Nikolina je odlučila iskoristiti svoju hrabrost i ne čekati na ljude oko sebe, spakirala se i potpuno sama otišla u Tajland. Inače je možete pratiti na njezinom kulinarskom blogu The slice of life, a kako se provela u Tajlandu pročitajte u nastavku.
Tajland… od kuda da krenem? Kako dostojno predstaviti taj raj na zemlji? Čini se nemoguće, no pokušat ću… i krenuti od početka 🙂Prije gotovo dva mjeseca, u studenom 2015., provela sam tri tjedna putujući Tajlandom. Potpuno sama. Od kuda mi hrabrosti za takav pothvat, pitali su me mnogi? Ja to definitvno ne bih nazvala hrabrošću. Više životnom željom koja je jednostavno morala biti zadovoljena. Jedna od onih stvari koje morate napraviti da bi se osjećali potpunima i došli u dodir s onim unutarnjim “ja”.
Gledajući spot za ovu pjesmu zaljubila sam se u tu zemlju na prvi pogled… u njene krajolike, džungle, prekrasne pješčane plaže pune majmunčića, čisto tirkizno more, njenu bogatu kuhinju, životinje… spot sam pogledala iznova i iznova, pa sigurno jedno pedesetak puta. Gledajući taj raj na zemlji, u meni se pojavila ideja o odlasku tamo. Isprva je to bila samo ideja, no ubrzo je prerasla u jedan od žarko željenih snova, za koji sam znala da će se ispuniti prije ili kasnije. Kakav je Tajland, pitate se? Još ljepši nego što sam mogla zamišljati.Igrom slučaja, putovala sam sama. Klasična hrvatska priča, koga god pitaš ili nema vremena, ili nema novaca, a istina je zapravo da većinom imaju druge priroritete. Misao koja mi je kružila glavom, i za koju mislim da je prilično točna, bila je da ako ću stalno načekavati nekoga u životu, nikada neću ni otići. Sve sam organizirala sama, našla prilično povoljnu kartu i – krenula!
Bangkok
Nakon gotovo dva dana provedena po zračnim lukama i avionima, sletjela sam u Bangkok. Nakon početnog šoka što se tiče količine ljudi, gužve i prometa, odlučila sam prespavati večer i sljedeći dan krenuti u avanturu.
Priznajem, u početku me bilo dosta strah. Inače nemam naviku putovati sama, ovo je bio prvi takav put, i odmah se odlučim na drugi kraj svijeta i Bangkok! Grad koji nikad ne spava, sa svojih gotovo 8 milijuna stanovnika koji uvijek užurbano negdje jure na svojim motociklima, tuk-tukovima, taksijima. Već sljedeći dan bilo je puno bolje. Obilazeći grad i upoznajući te ljubazne ljude, shvatila sam da se zapravo uopće nemam čega bojati. Do kraja mog solo putovanja ta se tvrdnja pokazala potpuno točnom. Ni jedno jedino negativno iskustvo nisam imala, ljudi su stvarno divni, preljubazni i stalno se smiju, pokazujući zašto mnogi Tajland nazivaju “zemljom osmijeha”. I to ne onim lažnim, kako ja znam reći, “zapadnjačkim” osmijehom, nego pravim, iskrenim osmijehom koji dolazi iz srca. Tako skromni i siromašni ljudi, a tako dragi i dobri. Imate osjećaj da bi vam sve dali, iako neki nemaju gotovo ništa. Nakon što sam se vratila, često znam reći ljudima koji me pitaju da li me bilo strah, da sam se sigurnije osjećala na Tajlandu nego ponekad na zagrebačkim ulicama.
Od moje prve večeri u Bangkoku, doživjela sam hrpetinu iskustava – od obilaženja famoznih budističkih hramova Bangkoka i povijesnih gradova poput Ayutthaye, do plutajućih tržnica i poznatog mosta na rijeci Kwai. 
Ono na što bi eventualno trebalo paziti u Bangkoku su tuk-tuk vozači i taksisti koji vas hoće malo “oderati”. Za prijevoz od aerodroma do centra na primjer, ne pristajte na cijenu veću od 400-450 bahta. Iako je i to malo peviše, ali manje od toga ja nisam uspjela iskamčiti 😀 U Tajlandu se taksimetar ne pali, nego vozači uglavnom “bubaju” neke svoje cijene i zato je bitno da se cijena uvijek prije dogovori. Da Vas ne bi provozali na više strana 🙂 Ako imate jedan slobodan dan u Bangkoku, a ne idete na cjelodnevni izlet, preporučam The Grand Palace, njihov kompleks palača, hramova (tamo je njihov najsvetiji hram, hram smaragdnog Bude). U blizini su i Wat Pho i Wat Arun pa to sve možete obići u jednom danu. Ulaz u Grand Palace je malo skuplji, no stvarno se isplati vidjeti ako Vas zanimaju takve stvari. Hramovi su im otvoreni do nekih 15:30-16 sati pa se poslije ne isplati ići obilaziti.
