Norveška-”zemlja 1000 fjordova”. Ledenjačka jezera i vodopadi koji izlaze iz stijena. A sve je to nastalo u ledeno doba erozivnim radom ledenjaka. I još uvijek oduzima dah posjetiteljima.

Napisala: Višnja Matotek

Put u Dansku i Norvešku planirao se više od šest mjeseci ali je nekoliko dana prije ukrcavanja na trajekt za Norvešku doživio promjenu. Skratili smo posjetu Oslu da bismo uspjeli u plan puta ugurati Stavanger i Lysefjord. Kakva bi to bila posjeta Norveškoj bez da se vide pravi fjordovi? S obzirom da se uz Lysefjord nalaze dvije najpoznatije norveške turističke destinacije, Kjeragbolten i Preikestolen, nije bilo puno razmišljanja. Plan je bio posjetiti Kjeragbolten na putu za Stavanger jer se on nalazi na jugoistočnom dijelu fjorda, dok se Preikestolen nalazi uz sjeverozapadni dio fjorda pa to ostavljamo za neki drugi dan. Lysefjord je dug samo 42 km ali je najposjećeniji, prvenstveno zbog blizine grada Stavangera i velikog broja turista koji se tu iskrcavaju s  kruzera. Inače, najduži norveški fjord je Sognefjord čija dužina iznosi 205 km i drugi je najduži fjord na svijetu. Ali zato nosi titulu najdubljeg jer ima dubinu od 1308 metara.

Iskrcavamo se s trajekta u  ranim jutarnjim satima u norveškoj luci Larvik. Pred nama je više od 6 sati vožnje do Lysefjorda i planine Kjerag. Zbog manjka autocesta i vožnje po planinskim uskim cestama, sporije nižemo kilometre. Ne pomažu ni prekrasni vidici i panorame zbog kojih  često stajemo i fotografiramo. Na ugibalištima uz cestu nalaze se parkirani kamperi i automobili jer u Norveškoj, kao i u ostalim sjevernoeuropskim državama, smijete kampirati gdje god želite. Cesta koja vodi prema planini Kjerag otvorena je samo od svibnja do listopada i u tom vremenu stanovnici nizinskih sela tu ostavljaju svoje ovce, koje bez žurbe šeću po cesti ili uz cestu, pa treba paziti i na njih.

Na parkiralištu kod vidikovca Oyardstolen plaćamo parking za auto 200 norveških kruna Oko 200 kn) i razgovaramo s čovjekom koji tu radi. Pita odakle smo i na naš odgovor da smo iz Hrvatske dobivamo veliki osmijeh i komentar da jako voli Hrvate jer su sagradili ovo sve oko nas-veliko parkiralište i restoran.  A tko će se drugi primiti tog posla, gradnje nečega usred ničega, nego Hrvati? Možda čak Međimurci? Na kraju je odjurio do svog automobila i izvadio prepoznatljivu crveno-plavu majicu na kvadratiće. Biti Hrvat u Europi u ljeto 2018. nakon Svjetskog nogometnog prvenstva bilo je baš super!

Parkiramo auto i spremamo se za uspon do Kjeragboltena, ogromnog kamena koji se zaglavio između dviju stijena na planini Kjerag na visini od jedan kilometar iznad Lysefjorda. Navodno još prije 10 000 godina. Do kamena imamo 5 km, 3 strma uspona (i spuštanja) i 3-5 sati hoda, ovisno o kondiciji-piše na ploči na početku staze. S obzirom da se trenutno nalazimo u najtoplijem ljetu u Norveškoj i najtoplijem ikad izmjerenom danu na ovoj planini, a  temperatura će u toku dana rasti do 20 stupnjeva, dobili smo upute da ponesemo puno vode sa sobom. Uspon je dosta zahtjevan i često jako strmi po uglačanom kamenju. Srećom, daleko je od bilo kakvih većih gradova pa nema gužve na stazi.

