam nikad vidio u životu. Imam 500 i to mi je da preživim do kraja tjedna.” Na kraju mi se smilovao i dao dva šala za 500 pod uvjetom da to ostane tajna. Naravno da sam mogao spustiti cijenu još više, ali tamo je prosječna plaća oko 350 eura pa sam bio široke ruke 🙂
Ogladnjeli smo nakon kupanja, a blizu plaže se nalazi zanimljiv restoran. Mladi chef Nikola Lesar, inače pobjednik druge sezone kulinarskog showa Masterchef, već osam godina živi u Tajlandu, a usred lockdowna je otvorio svoj drugi restoran ”Issara” na Phuketu. Restoran vodi s bratom Filipom koji je koktel majstor.
Ako vas zanima, Issara na tajlandskom znači Sloboda. Odem na drugi kraj svijeta da se maknem što dalje od Hrvatske, ali ne mogu pobjeći od Hrvata. Je l’ to Sloboda?
Ovdje smo možda i najviše potrošili do sada, ali hrana vrijedi svakog bahta. Umjerenost u jelu i piću za siromašne, ali ne i za Dragog Vođu.
Krenuli smo skromno sa Spicey Tuna tartarom, a onda smo otvorili Pandorinu kutiju. Jedno jelo bolje od drugog. Spomenut ću neke od delicija. Lazanje Chefa kuhinje, favorit Dragog Vođe. Poslao bi Chefa u Čučerje da mi majku nauči kako se pripremaju lazanje. Zadnji put sam jeo zagoreno tijesto s naznakama nekog miješanog poljskog mesa koje se zalijepilo za rastopljeni Podravec sir. Wagyu & Foie Gras Blue Cheese Truffle Burger – Nisam za šopanje gusaka, al’ ovo je tako dobro. Big Mac svima, a perverzni burgeri samo njima 🙂
Issara Crab Cakes ili što bi naš narod preveo: Kolači od raka (Iako ovdje nema K od kolača). Za desert je pao Matcha lava kolač s tamnom belgijskom čokoladom. Nakon deserta je najbolje naručiti još jedan desert. Coconut & Thai Rum Creme Brulee.
Svi su nam govorili da moram posjetiti Phi Phi otoke na Tajlandu pa smo u hotelu bookirali izlet. Postali su svjetski poznati kad je Phi Phi Le korišten kao lokacija za britansko-američki film ”The Beach”. Moja preporuka je da platite koji euro više i da idete u manjoj grupi, a ne s pola Rusije 🙂
Što će se tek dogoditi kad Dragi Vođa kroči tamo? Bespravna gradnja, betonizacija…. nebo je granica.
Imam obiteljsku WhatsApp grupu s dva buraza i sestrom koja se zove ”Tri šupka i drolja”. Poslao sam im ovu fotku s raširenim rukama, a najmlađi brat aka KRALJ PEHISTA je rekao: ”Da sam ja tako raširio ruke usred sunčanog dana, pogodio bi me grom.” Nije se divio kristalno čistom moru, pješčanim plažama, netaknutoj prirodi… Samo me upitao: ”Jesi stao na ježa? Ja uvijek stanem na ježa, zato više nejdem na more.”
Jedina mana ove predivne plaže Maya Bay je ta što se nalazi u Nacionalnom parku i tu je zabranjeno kupanje. Moguće je zakoračiti u more i eventualno se leći u pličaku za brzinsku fotku. Tina se žrtvovala.
Eva je imala plan da sljedeći dan dočekamo izlazak sunca na vrhu brda Nakkerd u Phuketu u blizini Chalonga. Tamo se nalazi kip Velikog Bude koji sjedi. Službeni naziv je Phra Phutta Ming Mongkol Eknakiri, skraćeno u Ming Mongkol Buda. Znam da postoje produhovljeni putnici, ali ja nisam jedan od njih, pogotovo ako produhovljenost podrazumijeva rano ustajanje, a ja sam na godišnjem odmoru. Rekao sam joj: ”Samo ti odi tamo i pošalji fotke, a ja ću to uklopiti u moju kolumnu kao da sam ja bio. Nitko neće znati.”