Chiang Mai
Drugi grad kojeg sam posjetila bio je Chiang Mai, najveći grad na sjeveru Tajlanda. Ovdje sam doživjela brdo fantastičnih iskustava. Chiang Mai je grad s oko 200 hramova, stoga je logično da sam puno vremena provela u njihovom razgledavanju.
Za bookiranje izleta za područje Chiang Maija ja sam koristila ovu stranicu. Stvarno nisam imala nikakvih problema, super stvar kod tih tajlandskih agencija je što napišete točnu adresu svog hotela i onda oni dođu po vas, i isto tako vas nakon izleta vrate u hotel! Odlična stvar da ne morate lutati okolo.
Osim hramova, tamo sam posjetila i najvišu planinu na Tajlandu, Doi Inthanon, vidjela kako žive planinska plemena u svojim vrlo skromnim selima, planinarila kroz šume i “raftala” kroz rijeku na bambusovoj splavi. Posjetila sam i poznati Golden Triangle, granicu tri zemlje – Mianmara, Laosa i Tajlanda. Čak smo bili na pola sata u Laosu na tržnici, gdje je najveća atrakcija (s razlogom) njihova poznata rakija od zmije/kornjače/guštera, ili tigrovog penisa! Pa Vi birajte 😀 Na tom izletu posjetili smo i White Temple, vrlo lako moguće jedini bijeli hram u Tajlandu 🙂 Hram je zbilja prekrasan prizor kakav se ne viđa svaki dan, i osobito se ističe, budući da su njihovi ostali hramovi vrlo šaroliki i izgledaju kao da su cijeli optočeni zlatom.
Jednu večer bila sam i na takozvanoj “kantoke dinner”, tradicionalnoj tajlandskoj večeri uz hranu i ples. Predivno! Dobijete svoj stolić s brdom hrane i pića, te cijelu večer uživate u tajlandskim plesovima 🙂No iskustva koja su mi se osobito urezala u sjećanje i koja će uvijek imati posebno mjesto u mom srcu, su upravo
Zadnja tri dana Chiang Maija nisam bila u gradu, nego sam se preselila u šumu udaljenu sat vremena vožnje, u prekrasne bungalove u džungli. Vlasnica je Amerikanka koja divno vodi posao, ako bookirate izlet preko nje, na trekking kroz prekrasne planine će Vas voditi lokalni ljudi koji tamo žive u selima, slonove ćete hraniti, kupati i jahati, i to bez onih nepotrebnih, teških, čeličnih stolaca. Vlasnica ovih predivnih bungalova se bori protiv toga, kao i za obrazovanje lokalnih djevojaka iz siromašnih sela.
Još jedno iskustvo o kojem će više riječi biti u sljedećem postu je svakako i školica tajlandske kuhinje, za mene upravo savršeno provedeno prijepodne 🙂
Phuket
Nakon 8 prekrasnih dana u Chiang Maiju, sjedam na avion i pravac Phuket – šećer na kraju: odmor, plaža, sunce, pijesak, kokteli,… good times! Na Phuketu sam uglavnom uživala na plaži i najveća briga mi je bio pijesak koji se zavlači svugdje 🙂
Osim Phuketa, obišla sam i prelijepa otočja, kao što su Phi Phi otoci (na kojima je sniman poznati film s Leonardom Dicapriom, Žal), Krabi otočje te takozvani James Bond otok, na kojem je 1974. sniman James Bond: Čovjek sa zlatnim pištoljem.
