Skinny chick travelling naziv je FB stranice gdje možete pratiti putovanja Pamele Konjevod, mlade djevojke koja je puno proputovala sa malo novca. O njezinim iskustvima putovanja, couchsurfinga, autostopiranja, kako je biti žena u tuđem svijetu ispičala nam je u intervjuu.

Tko je Pamela?

Pamela: Pamela Konjevod je osoba, ženskog spola, 173 cm visine, punih 53 kg težine i 26 godina starosti. Svaki opis van toga bi bio prekompleksan, uostalom onako kako ja vidim sebe, rijetko se slaže s mišljenjima drugih ljudi.  🙂 Bavim/bavila sam se svime i ničime, ali najdraži hobi do sada su mi – ljudi, ako me razumijete.

Zašto putuješ i kako si krenula u svijet putovanja? 

Pamela: Zašto putujem? A zašto ne 🙂 Bilo bi šteta ne pokušati upoznati i doživjeti ovu “kuglu” koju ja i tolika druga, različita bića koja  je nastanjuju nazivamo domom. Biram da mi mišljenje o svijetu i ljudima oko nas kreiraju moji vlastiti doživljaji i iskustva, a ne mediji i pretpostavke. U svijet putovanja krećeš otkad se rodiš, zar ne?  Od doma do škole (ili čega već) je isto putovanje, samo je pitanje kako ćeš doživljavati cijeli proces. Moj put do škole od par metara i put moga oca od par kilometara nije bio isti. Prva veća putovanja su se zbila kao i kod većine smrtnika, u školi. Prvo samostalno inozemno putovanje bilo je 2008. godine u New York, u posjet tadašnjim prijateljima.

Kako pronalaziš vrijeme i novac za putovanja?

Pamela: Vrijeme i nije toliki problem jer još uvijek glumim “neodgovornog” studenta. Novac pronalazim na jednako “neodgovornom” studentskom poslu koji mi daje slobodu uzimanja slobodnih dana.

Koje zemlje si do sada posjetila?

Pamela: Vjerujem da posjetiti neku zemlju znači cijelu ju proputovati stoga recimo da sam ove granice prešla 🙂 Albanija, Austrija, Bosna & Hercegovina, Bugarska, Crna Gora, Češka, Grčka, Irak, Italija, Mađarska, Nepal, Poljska, SAD, Slovačka, Slovenija, Srbija, Turska

Koje zemlje bi voljela posjetiti, a još nisi i zašto baš te?

Pamela: Što više putuješ, imaš osjećaj da nisi bio nigdje, stoga želim ići svugdje 😀 Na listi “moraš vidjeti prije nego umreš” su mi svakako Novi Zeland (čujem da je divna priroda), Australija i aboridžinska plemena (povijesni razlozi), Indija (hrana, glazba, ljudi – sve!) i zanimaju me islamske zemlje (nikakvi vjerski razlozi).

Od svih zemalja koje si posjetila, koje bi izdvojila kao najzabavnije, najljepše, a u koje se nikad više ne bi vratila?

Pamela: Ne bih stavljala etikete, ali bih izdvojila Nepal kao ključ koji je otvorio vrata mog uma. Do sada ne postoji zemlja/mjesto u koje se ne bih vratila. Ako me put tamo ponovo odvede, sigurno postoji i razlog za to. 🙂

Putuješ li sama ili nekog povedeš sa sobom?

Pamela: Pošto putujem autostopom, radim to uvijek u  paru, jer nemam dovoljno hrabrosti da to činim sama (a to je nešto što zavidim muškarcima). Najčešće putujem s ljudima koji  mi se jave da bi nekamo išli – no uvijek im dajem do znanja oko mog vrlo ograničenog budžeta.

Kako najčešće putuješ? Gdje spavaš kad si na putu? Što jedeš?

Pamela: Kao što već rekoh, u zadnje vrijeme najčešće putujem autostopom. Dakle, prijevozno sredstvo baš i nije nešto što mogu previše birati 🙂 Spavanje je najviše osigurano preko couchsurfinga, no prespavala sam i na autobusnim kolodvorima u Turskoj i u šatorima na usputnim livadama. Trudim se jesti što jedu i lokalci – street food je siguran dok god birate mjesta koja i oni pohode.

Kako izgleda jedan tvoj put?

Pamela: Ako radim plan puta to je isključivo zbog stopiranja – biranje ruta koje su prometnije. To ne znači uvijek da su te rute i najkraće, pa eventualno planiram i smještaj na nekoj od zadanih točaka na putu. Trudim se posjetiti  5 do 10 bitnih stvari grada u kojem se nalazim,  one koje “morate vidjeti “, no ne opterećujem se previše time. Već sam spomenula da mi je hobi – čovječanstvo, stoga mi je draže provesti vrijeme sa  lokalnim ljudima,  saznati što više o pravom načinu i stilu života (koji je često drugačiji od medijskih prikaza i pretpostavki). Volim čuti i vidjeti više o temama poput obrazovanja, zdravstva, posla, povijesti – svega po malo.

Što misliš o autostopiranju?

Pamela: Autostopiranje je teško objasniti u jednoj rečenici.  Na svojoj facebook stranici zato imam album s fotografijama koje prate priče o ljudima i doživljajima samo sa stopiranja.

Bila si sudionica utrke autostopera koju je organizirao Tomislav Perko. Kako si se odlučila na taj korak?

Pamela: To mi je bila valjda najbolja impulzivna odluka do sada 🙂 Planirala sam posjetiti prijatelja u Londonu na par dana. Dok sam švrljala bespućima facebooka u potrazi za avio ponudama, naletila sam na objavu jedne agencije o Tomislavu i tome kako traži suputnike. Kada je rekao da planira budžet za par tjedana koji bi meni bio potreban za par dana u Londonu odluka je pala. Ostalo je povijest 🙂

Kakvi su ljudi s kojima se susrećeš putem?

