Kad jesen polako prekrije ličke doline, a jutra postanu gusta poput dima, Perušić otkriva svoje pravo lice – ono u kojem se svaki kamen, stablo i oblak nad Velebitom pretvaraju u tihi podsjetnik da priroda nikada ne žuri već sve radi u skladu s prirodnim redom i poretkom.
U to ovo doba godine krajolik poprima boje starog platna – oker, bakar, zlato i mahovina izmjenjuju se u slojevima koji šume pod nogama, dok vas miris lišća i pečenih kestena poziva da zastanete, duboko udahnete i nadišete se svježine. Kao i prostora beskrajne prirodne ljepote.
Gdje zemlja šapće priče iz drevne prošlosti – Pećinski park Grabovača
Samo nekoliko minuta od središta mjesta smjestio se Pećinski park Grabovača, jedinstven u Hrvatskoj i rijedak u Europi, gdje se ispod površine krije svijet tišine, kapljica i stijena koje već tisućama godina crtaju svoje fascinantne oblike. Na njegovih 6000 hektara nalazi se čak 29 istraženih speleoloških objekata, a tri špilje – od kojih je najpoznatija Samograd – zaštićene su kao geomorfološki spomenici prirode.
Samograd je prirodni hram pod zemljom: stotine stalaktita i stalagmita stvaraju prostorije koje dišu hladnoćom i vjekovima. Dok se penjete špiljskim stepenicama, svjetlo lampi obasjava kapi koje se pretvaraju u zrcala, a tišina je toliko gusta da gotovo čujete vlastiti puls. Kada izađete van, svjetlo dana djeluje kao ponovno rođenje – i upravo to je ono što Grabovača daruje: osjećaj povezanosti, tihe poniznosti pred snagom zemlje. Preporuka: obucite se toplo u špilji Samograd jer je temperatura i po ljeti prilično ugodno svježa.
Za one koji žele više, tu je Poučna staza Čovjek i krš, duga 3,5 kilometra, koja prolazi kroz šumu bukve i graba, uz tri špilje i jednu jamu, sve do najvišeg vidikovca parka na 743 metra nadmorske visine. S tog mjesta pogled obuhvaća kanjon rijeke Like, Ličko polje i veliki dio Velebita, a na jesen, kad se magla lijeno valja između brežuljaka, cijeli prizor djeluje kao prizori iz slika flamanskih umjetnika.
Planinarski raj i zlatni horizonti
Perušić je raj za one koji vole staze, a mrze gužve. Staza pet vrhova, duga čak 30 kilometara, spaja pet planinskih točaka – Grabovaču, Sklopaču, Metlaču, Risovac i Pećinski vrh. S visina se pružaju pogledi na jezero Kruščica i rijeku Liku, a ako skupite pečate s pet vrhova, čeka vas mala nagrada.
Ako tražite laganiju rutu, odaberite Matinu stazu, koju je osmislio planinar Mato Ćutić iz sela Sveti Marko. Duga je desetak kilometara, prolazi uz vrhove Debelu glavicu, Kašiku i Risovac, i pruža panoramske poglede na Perušićko polje i Gospić. U jesen, kad se oblaci povuku i zrake sunca presijeku maglu, vidik postane gotovo nestvaran.
Lička priča o zemlji, običajima i tišini
Najpoznatije kulturno blago ovoga kraja svakako je ličko nijemo kolo, ples bez instrumenata i riječi, čiji ritam dolazi iznutra – iz koraka i daha. UNESCO ga je uvrstio na popis nematerijalne svjetske baštine, prepoznavši u njemu rijetku vrstu tišine koja povezuje generacije.
A tu je i lička kapa, simbol ponosa i boli, rođena nakon Krbavske bitke 1493. godine. Njena crvena boja govori o krvi prolivenoj za dom, crna o tuzi, a spiralni vez o suzama koje su nosile žene čekajući svoje muškarce.
U Perušiću i okolnim selima još uvijek se čuvaju elementi stare narodne nošnje, rađene od vune, s finim čipkama i vunenim torbama, ručno rađenim opancima i kaputićima od sukna.
Kosinj – dolina svjetla i tinte
U blizini Perušića nalazi se Kosinj, mjesto koje je u hrvatsku povijest ušlo kao kolijevka tiskane riječi.
U Kosinju je, prema istraživanjima, 1483. otisnut Misal po zakonu rimskog dvora, prva hrvatska knjiga, samo 28 godina nakon Gutenbergova izuma. Tadašnji tiskar bio je Ambroz Katić, Kosinjanin koji je u povijest ušao tihim, ali neizbrisivim tragom. Kosinjsku dolinu danas krase prirodna čuda poput jele Car, najveće jele u Europi visoke 42 metra, i Pisanog kamena iz 1. stoljeća, na kojem su Rimljani urezali dogovor dvaju japodskih plemena o pravu na “živu vodu”.
Tu je i Kosinjski most, monumentalni kameni luk dug 70 metara, građen početkom 20. stoljeća tehnikom uklinjavanja kamena.
Rijeka Lika i jesenji mir vode
Rijeka Lika i jezero Kruščica poziv su na tišinu i promatranje. U vodi se ogledaju boje listopada, a površina miruje poput zrcala. Ribolovci ovdje pronalaze svoj mir — pastrva, šaran, amur i som samo su dio bogatstva koje skriva rijeka.
Na obalama se često može vidjeti i pokoji planinar koji se odmara, ili biciklist koji zastaje da napuni pluća zrakom koji još uvijek miriše na lišće, smolu i kamen.
Okusi jeseni i toplina ličkog stola
Nakon dana u prirodi, jesen u Perušiću ne završava šetnjom — ona se nastavlja u kuhinji.
Mirisi domaće peke, janjetine, ličkih sireva, škripavca i rakije koja grije kao pogled na ognjište, zaokružuju priču o kraju u kojem se hrana ne jede na brzinu, nego s poštovanjem.
U selima i seoskim domaćinstvima, lokalni ugostitelji nude jednostavnu, ali duhom punu gastronomiju – jela koja su nastajala polako, kao što se i ovaj kraj razvijao kroz stoljeća.
Kako doći
Perušić je lako dostupan – nalazi se uz autocestu A1 (izlaz Perušić), na pola puta između Gospića i Otočca. Možete doći autom, vlakom ili autobusom, a svejedno ćete na kraju poželjeti ostati duže.
Za smještaj birajte male obiteljske kuće, seoska imanja ili drvene kućice uz šumu, gdje se ujutro budi zvuk ptica, a ne budilica.
Tišina koja drži priču
Perušić nije mjesto koje vas pokušava impresionirati, nego ono koje vas polako vraća sebi.
Kad hodate po lišću koje šuška kao stari papir, kad čujete vjetar koji prolazi kroz krošnje i kad pogledate prema Velebitu koji spava pod oblacima, shvatite da ste stigli na pravo mjesto.
Jesen u Perušiću nema veze s klasičnim izletom, to je prostor u kojem se lako izgubiti kroz beskrajne predjele čudesne prirode, ali se još lakše pronaći sebe kroz tišinu i ljepotu ovog jedinstvenog krajolika.
Istraži i zaprati:
TZ Perušić
www.facebook.com/tzoperusic
fotografije: Nenad Buzjak, M.Paral, arhiv TZO Perušić
