Josip Novosel sa portala Flash.hr vodi nas u Istru na festival Wine and walk by the sea – kako kaže: sunce, more, tartufi, malvazija, teran i zgodne istrijanke… to se ne smije propustiti. Pa ajmo u Istru.
Kolegica me nedavno nazvala i rekla da hitno moram doći u Istru. Rekoh joj “Ako se odcjepljujete, rado ću vam pomoći. Idem i ja s vama.” Ona: “Budalo! Ne odcjepljujemo se. U Novigradu se održava festival Wine and Walk by the sea.” Sunce, more, Tartufi, Malvazija, Teran, zgodne Istrijanke…. to nisam smio propustiti.
Život je savršen kad si popularni čučerski lifestyle blogger:) Došao sam u Novigrad u posljepodnevnim satima i smjestio se u centru u malom i zanimljivom obiteljskom hotelu Family Hotel Cittar. Namjerno naglašavam centru, jer sam snob.
Ubio sam oko i taman kad sam usnuo prekrasan san s Lidijom Bačić, zazvonio mi je mobitel i razbio romantičnu idilu. Frendica mi je rekla da obavezno odem na večeru u konobu Nino jer imaju vrhunske istarske delicije. Koje su to delicije bolje od avanture s Lidijom Bačić?
Razočaranost je splasnula čim je prva plata stigla na stol. Nisam htio pretjerivati pa sam naručio samo malo pršuta, sira, istarsku fritaju, fuže s tartufima, biftek i kolač. Ne volim se prejedati prije spavanja. Oduševio sam se. Fenomenalna klopa i ljubazni vlasnici. Imaju odlična domaća vina i sjajnu rakiju od biske. Mislim da će mi konoba Nino biti česta destinacija.
Da ne bi netko pomislio da sam postao vegan. Nedaj Bože! Ujutro sam bio pun kao trezor Nadana Vidoševića pa sam uzeo samo malo grožđa i jagoda za doručak i uputio se na vinske avanture. Sunce je obasjavalo moju prekrasnu čučersku glavu u kojoj se vrtila pjesma TBF-a ”Alles gut – Ništa mi neće ovi dan pokvarit”, a onda je sve krenulo po zlu. Osjećao sam se kao prase koje je shvatilo da neće postati lovac na tartufe, nego večera.
Zaboravio sam stopalice, a morao sam na 10 kilometarsku šetnju u novim Diesel tenisicama. ”Bože, zar ti nije dovoljno što sam nizak?” Doslovce sam obilazio ljude oko sebe i pitao ih poput Roma na okretištu u Dubravi ”Čaraaape, čaaarape?” Posudio sam ih na kraju od jedne ljubazne gospođe, koja ih je na svu sreću imala, ali u ne baš muževnoj, točnije rozoj boji. Rekoh sam sebi ”Jebiga, život ipak nije savršen. Bolje izgledati kao gay, nego dobiti žuljeve na nogama.”
Dok sam tako šetao kao Modni mačak iz Čučerja, skužio sam koliko smo svi postali površni. Uništile su nas ove društvene mreže. Samo gledamo kako ćemo ispasti na fotki i šta će netko reći o nama. Odlučio sam zaboraviti na činjenicu da imam roze čarape i uživati u ostatku dana. Nakon par čaša Malvazije, probudio se u meni Alen Vitasović i život je opet postao lijep.
Hodali smo cijeli dan, a u jednom trenutku mi se kolegica počela meškoljiti. Upitah ju ljubazno “Sere ti se?” Ona “Da, al izdržat’ ću do wca.” Ja “Mogli bi pokrenuti novi festival – Shit by the Sea.” Nije joj se svidjela moja ideja. Zabranila mi je da pišem o ovom, a ja sam joj obećao da to neću spomenuti. Nakon sedam vinskih postaja počele su mi se priviđati stvari. Učinilo mi se da vidim duhove ispred sebe.
Pitao sam kolegicu dal’ i ona vidi Mirogojske mališane kako lebde oko nas, a ona je rekla: ”Previše si popio! Nisu to duhovi, nego tenisači na retro teniskom turniru koji se organizira u Novigradu. Pogledaj teren.’‘
Možda sam ipak previše popio, ali zbog toga sam i došao u Istru. Malvazija je iz Raja izašla:)
Duhovi su bili priviđenje, ali zgodne Istrijanke sigurno nisu. Jedna ljepša od druge. Kad malo bolje razmislim, ja uopće nisam puno popio. Čak sam popio manje nego kod svojih u Čučerju.
Problem je u istarskom vinu. Naime, Istrijani koriste grožđe kao glavni sastojak za proizvodnju vina, dok moji u Čučerju grožđe koriste samo u tragovima. To su dvije potpuno različite škole. Mojima je kvantiteta uvijek bila važnija od kvalitete.
Otac i majka od jednog trsa dobiju stotine litara čučerskog eliksira mladosti, dok Istrijanima treba puno više grožđa za par kapi Malvazije. Okus vina nije drukčiji samo zbog večeg udjela grožđa, nego i zbog pakiranja. Naime, moji koriste najkvalitetnije plastične karnistere iz kojih prvo isperu motorno ulje i tek onda uliju vino. Istrijani više preferiraju staklene boce, butelje, tako da vino kod njih nema onaj PVC šmeh.
Nakon sedam gastro-vinskih postaja uputili smo se na lokalnu feštu na kojoj smo nastavili u revijalnom tonu. Mještani su rezali kobasice i pršut, a butelje malvazije su tekle kao suze radosnice Jadranke Kosor kada dobije novi broš. Odlična atmosfera. Mene je najviše oduševio sladoled od Terana. Nema tog Albanca koji može napraviti takav sladoled. Azimi a Ljeti, mijenjaj profesiju.
Novigrad je stvarno prelijep grad, a ljudi su izuzetno ljubazni i stvarno žive za turizam. Savršena destinacija za ljetni odmor, ali i vikend bijeg iz Zagreba, ali i iz bilo koje druge obližnje destinacije. Jedva čekam novi Wine and Walk by the Sea i bijeg u Istru. Predložit ću blagajnici Željki da počnu prodavati tartufe u Dioni. Zašto i mi kontinentalci ne bi uživali u istarskim delicijama?
Osjetio sam kako sam napunio baterije u Novigradu i bio sam spreman za nove poslovne poduhvate, a jedan od njih je bio i snimanje remake-a kultnog SF klasika – 2001. Odiseja u svemiru. Moj remake se zove ”Odiseja 2017. u Čučerju”, a specifičan je jer je snimljen s budžetom od nula kuna i to samo s rekvizitima koji su bili dostupni u Majci svih vukojebina – Čučerju.