Pamela: Ljudi su svuda ljudi. Ima ih dobrih, ima i loših, ali najčešće se susrećem sa onima dobrima. Najljubazniji su do sada bili Turci i Iračani. Ne znam gdje ne vole turiste, jer se ne smatram turistom. Upravo zbog toga se moja iskustva razlikuju od klasičnih turističkih– barem ja vjerujem u to 🙂

Što je bilo najfinije što si probala, a što nikad više ne bi stavila u usta?

Pamela: Nisam nažalost još imala prilike isprobati pohane žohare ili skakavce, ali željno ih iščekujem kad se jednom dočepam i tog dijela Azije ili Afrike. Najfinije do sada – u Nepalu, Pokhara i crni čaj s đumbirom i limunom, te tibetanski kruh s medom (taj med je nekako drugačiji od našeg) i u isto vrijeme pogled na jezero – divota.

Neugodna iskustva na putu? Je li te ponekad strah?

Pamela: Moj moto je – jednog dana ću se ovome smijati, tako da do sada i ako je bilo neugodno prvim prepričavanjem je prešlo u smiješno iskustvo. Naravno da me strah, strah me sa svakim novim dizanjem palca – ali ne dopuštam da me to sprječava. Zdrav je to strah.

Koliko je teško biti žena u stranom svijetu, na putovanjima?

Pamela: Ponekad je zaista teško jer se ne osjećate uvijek sigurnom, pogotovo u islamskim zemljama, zbog načina na koji njihovi muškarci doživljavaju “zapadnjačke” žene. No opet, i muški suputnici na neki način profitiraju od nas žena jer ljudi imaju više povjerenja kad je ženska autostoperica u pitanju.

Što kaže tvoja obitelj na tvoj način života?

Pamela: Drugog izbora nemaju nego da prihvate. Starija sestra je najčešće taj filter između mene i roditelja, kojima je uvijek teže tako nešto prihvatiti pogotovo jer godinama već ne živimo zajedno pa nemaju toliko uvid u sva zbivanja.

Ljubavni život? Jesi se zaljubila negdje na nekom putovanju?

Pamela: “Zaljubiti se” je prejaki izraz… no recimo da sam upoznala neke zaista iznimne ljude zbog kojih srce zatitra 🙂

Član si CS zajednice, ugošćuješ mnoge ljude iz raznih zemalja. Kako stranci gledaju na našu zemlju, ljude, hranu…?

Pamela: Član sam CS zajednice otprilike 3 godine, ugostila sam preko 200 ljudi i to je također jedno od najboljih iskustava u životu koje još uvijek traje. Uvijek je zanimljivo doživjeti svoju zemlju njihovim očima. Strancima se uglavnom sviđaju Hrvati (ljubazni, nasmijani), Hrvatsku smatraju prekrasnom zemljom  (i ovdje govorim o ljudima koji su zaista mnogo toga vidjeli i proputovali).  Hrana im se naravno također sviđa, a posebno riba i fritule koje im spremim.

Tvoje mišljenje o hrvatskom turizmu?

Pamela: Turizam mi je struka stoga sam osjetljiva po tom pitanju. Ukratko mislim da možemo puno više nego što činimo. Nažalost, ono što mi trenutno činimo ide u krivom smjeru (no možda se ja varam). Voljela bih da je tako.

Vidjeli smo da voliš kuhat! Kako je došlo do te ljubavi?

Pamela: Kada živite bez mamine kuhinje vrlo brzo vam dosade pekarski proizvodi i brza hrana te počnete razmišljati o hrani koju konzumirate. Stoga se odlučite za borbu sa još jednim strahom – kuhanjem 🙂

Reci nam nešto o webu Kuhari i video receptima koje si radila za njih?

Pamela: Kuhari.com je web stranica gdje se gurmani druže. Online zajednica gdje sam upoznala super ljude i mjesto koje mi je svakodnevno pomaže u mojim amaterskim pokušajima pomoću  video recepata. Trudim se video receptima približiti ljudima neke druge kuhinje, koje zapravo koriste više manje iste sastojke kao i mi ali naravno na drugačiji način. Obično su to autohtona jela koje sam sama isprobala, potiču iz zemalja koje sam posjetila ili želim posjetiti.

Gdje se vidiš u budućnosti? Da li ćeš nastaviti putovati ili ćeš odabrati jedno od tih zemalja i tamo se smjestit?

Pamela: Razmišljanje o budućnosti me plaši stoga se trudim s time ne opterećivati. Svemir će valjda posložiti te stvari. Ali voljela bih se nastaniti negdje u Aziji ili Africi, radeći za dobrobit lokalne zajednice.

A kakav ti je plan za bližu budućnost? Neko novo putovanje?

Pamela: O takvoj budućnosti je lakše razmišljati 🙂 Početkom prosinca idem na 2 tjedna u Rumunjsku na tečaj meditacije, te početkom siječnja krećem na put po Europi od 3 mjeseca – a to će biti izazov sa 200€ u džepu 🙂

Poruka za sve putholičare a pogotovo one koji bi voljeli putovat a nikako da naprave prvi korak!

Pamela: Jednom sam pročitala: “Poanta putovanja nije da budete turist. Poanta je da doživite pravi rizik i avanturu kako se ne bi bojali ostatak svog života.” Nikada nije kasno, samo nađite način izlaska iz svoje komfort zone, osmijeh na lice i sretno !