Neke od zanimljivih “crtica” o Tajlandu
- Tajlanđani su srdačni i ljubazni te je lako dobro se slagati s njima – jednostavno imajte širok osmijeh i puno se smijte 🙂 Budući da su budisti, vrlo su tolerantni i u najvećoj većini slučajeva će pokušati izbijeći bilo kakav sukob, raspravljanje, gubljenje živaca ili vikanje. Čak i za vrijeme najvećih prometnih gužvi! Nešto što naši ljudi nikad neće shvatiti 🙂
Tajlandski tradicionalni pozdrav je tzv. wai. Po naški, to znači da se Tajlanđani neprestano klanjaju jedni drugima, turistima, itd. 🙂 Wai je nastao od starog pozdrava kojim se trebalo dokazati da ni jedna strana ne nosi oružje. U Tajlandu je on prekriven zamršenim slojevima staleža, spola i dobi – svaki nalaže određenu visinu na kojoj se dlanovi kod naklona moraju držati. No, od turista se ne očekuje takvo poznavanje pozdrava, već je najjednostavniji način kopirati pozdrav kakav primite.- Tajland je kraljevina, a kraljevska obitelj je najcjenjenija institucija u Tajlandu. Kritiziranje ili klevetanje kraljevske obitelji smatra se uvredom veličanstva. I to tolikom, da može rezultirati zatvorskom kaznom! Nedavno sam tako čula za jedan slučaj gdje je muškarac osuđen na 20 godina zatvora jer je poslao uvredljivi sms o kralju! Stranci vjerojatno neće dobiti takvu kaznu, no mogu očekivati u najmanjem slučaju deportaciju iz zemlje.
- Budizam i budistički redovnici čine vrlo štovanu instituciju na Tajlandu, koja u društvenoj hijerarhiji dolazi odmah ispod kraljevske obitelji. Redovniku je zabranjeno dotaknuti ženu ili primiti nešto izravno od nje. Zbog toga žene u javnom prijevozu ne bi smjele sjediti pokraj redovnika, a ako žena nešto želi ponuditi redovniku, mora to učiniti preko posrednika ili staviti tu stvar negdje gdje je redovnik može sam uzeti. No, nije zabranjeno razgovarati s redovnicima – većina ih baš i želi isprobati svoj engleski.
Posjetitelji trebaju osobito paziti da se pristojno ponašaju u watima (njihovim hramovima) i ispred Budinih kipova. Žene moraju prekriti ramena ukoliko imaju majice na naramenice, a također moraju imati i prekrivena koljena. Svi koji ulaze u hramove moraju obavezno izuti cipele. Kada sjedite na podu, osobito u hramu, sakrijte noge iza sebe jer Tajlanđani smatraju stopala “najprljavijim i najnižim” dijelom tijela. Također, negdje sam pročitala da bi trebali prekoračiti preko pragova bilo koje zgrade wata, a ne stati na njih jer Tajlanđani vjeruju da jedan od devet duhova koji tu stanuju, žive u pragu! Huh…
Što se tiče izleta, svakako bi savjetovala onima koji idu na Tajland da si ih uzmu unaprijed preko neta. Ja sam si za Chiang Mai i većinu za Phuket uzela preko neta, razmišljajući da ću kad dođem u Bangkok i na Phuket bukirati još izleta na licu mjesta. No! To su definitvno bili najskuplji izleti koje sam bukirala, jer tamo agencije dosta hoće “oprat” za izlete. Za primjer, za izlet na James Bond otok (s Phuketa), agencije su htjele između 2500-3500 bahta, dok sam ja na netu platila 1200 bahta! Tako da, iz mog iskustva, stvarno se isplati uzeti prije sve izlete, ako vam nije problem tako si unaprijed sve isplanirati.- Nikad nemojte reći da ste prvi put u Bangkoku, ako vas pitaju vozači taksija i tuk-tuka. Oni imaju neke svoje “fore” koje onda znaju prodati turistima – ništa strašno, ali mene su tako recimo nagovorili da idem u ulicu gdje je kao baš samo danas neka super rasprodaja za turiste. Zapravo je to samo ulica sa zlatarnom i tekstilom, totalno nezanimljivo i skupo, a caka je u tome da tuk tuk vozači dobe nešto besplatnog benzina ako u ovim dućanima nešto kupite 😀 Tako da se ne dajte nagovoriti na to, ima puno zanimljivijih stvari za vidjeti u Bangkoku.
- Na Tajlandu je cjenkanje i više nego uobičajeno, čak bi rekla da je i obavezno jer se Tajlanđani jako vole cjenkati. Iako je na Tajlandu sve vrlo jeftino što se tiče hrane i suvenira, većina trgovaca će vam još barem malo spustiti inicijalnu cijenu. Samo nemojte biti preoštri ili zlonamjerni, jer, sjećate se, Tajlanđani su vrlo miroljubivi narod i to im se definitvno neće svidjeti 🙂
-
A tajlandska kuhinja? E to je nešto što zbilja trebate doživjeti! Osobno ju smatram jednom od najboljih kuhinja na svijetu i prakticirala sam je puno i prije odlaska na Tajland, a zašto je to tako, provjerite u sljedećem postu o Tajlandu i tajlandskoj kuhinji 🙂
