Nakon osvojene titule Masterchefa Hrvatske odlučio je putovati JI Azijom i isprobati razne delicije. Nikolu smo upoznali prije njegovog puta u daleku Aziju, a pošto je on ipak naš Međimurac zagnjavili smo ga još malo. Njegova skoro polugodišnja avantura je završila, ili nije… pročitajte u nastavku!

Opiši nam cjelokupno putovanje kroz brojke!

Nikola: Na put sam krenuo 19.08 i vratio se 29.01 – sveukupno 5 mjeseci i 10ak dana. Do sada sam prošao 6 država. Počeo sam s Kinom, pa Vijetnam, Kambodža, Tajland, Nepal i šećer na kraju – Indija. Uf, teško je točno izračunati koliko kilometara. Znam da je samo kopnenim putem pređeno više od 15,000 km, to je bez zračnih linija. Koristio sam apsolutno sva prijevozna sredstva – što je bilo jeftinije, to je bio moj izbor. Od tuk-tuka, auto rikši, trajekata, autobusa, vlakova pa do motora i deva.

Koja zemlja ti se najviše dojmila, zašto?

Nikola: Svaka zemlja ima svoj poseban čar, ali definitvno su mi zemlje Jugoistočne Azije bile najbolje – a tu mi vodeće mjesto drži Vijetnam. Vijetnam me toliko pozitivno iznenadio da mi je on bio prva opcija za traženje posla. Zbog ljudi, hrane, prirode i jednostavno opuštene atmosfere.

Šri Lanka je također bila u planu, a na kraju nisi išao, zašto?

Nikola: Šri Lanka je nažalost srezana s puta zbog mojeg idućeg projekta i puta koji je malo ozbiljnije naravi. Tiskalo me vrijeme, a i već sam dugo bio na putu, trebala mi je barem mala stabilnost.

Lokalni ljudi koje si sretao putem, tko je ti je najbolje ostao u sjećanju i zašto? 

 Nikola: Opet napominjem zemlje JI Azije. Vijetnam, Kambodža i Tajland imaju izuzetno ljubazne i srdačne ljude koji su spremni pomoći u svakom trenutki, a i otvoreni su prema strancima. Rado se pridruže za vašim stolom kad ste sami, ili čak u grupi.

 A naši ljudi? Jesi li sreo koga?

Nikola: Nije bilo baš Hrvata na putu – jedino me Franka, naša Šibenčanka koja radi u Pekingu provela kroz taj divan grad. Idući kontakt mi je tek bio u Tajlandu kad sam upoznao par Slovenaca, pa kasnije tek Nepal i Indija kroz koje sam nastavio sa našim dečkima.

Jesi ili imao problem na putu, sa ljudima, granice, vizama…?

Nikola: Nije bilo apsolutno nikakvog problema oko tih stvari. Sve je teklo kao po loju. Jedino je možda bio manji kaos na nepalskom aerodromu (neorganiziranost carinika), ali ni to nije vrijedno spomena.

Penjao si se i na Himalaju?

Nikola: Da, Himalaja je jedan od najdražih djelova puta. Trek je trebao trajati punih 12 dana, ali sam zbog slabog koljena morao odustati nakon 8. Došao sam do Mananga koji je na visini od 3540 m i služi kao baza za prilagođavanje na veće nadmorske visine. Na dan povratka prema početnoj točki me i uhvatila temperatura pa je bilo dobro i pametno što nisam forsirao dalje.

Annapurna je veličanstvena i svakim korakom imate dojam da ste u filmu. Još sad nisam svjestan tog treka, izgleda mi nerealno.

Ajmo malo na hranu! Što si sve neobično probao?

Nikola: Nije bilo kočnica oko gadljivosti. Jeo sam sve – od kukaca, juhe od krvi pa do poljskog miša i ukiseljene kože bizona. Jedino sam izbjegavao iznutrice (koje inače volim) zbog svježine i upitnog porijekla.

Što je bilo najfinije, a što više ne bi stavio u usta?