Lokacija je puna majmuna koji vam znaju ukrasti mobitel ili kameru ako niste dovoljno pažljivi. Neka vrsta majmunskog HDZ-a na Tajlandu. Ne može im nitko ništa.
Dok je Eva hodočastila, ja sam uživao u trosobnom Penthouseu kojeg sam ranije bio spomenuo. Nalazi se na četvrtom katu u Absolute Twin Sands Resort & Spa u Phuketu. Uvijek naglasim da mi je važan veliki TV. Nekad me uhvati nostalgija za domovinom pa želim pogledati reprizu Bujice.
Bazen i mini golf na rooftopu… Ne bu Dragi Vođa na godišnjem k’o Lidlić. Ne moram ni napominjati da sam u samo nekoliko sati oborio Svjetski rekord u Mini Golfu, što su zabilježile i brojne TV kamere. Sve može posvjedočiti i Tina.
U sklopu resorta nalazi se The Blue Mango Bar and Grill. Naručio sam odličan Pad Thai, tj. mislio sam da je odličan dok nisam skužio da ima više šećera od Coca Cole. Obavezno im napomenite da ne stavljaju šećer u umak, a i inače na Tajlandu to napomenite kad naručujete voćne smoothieje jer u sve stavljaju ogromne količine šećera ili još gore umjetnog šećera. Bez slatkog dodatka im je sve savršeno.
Možda nisam za šetnje u zoru, ali sam zato za bazen u podne i za business. Eva je dobila duhovno prosvjetljenje, a ja sam zahvaljujući njoj dobio poslovno prosvjetljenje. Ispijao sam koktel koji je bio na akciji u 4 popodne i razmišljao u sebi skromno: ”Takav sam genije… Kako se tog nisam ranije sjetio?” Naime, ideja je da napravim u Hrvatskoj, točnije u Čučerju veliki kip zlatnog JUDE. Hrvatska ima veliku povijest izdajnika i mislim da bi to mogla postati turistička atrakcija. Kažu da loši umjetnici kopiraju, a dobri kradu. Ja sam dobar umjetnik. Poslužio sam se tajlandskim dizajnom ispod kojeg ću sebi pripisati zasluge. Nadam se da ovo čita netko iz Turističke zajednice Hrvatske. Zadar ima morske orgulje i Pozdrav suncu, Međugorje Gospu, Split Dioklecijanovu palaču i kip Svetog Duje, a Čučerje Zlatnog Judu 🙂
Predzadnji dan sam se vratio u Cocoon APK Resort & SPA. Imali smo degustaciju Pakistanske hrane (Zapravo je vlasnik rekao da bolje stavim indijske, pošto imaju slične ili iste začine, a indijsku kuhinju je lakše izbrendirati.) Pakistanska/indijska hrana bez Tine i Mango smoothieja je kao selo bez crkve i škole. Pridružio nam se i kolega Ashan koji nam je organizirao izlet na Phi Phi otoke. Uvijek se nađe neki Juda koji naruči burger, ali Old School burger 🙂
Nastavili smo druženje uz bazen na rooftopu hotela gdje smo kasnije imali i Ruski after party uz DJ-a.
Zadnji dan sam posjetio Evu u luksuznom resortu Noku Phuket. Hotel je kao u nekoj mini džungli s pogledom na cijeli grad, a da se ne bi izgubili, svaki put kad idete u restoran, na bazen ili negdje, morate nazvati vozača koji u roku par minuta dolazi po vas.
Pogledao sam na novi Seiko sat i pomislio: ”Sad će napaćeni narod reć’ da je Dragi Vođa siromašan jer da nije nosio bi Rolex.” Nije da Dragi Vođa nije ponio Rolex sa sobom, ali da sam ga stavio na ruku, onda bi kmetovi rekli: ”Eto, glumi da je imućan, a kupuje fejk Rolexe na Tajlandu.” Nije se još rodio tko bi sirotinji ugodio.
