Ž tem, Ž volim te! Ljeti, zimi, po kiši i pod opsadom njemaca. Stigao sam, sjedim na klupi uz Seinu, vino imam i pišem ljubavnu pedericu. To je Pariz jebo ga ja. piše Marko Mrkić (blog.putnik.tk)

Ljudi ovdje komuniciraju usnama, pogledom iskazuju divljenje, a sva se ta melankolija neprestano pretvara u magnoliju. Fale mi tvoji poljubci i žao mi je što nisi kraj mene u trenucima kada sunce ne zna za zapad. Oh, koliko se veselim tvome dodiru, ženstvenom i snažnom!

Ok, dalje.

Parizu, prijestolnica si stila i nisam lik koji prati proljeće/ljeto i Lagerfelda ali mi je zanimljivo kako i kaj isfuravamo. Zagreb je uvijek kasnio i kasnit će, toliko da stvari koje oni nazivaju retro, kod nas skromno tek dolaze na ulice. Ideja je inspirirat se tekstilom ovdje, za nas su to frikovi, za njih trendseteri! ☺

Ekipa tu ne fura zlatninu niti dijamante, ne furaju ni tajice/tange kombu, osim ak ne vidiš četu ‘fiš and čips’ prasica britanki kak kriče kojim putem nazad do hotela jer su se pijane krave pogubile. Neke stvari su zabranjene poput kroksica, a zimi uggsica. Isto tak oni što veći – ogromni seljački ‘reklama sam’ krokodili i konjanici ne dolaze u obzir.

Sve je decentno i ukusno, eventualno nabace koju žarku boju čarapa. Ono što je zanimljivo je karakter tih likova – ekipa koji ti iz vedra neba baci Sartra, a ovi stariji Dekarta. Sutra ću sjest na kavu i dnevnu špicu, uzet ću taj kroasan, diskretno gledat te ljude i upijat ljetnu parišku vibru. Čuo sam da se i ne peru puno, jebeno, sreća što je nešto hladnije a ne 416 stupnjeva.

Problem je, upijat vibru uskoro neće biti ni moguće jer će lokalci pobjeć iz grada, turisti invazivno napadaju!

E da, za večeras moram kupit sir jer #brijnabrij, skombat mini piknik, a čuo sam da ovdje gro ekipe pleše swing i da se ljeti okupljaju svaki dan na drugoj lokaciji, idem zavirit i uhvatit osnove!

Bizu bizu bizu ❤

Ljubim