Nikola: Od tih “čudnih i bizarnih” stvarčica kao favorit izdvajam pržene crve koje je moguće kupiti ispred barova u Tajlandu. Odlična grickalica koja ima okus sličan cheetosima sa sirom. Odličan snack! A najgadnije je definitivno ukiseljena koža bizona. Uf!

Jesi li i nešto kuhao?

Nikola: Ovaj put mi je bio edukacijskog tipa, samo sam upijao informacije i bilježio zanimljive recepte i tehnike. Volim se primiti posla kad imam sve potrebne alate i namirnice, a to mi na putu nije bilo moguće. Test kitchen je kod kuće 😉

Što ćeš od naučenog/probanog često koristiti u kuhanju ?

Nikola: Zaražen sam s rezancima. Obožavam ih, pogotovo japanski ramen kojeg sam prvi put probao u Tajlandu. Posvetit ću neko vrijeme u pravljenju svojih rezanaca.

Balut, ražnjici od testisa, crvi, škorpioni, skakavci… kakav je okus?

Nikola: Balut je ukusan i ima okus kao pileća jetra, stvarno ništa loše osim izgleda. Crvi – već sam napisao, jako ukusni. Testise sam probao i prije, ništa posebno i novo. Skakavci i ostali kukci daju okus u ustima poput onog mirisa stočne hrane. Ništa gadljivo, ali nit’ ništa posebno.

Što ti je najviše falilo na putu?

Nikola: Kruh. Naučen sam da si želudac punim kruhom uz jušna i varivasta jela. Tog je bilo jako malo u Aziji.

Jel te ovo putovanje promijenilo? U kojem smjeru, što si naučio…

Nikola: Definitvno, druga sam osoba. Otvorili su mi se vidici u baš svim pogledima, od života pa do kuhanja. Glupo mi je nabrajati određene stvari, naučio sam puno toga o životu, i mislim da me to promijenilo na bolje – kako kao osobu, tako kao i kuhara.

Kakvi su planovi za dalje?

Nikola: Već kroz 3-4 tjedna letim natrag za Tajland. Upisao sam vodeći kulinarski fakultet u svijetu, Le Cordon Bleu, koji ima svoju školu u Bangkoku. U Tajlandu ću se zadržati idućih 13. mj – a kud dalje ? Just go with the flow 🙂

Tajland – kamo točno ideš, kada ideš, koliko ostaješ?

Nikola: Let imam sredinom ožujka, ako mi stignu sve vize na vrijeme – a to nikad nije tako. Plan je ostati 13. mj – kolko mi i traje školovanje. Odredište je Bangkok, ali skakutat ću po ostatku zemlje i istražit je koliko to god bude moguće. U planu su i okolne zemlje – Burma, Laos, Malezija… Ako će biti vremena, još i druge koje su malo dalje – ali definitvno samo JI Azija. Odlučio sam završit s njom prije nego skočim na drugi kontinent ili nastavim ka drugačijim kulturama.

Kulinarski fakultet? Zašto baš u Tajlandu?

Nikola: Edukacija je jedino u što me nije strah uložiti, pogotovo kada je u pitanju ovakva prestižna škola. Želim naučiti čim više tehnika i dobiti dobru podlogu za daljnje razvijanje mojih kuharskih sposobnosti. Le Cordon Bleu ima puno škola diljem svijeta – od New Yorka, pa eto – do Bangkoka. Bangkok mi je ostao u najboljem sjećanju od svih gradova – kako od street fooda, pa tako do ostalih aktivnosti. Užurban je i dinamičan, a meni to baš treba nakon mojeg sporog i već sad dosadnog Čakovca. Između ostalog, volim trope, a oni su mi udaljeni samo par sati vožnje od škole :).

Hoćeš li samo učiti ili?

Nikola: Uz fakultet ću i raditi po restoranima u Tajlandu. Cilj mi je pokupiti čim više znanja i različitih tehnika.

 Što nakon fakulteta? Možda neki restoran? Planiraš li se vratiti u Hrvatsku?

 Nikola: Još je prerano za davanje ovog odgovora. Nemam pojma – idem korak po korak, neću žuriti 😉

Nikolu možete pratiti na Facebooku.