Na bazenu sam sreo tri učiteljice iz Kine koje su ujedno i predstavnice navijača Cibone u toj dalekoj, ali prijateljskoj nam zemlji. Nagovorio sam ih da otpjevaju: Heja, Heja Cibosi 🙂
Na bazenu sam upoznao i super zanimljivu obitelj iz Švedske. Ovim putem im se zahvaljujem na svom voću s kojim su me hranili tijekom dana, a za koje osim ananasa, nisam naravno nikad čuo. Sami je Tae Kwon Do majstor, a njegov prijatelj je bivši švedski košarkaš i veliki obožavatelj Cibone. Poznaju nas u svijetu i po košarci, a ne samo nogometu.
Mislio sam da će mi ovdje oderati kožu u restoranu, ali cijene su identične kao i na drugim mjestima. 10 eura ručak 🙂
Nakon cjelodnevnog druženja, Eva i ja smo se uputili na aerodrom. Razmišljao sam koju poruku napisati za kraj? Tajland je predivna zemlja. Priroda, pješčane plaže, more… 30 stupnjeva svaki dan, ali vrućine nisu neugodne kao kod nas. Kišna sezona im počne negdje u travnju i traje do listopada. Hrana je fenomenalna i puno jeftinija nego u Europi. Konobari možda ne znaju najbolje engleski i nisu najbrži prilikom posluživanja, ali sve to nadoknade nevjerojatnom ljubaznošću i osmijehom kojeg ne skidaju s lica. Čak i u prometu nitko ne trubi, ali najbitnija stvar je da sam na Tajlandu visok. Svi su niži od mene. Konačno zemlja u kojoj mogu gledati ljude s visoka.Sad shvaćam zašto ovdje mnogi provode cijele zime. Jeftinije mi je biti na Tajlandu nego u Zagrebu. Sad kad se opet svi prijete s obveznim vojnim rokom i najavljuju nove ratove, ja sam siguran da ću braniti Hrvatsku iz dalekog, ali prijateljskog Tajlanda. Za nas domoljube, Tajland je ono što je 91. bila Njemačka 🙂
Imam li kakvih zamjerki?
Jednostavno im treba samo dobar consulting za turizam. Amateri rade svaki dan. Nisu nikad čuli za neradnu nedjelju, a da ne govorim o PDV-u koji je nekih 7% umjesto da sve zaokruže na 25%. Legalizirali su travu i prostituciju, a dobro znamo da to ne donosi novac nego samo mjesto u paklu. Mislim da bi netko od naših HDZ stručnjaka trebao posjetiti ovu napaćenu zemlju i objasniti im kako mi to radimo. Neka se ugledaju na profesionalce 🙂
Šalu na stranu, referirat ću se na početak kolumne. Ako su ovo Maldivi za siromašne, želim biti siromašan 🙂
PS: Povratak: Majka me zabrinuto nazvala i upitala: ”Jesi se vratio u Hrvatsku?” Odgovorih: ”Jesam.” Majka: ”Naravno da si se vratio. Ne bi se javio da si na Tajlandu. Hoćeš li doći na nedjeljni ručak u Čučerje? Nadam se da nam nećeš donijeti neku kugu? Možda da ipak odeš u karantenu prije?”
Preskočio sam karantenu i donio ukućanima darove. Stari je vidio neku vrećicu na stolu i upitao: ”Kakvo je ovo smeće?” Odgovorih: ”Nije smeće. To je sušeni mango.” Otac: ”U ovoj kući se ne jede suši!” Uzeo je jedan komadić, pomirisao ga i vratio na stol. Majka ga je upozorila: ”Ako si nešto dirao prljavim rukama, ne možeš to vratiti na stol. Životinjo! Sad to moraš pojesti!” S gnušanjem je uzeo komadić sušenog manga i stavio ga u usta. Imao je izraz lica kao da je stavio sapun u usta. Da mu se i svidio okus, ne bi to nikad priznao.
www.instagram.com/