Nakon 3 sata hoda i čestog zastajanja zbog fotografiranja, konačno dolazimo do Kjeragboltena. Oni najhrabriji odmah staju u red koji se stalno stvara kako ljudi dolaze. Samo da stanu na taj kamen i osjete uzbuđenje i vjerojatno strah. Mi manje hrabri dobivamo zadatak zabilježiti drhtavim rukama  tu adrenalinsku ludost na fotografiji. Nakon što odahnemo jer se nitko nije strmoglavio u ponor, možemo krenuti natrag. Opet tri sata uspona i silazaka ali sad su već noge umorne a voda je pri kraju.

Drhtavih i umornih nogu dolazimo do automobila i počinjemo glasno maštati o tušu i krevetu. S obzirom da smo na putu već 30-tak sati, sa samo sat-dva spavanja u tom vremenu, poruka koju smo dobili u tom trenutku, kojom nam se otkazuje današnji smještaj bila nam je hladan tuš. Usred  planina smo, negdje u Norveškoj, što sad?! Srećom, uskače agencija preko koje smo rezervirali smještaj i dragi Norman iz Filipina, koji je očito radio noćnu smjenu, rješava problem.  Imamo smještaj! Možemo nastaviti maštati o tušu i krevetu, samo se treba spustiti s planina i doći do Stavangera. Oko 140 km i dva i pol sata vožnje.

Stavanger je treći po veličini norveški grad sa 120 000 stanovnika. Nastaje u 12.stoljeću na jugozapadnoj norveškoj obali. Nagli razvoj doživljava tek u drugoj polovici 20. stoljeća kad su u blizini otkrivena nalazišta nafte i plina. Danas se smatra središtem naftne industrije u Norveškoj. To utječe i na cijene života u gradu te se smatra jednim od najskupljih gradova na svijetu. U samom središtu grada nalazi se preko 170 drvenih bijelih kuća koje datiraju iz 17. i 18. stoljeća, i zaštićene su kao kulturna baština. Uz živopisni i veoma posjećeni centar grada, Stavanger je poznat po mnogim festivalima koji se održavaju tokom cijele godine. Od različitih sportskih događaja i muzičkih festivala do međunarodne regate za jedrenje za mlade na velikim jedrenjacima (The Tall Ships Races) na koju smo mi naišli u vrijeme kad smo se nalazili u gradu. Duž luke Vagen nalazio se privezan ogroman broj jedrenjaka koji su se mogli posjetiti i istražiti, a na obali na nekoliko pozornica odvijali su se koncerti. Bučno i živopisno.

Nakon dana odmora ponovno krećemo u planine, prema Lysefjordu i Preikestolenu, stijeni koja stoji  604 m  iznad fjorda. Na vrhu stijene nalazi se ravni plato veličine 25 sa 25 m te je zato i dobila naziv Preikestolen=Propovjedaonica. Ta je turistička atrakcija dostupna cijele godine, međutim u zimskim mjesecima je potreban veliki oprez zbog skliskog kamenja po kojem se treba penjati. Od parkirališta gdje ostavljamo auto, i opet plaćamo 200 NRK, imamo uspon 4 km i predviđeno hodanje od 1-3 sata. Vrijeme hodanja više ovisi o gužvi na stazi nego o kondiciji. Blizina Stavangera znači i puno više turista. Dijelom staza prolazi močvarnom dolinom, ali ima i veoma strmih dijelova. Kad konačno stignemo na Preikestolen otvaraju se prekrasni vidici na Lysefjord i okolne planine. I opet čekanje u redu da se stane, ili sjedne, na sam rub stijene za odličnu fotografiju. Malo uživanja u pogledu uz sendvič i energetsku pločicu, i spremni smo za povratak.

Posjetili smo samo jedan od tih 1000 norveških fjordova ali oduševljenje prirodnim ljepotama Norveške potrajalo je još dugo nakon povratka doma.  I  nakon dvije godine još se uvijek rado prisjećamo prekrasne norveške prirode.