Spajanje nespojivog- dvije riječi kojima najbolje opisati ovu zemlju s dva lica.. Od Jeruzalema do Tel Aviva.

Napisala: Marta Erslan

Od religioznog i konzervativnog grada prožetog burnom poviješću do modernog i liberalnog središta prepunog mladih i poslovnih ljudi. Zašto bas Izrael? Definitivno jedno od najčešće ponovljenog pitanja uoči svakog mog putovanja..Ovog puta čak sam se i ja zapitala zašto. Pogotovo čitajući vijesti o dosad najžešćim sukobima Palestinaca i Izraelaca u pojasu Gaze. Slušanje svakodnevnih negativnih komentara od strane obitelji i prijatelja  nije odvratilo dvije lude glave od odlaska u tu ‘opasnu zemlju’ . I tu započinje odgovor na to učestalo i u jednu ruku iritantno pitanje ‘zašto’.

Prva stanica, Jeruzalem. Nestrpljenje koje se samo pojačavalo tijekom vožnje autobusom u taj sveti grad, primirila je izraelska glazba koja nas je na prvu oduševila. Jeruzalem je oduvijek u mojoj glavi bio posebna destinacija, nešto drugačije od svega dosad viđenog, gdje sam kad tad morala otići, uvjeriti se sama i doživjeti to. I potvrdilo se.. Spoj triju religija u jednom mjestu, jednom mjestu okruženom zidinama. Kako? Oduvijek sam se pitala. Kako je to uopće moguće? Dvije noći provedene u srcu Jeruzalemskog starog grada. Dani i dani nebi bili dovoljni za obilazak svakog kutka i svake ulice unutar tih zidina. S jedne strane Židovi, s druge Kršćani, a s treće pak Muslimani. I opet pitanje ‘kako’?

Izvan zidina, kraj maslinske gore, nebrojeno mnogo židovskih grobova uklesanih u stijenama. Sve ono pročitano u knjigama, gledano u filmovima, u tom trenu je preda mnom. Bez obzira kojoj vjeri pripadali(ili ne pripadali)  gledajući prizore u tom gradu, bez sumnje je jasno da se tijekom povijesti upravo tu događalo nešto veliko i posebno.. Višesatnu šetnju upotpunili su lokalci koji su nam sa zadovoljstvom pričali o događajima i vjerovanjima potkrijepljujući sve prizorima kojima smo okruženi. Posebnu čar daju mladići i djevojke Kfir brigade, najmlađe i najveće brigade izraelske vojske, čija sama pojava ostavlja bez daha..

Nakon predivnog zalaska sunca  ,ispunjenog neopisivom energijom, iznad Getsemanskog vrta, kreće naša šetnja između očekivanog i neplaniranog. Pustinjski put do najniže točke na Zemlji poznatoj kao Mrtvo more. Od slučajnog izlaska iz autobusa na neplaniranu stanicu usred ničega do neugodnog a ujedno urnebesnog susreta s nudistima u obližnjem mjestu. Sve je začinila “divlja” vožnja traktorom prema tom poznatom slanom jezeru koje smo s uzbuđenjem čekale. Da mi je netko rekao da ću biti u mogućnosti plutati na površini vode bez ikakvih pomagala ,ne bih vjerovala ,ali očaravajuća priroda opet je učinila svoje i omogućila ovaj nezaboravni trenutak. Pogled na riječima neopisivu pustinju Negev ,te pogled na Mrtvo more okruženo grumenima soli bez dodira ljudske ruke,jedni su od mnogih razloga zašto se vrijedi zaputiti u nepoznato i dopustiti srcu da zaigra od uzbuđenja.

Fotogalerija: