Ljeto smo odlučili provesti u istraživanju Vijetnama, a prilikom kupovine aviokarata ukazala nam se mogućnost da posjetimo Hong Kong. Naime, mogli smo birati let sa dva ili jednim stopoverom i to u Helsinkiju i Hong Kongu pa smo odabrali ovaj sa dva i tako proveli jedan dan u Hong Kongu. Krenimo ispočetka.

Krenuli smo u rano jutro automobilom prema Budimpešti. Uzbuđenje je bilo na vrhuncu čak i kod Messija. Za one koji ne znaju, Messi je naša bijela čupava maza koja nas uvijek ispraćuje kada idemo na put.

Standardna procedura na aerodromu, ukrcavanje i evo nas već u Finskoj. U Helsinkiju smo imali stopover od sat vremena taman za prolazak carine i ukrcavanje na slijedeći avion. Ono što nam je bilo novo je što ovaj put stajemo u red za EU. Baš smo bili nekako uzbuđeni što ćemo prvi puta samo proći lagano kroz carinu, ali ispostavilo se da nije baš tako. Na EU šalterima gužva, gužva, gužva, nekoliko redova, a u svakom barem dvadeset osoba i sve ide jakoooo sporo. Ajmo mi na moderan šalter. Naime, ako imate biometrijsku putovnicu ne morate stajati u redu i čekati da vam striček ili teta lupe žig već možete na biometrijsku provjeru. Provjera uključuje skeniranje putovnice te vašeg lica, međutim, iako mi putovnica bila nova novcata i još je mirisala na gužvu iz Petrinjske, nije prolazila skeniranje. Teta carinica koja tamo pomaže tri puta me pitala da li smo sigurno ušli u EU, sigurno nije gledala prijenos fešte iz Zagreba. Na kraju smo zaključili da ipak moram na šalter da vjerojatno još nismo u sustavu. I tako čekamo mi u tom EU redu i čekamo, a avion uskoro polijeće, i to ti je EU.

Taman stižemo na ukrcavanje, Finnair i let od 10 sati nas već čekaju. Volim ove dugačke letove, avion je ogroman i udoban, zabava je raznolika od igara do filmova i serija, a i hrana je ukusna. Imali smo čak i live prijenos polijetanja, na avionu su postavljene dvije kamere pa možete pratiti let iz perspektive pilota. Let smo proveli uživajući sa Sheldonom i njegovom ekipom.

U Hong Kong stižemo u rano jutro, a slijedeći let nam tek kasno popodne, skoro cijeli dan imamo za istraživanje grada.

Međunarodni aerodrom Hong Kong izgrađen je na otoku Chek Lap Kok što je zanimljivo kada gledaš kako se spuštamo i vidiš kraj otoka i nadaš se da će se avion zaustaviti prije nego dođe do ruba. Huh, prizemljeni na otok, ne u vodu.

Hong Kong je posebna regija Narodne Republike Kine (kao i Maccao). Hrvati prilikom posjeta Kini trebaju imati vizu, međutim za Hong Kong nam nije potrebna što nam ubrzava prolazak carine.

Sa otoka, odnosno aerodroma u grad vozi vlak Airport Express (povratna karta cca 10€, 30min). Silazimo na Kowloon stanici odakle voze besplatni busevi, a naš plan je bio stići do Tsim Sha Tsui Promenade. Buseva je bilo puno pa nismo znali koji je pravi, odlučili smo pitati vozača, al on nam je samo rekao: pssst. I onda smo vidjeli naljepnicu na busu: don’t talk with the driver – koje se očito jako striktno drže čak i kad bus stoji.

Vrijeme u Hong Kongu je ubitačno, vruće, vlažno, kišovito, uglavnom mokri ste stalno, bilo od kiše ili vlage.

Prva postaja nam je Avenue of Stars, šetnica sa zvijezdama posvećenim lokalnoj filmskoj sceni, nešto kao u Hollywoodu ili Opatiji. Ali, uopće nemaju Brad Pitta, ni Angelinu, a ni Gorana Višnjića, jedino koga smo poznali su bili Jackie Chan i Bruce Lee, a Brucea smo uspjeli čak nagovoriti da se fotka sa nama.

Lagana šetnja, pogled na ogrooomne zgradurine, i dalje nam je vruće. Dolazimo do Clock towera, toranj od 44 metra, jedini ostatak nekadašnje željezničke stanice. Ovdje je sada pristanište trajekata prema kojem smo mi krenuli. Sjedamo na Star Ferry, trajekt koji nas prebacuje na Hong Kong otok, poslovnu četvrt. Star Ferry trajekti voze još od davne 1880. godine, a tako i izgledaju, vrate vas u prošlost. Iako preko možete doći željeznicom ili cestom, vožnja trajektom je vrlo popularna i jeftina. Vožnja se plaća tokenom koji se može kupiti na aparatima u pristaništima za 0,20€.

Stigli smo do pristaništa Central gdje lovimo bus (cca 0,40€) koji nas treba prebaciti do uspinjače. I dok mi razgledavamo i fotkamo, bus nam ode ispred nosa, a ništa čekamo slijedeći. Busevi su na kat, kao doubledeckeri u Londonu i naravno da idemo na kat. I dok smo se mi smjestili, i dok je vozač krenuo eto ti pljusak, a bilo je lijepo sunčano, ah luda klima.

Uspinjača, Peak Tram, nas vodi na Victoria Peak planinu (552m), odnosno Peak Tower na nadmorskoj visini od 396 metara (cijena 6,5€ vidikovac i povratna za uspinjaču). U Peak Toweru je smješten shopping centar, restorani, kafići te vidikovac.

Taman kad smo se popeli počela je kiša pa smo na vidikovcu čekali da prestane kako bi vidjeli grad, ali oblaci se nisu dali, spustili su se toliko nisko da smo vidjeli samo njih i eventualno vrh neke od zgradurine.

U gradu se ima još puno toga za vidjeti, ali mi smo morali uloviti avion za susjedni Vijetnam pa smo krenuli prema aerodromu. Na kraju smo puno vremena proveli na aerodromu jer nam je let kasnio u polasku zbog gužve na aerodromu. E, to se zove aerodrom, avioni polijeću jedan za drugim i kad kažem avioni mislim na mrcine od aviona.

Zaključak je da ćemo morati izdvojiti jedno putovanje posebno za Hong Kong i ubaciti i Maccao jer stvarno se ima još puno toga za vidjeti. Tu su još zabavni parkovi (Ocean park, Disneyland, Noah’s ark…), tržnice (Temple street night market, Ladies market…), Big Buddha and Poi Lin Monastery, Sik Sik Yuen Wong Tai Sin Temple, muzeji, burne ulice i zanimljivi ljudi…, hm neki drugi puta.

Našu priču nastavljamo u Vijetnamu, uskoro! 😉

Više fotografija možete pogledati u galeriji: One day in Hong Kong