Ljeto 2018. Najbolje ljeto, ljeto za pamćenje. Nogometna euforija, gomila emocija, Italija s obitelji i na kraju – NEW YORK!

Napisala: Tatijana Livajic – alliseeismagic.com

Ovdje nećete puno pročitati o znamenitostima, jer i ptice na grani znaju šta se u NY treba pogledati. New York za mene nisu Kip slobode, Empire State Building itd… Znamenitosti su samo jedan mali ukras, nešto poput modnog detalja ovog grada.
Još kao klinka sam maštala o tome kako ću putovati svijetom i uvijek bi mi se misli ukopale u tom New Yorku. Bio mi je kao san. Onda te život odvede u drugom smjeru, imaš posao, pa su djeca mala, pa kažeš sebi da ima puno važnijih stvari od ostvarenja vlastitih sanjarija.
Točno se sjećam tog dana. Sjedila sam u agenciji i tipkala neki Ugovor. Odjednom kao da me grom opalio direktno u glavu.
Ostavila sam sve što sam radila i ukucala na Google: „putovanje New York“.
Nakon toga : „ishođenje vize za Ameriku“.
Malo, po malo, u ruci sam držala dvije povratne avionske karte i dvije putovnice s vizom na 10 godina. S Hanom sam putovala kad je kretala u 1. razred osnovne škole, pa u 5. razred i sad kad je upisala srednju školu koju je željela. Ta naša druženja kad smo potpuno same, nam služe odlično za povezivanje, ali i znam da će vrlo brzo htjeti putovati s frendicama, pa sam možda ulovila i zadnji vlak.
Rezervirale smo hotel na 7 dana i krenule.
Vremenska razlika Hrvatska – New York je 6 sati. Stigle smo oko dva popodne po tamošnjem vremenu. Brutalno smo bile umorne, jer je nama u Hrvatskoj bilo već lagano vrijeme za spavanje.
Negdje sam pročitala da tu vremensku razliku najlakše preživiš ako odmah prvi dan stisneš zube i ne odeš u krevet, već se prebaciš na novo vrijeme. Tako smo i napravile. Smjestile smo se u hotel i krenule prema Times Square-u u đir. Toliko sam bila uzbuđena, euforična, puna očekivanja, a onda TRES!!! TOTALNO RAZOČARENJE! Još uvijek ne znam je li to bilo zbog umora, nespavanja, no u jednom trenutku sam se poželjela „isti čas“ vratiti kući. Našle smo se na cesti, među milijun ljudi koji su se užurbano kretali i naguravali. Toliku sparinu i zagušljivost nisam osjetila nikad. Koža mi se lijepila. Zaglušujuća buka sa svih strana i previše podražaja za sva osjetila. Hana je isto imala nekakav pokisli izraz lica, ali malo manje nego ja. Tražile smo mjesto gdje ćemo podići svoj NEW YORK PASS koji sam kupila on-line. Potpuno smo se pogubile, jer za razliku od Europe, tu nisam mogla hodati s navigacijom na mobitelu. Napokon smo pronašle ured koji smo tražile i to uz pomoć policajca..:-). Odlučile smo da nam je dosta i vratile se u hotel. Kad smo se odmorile u rashlađenoj sobi, odmah smo živnule i napravile plan.
Dalje je sve bilo genijalno.
Svako jutro smo se budile oko 7 sati, spremale i dok nije prevruće odlazile u Starbucks na kavu. Mislim da smo probale skoro sve najnovije vrste koje su u ponudi. Obožavam Starbucks i personaliziranu kavu na kojoj piše Tatijana.

Prije izlaska iz hotela bih na mobitelu napravila screenshot puteva gdje trebamo ići i linije vlakova u podzemnoj željeznici. Ako bi promijenile plan, stale bi ispred nekog kafića ili trgovine i spojile se na njihov wifi ili ušle u Subway.
Ono ogromno razočarenje iz prvog dana se već sljedeće jutro pretvorilo u euforiju i sreću.
Tanja, pa ti si u New Yorku!!!! Stalno mi je ta rečenica zvonila u glavi.
Daj uživaj u svakoj sekundi!!! I stvarno sam uživala.

Hana i ja smo puno toga vidjele i doživjele, ali puno toga je još i ostalo za pogledati. Tjedan dana nikako nije dovoljno za takav jedan grad.
New York bih opisala kao neko ogromno, živo čudovišno stvorenje sa srcem i sa sto slojeva duše.
Jednostavno te obuzme, začara i uđe ti pod kožu luda energija tog grada.

Naišli smo na beskućnika koji je sjedio na pločniku s tablom na kojoj je pisalo: „Family killed by aliens“.
U hrpi ljudi, jedna djevojka mi je doviknula: „Hey! I like your pants!“
U Central parku smo ležale na travi, slušale svirače, vozile bicikl i izgubile se tri puta.
U 11 navečer sam u hlačama od piđame skoknula do Burger Kinga po večeru, nitko me nije niti okrznuo pogledom.
Popila sam Cosmopolitan u kafiću Steve-a i Aidena iz Seks i grada, i to u podne.Bila na nekom fensi rooftop-u, a poslužio nas je konobar Uroš.
U Gap-u pitala prodavačicu koliko košta neka majica i dobila odgovor : „Sorry I dont speak english“…WTF???..:-).

Toliko toga, toliko doživljaja, toliko čudnovatih i pomiješanih emocija.
Kad sam prijateljici rekla da idem u New York, pitala me : „a što ćeš poslije??? Bit će ti sve glupo nakon New Yorka“.
Sad vidim da je bilo smisla u toj njezinoj izjavi.
Potpuno sam se zaljubila u to prekrasno, čudovišno, živo stvorenje sa srcem i sa sto slojeva duše….