Sandra je na Bali otišla po mir. Što je još, osim mira, pronašla na tom otoku. Što je vidjela, naučila. Saznajmo!
U prolazu aviona, između sjedala, s japankama u ruci i ruksakom na leđima prvi put sam se zapitala šta ja to zapravo radim. Jesam li ja normalna?? 16 sati leta, drugi kraj Svijeta. „Šta ako ovo…šta ako ono..“
Hodala sam prema izlazu kako su hodali i drugi. Šalter za vize. Traka za prtljagu. Nervoza. Šta ja to radim? Ok, sad si tu di jesi. Hodaj. U glavi vrtim konverzaciju od prije par dana; žene koje su van uobičajenog kruga su egzotične. E-gzo-ti-čne. Hodaj dalje, egzotična si. Sav nemir izgubio je snagu onog trena kad sam ugledala šumu kartona s imenima. Ne znam ni sama kako, ali između 150 natpisa odmah sam ugledala svoje ime. „Welcome to Bali Miss Sabjan.“
I tako je sve počelo.
Ja sam išla na Bali po mir. Onaj unutarnji. Željela sam se budit bez alarma i ići na večeru bosa. Vrijeme na Baliju teče u nekom sasvim drugom ritmu. Imala sam osjećaj da me netko stavio u vremensku kapsulu i poslao na otok na kojem vrijeme ne postoji. Kretnje su im profinjeno usporene, osmijeh rastegnut od uha do uha, oči nasmijane a riječi kojima ti se obraćaju pune poštovanja i prijateljstva. Bali – otok mira.
Religija je život. Život je religija.
Balinežani žive u skladu sa zakonima Karme. Ne radi drugima ono što ne želiš samome sebi. Bali broji preko 30 000 hramova, a svaka balineška, malo tradicionalnija obitelj, ima svoj kutak za molitvu u dvorištu uz kuću. Ujutro rano, prije odlaska na posao, u košaricama od palminih listova prinose rižu, voće te frangipani cvjetove kao darove Bogovima. Ritual štiti kuće i ulice od demona. Otok miriše na mirisne štapiće i kuhanu rižu. Vjeruju u ponovno rođenje te smatraju kako je svako novorođenče reinkarnacija predaka.
Iako Indonezija broji oko 17 000 otoka, Bali je multikulturalan te kao takav najotvoreniji za turiste. Oko 4 mil stanovnika, 5 različitih religija, sudar kultura i Svjetova a suživot teče gotovo harmonično. „Lain ladang lain belalang, lain lubuk lain ikannya.“ Ova izreka objašnjava sve ono što zapadnjacima stavlja upitnike nad glavom. Drukčija polja, drukčiji skakavci. Nemaju sva jezera istu ribu. Ne mjeri svijet po prostoru svog dvorišta. Izađi, zakorači, probaj, prihvati i vrati se tamo odakle dolaziš vidjeti kako se sve ono poznato pred tvojim očima mijenja. Kad putuješ sam dolaziš lakše u kontakt s lokalnim stanovništvom, imaš prilike vidjeti i čuti ono izvorno. Ja sam na ovome bila itekako zahvalna.
Kud god pogledaš nižu se rižina polja. Voda se slijeva s okolnih brda i natapa plantaže u obliku terasa. Ukoliko područje nije bogato vodom ili je pristup vodi otežan, seljaci se orijentiraju na plantaže orašastih plodova jer za njihov uzgoj voda nije toliko bitan faktor. Vozeći se prema sjeveru Balija nailazili smo na plantaže chillija, mandarina, začina. Poljoprivredom se bave većinom stariji ljudi. Mladi ne žele obrađivati polja.
Imala sam sreću da sam se zatekla na otoku pred Galungan festival. 210. dan po balineškom kalendaru kada se slavi pobjeda dobra nad zlim te se odaje počast Stvoritelju svega. Na sam taj, za njih poseban i svečan dan, posjetila sam jedino preostalo izvorno selo Tengganan u kojem ljudi još uvijek žive po prvotnoj tradiciji i običajima. Sa obje strane široke ulice nanizale su se prizemnice otvorenih vrata i podignutih zavjesa. Vrata stanovnika sela otvorena su svim dobronamjernicima a po potrebi će rado dodati i još jednu stolicu i pribor za jelo. Žene smo zatekli u izradi ukrasa od palminih grana i bambusa. Ispred svakog ulaza s jedne strane stoje zavezani pijetlovi, s druge strane psi i mačke. Iako je zakonom zabranjeno, većina balinežana sudjeluje u tradicionalno-religijskoj borbi pijetlova. U podnožju, između dva brdašca nalazi se sjenica koja služi kao mjesto okupljanja i upoznavanja za one koji su spremni na osnivanje svoje vlastite obitelji. Iako je donedavno bilo gotovo nemoguće i zamisliti, polako postaje normalno oženiti/udati se van zidina. Izvorni balinežani nemaju kaste. Ukoliko se neke obitelji pridržavaju zakona kaste, radi se o utjecaju/običaju donešenom iz Indije ili Šri Lanke. U moru hramova mene se dojmio hram Majke ili Majka svih hramova. Izgrađen je na nekih 900 metara nadmorske visine te sadrži ukupno oko 200 različitih građevina koje čine jedan hramski kompleks. Svakih sto godina, upravo u hramu Majke, održava se Eka Dasa Rudra – ritual koji pročišćava te stvara balans između bogova i demona. 11 demona, od kojih je Rudra najmoćniji, treba biti transformirano kako bi se postigla ravnoteža, te je upravo to i razlog zbog kojeg ritual traje 11 tjedana. Izgradnju te renoviranje hramova na Baliju financiraju velikim dijelom sami vjernici te jednim manjim dijelom država iz fonda.
Mir.
Ne pamtim kada sam zadnji put postigla taj stupanj smirenosti. Na alarme sam već odavno zaboravila. Stranice knjiga upile su mirise kave i štapića. A na samom odlasku duhovni vođa (konobar) napisao mi je još jednu poslovicu;
• Jadilah kumbang, hidup sekali di taman bunga, jangan jadi lalat, hidup sekali di bukit sampah.
„Nije to tako lako za prevest, ali ti možeš zamislit da to znači kako je tvoj život baš ono šta ti sama od njega napraviš.
Jesi razumila?“ Jesam.
O jesam.
Sandra Sabjan
