New York – the grad koji me očarao

Ivona nas vodi u jedan jedini – New York

Stigao mi je sms…“Idemo li u veljači na neko putovanje?“ Moj odgovor je glasio „Idemo u New York“. Bio je to sms moje drage knjižničarke s pozivom da održim putopisno predavanje. Stalna utrka s vremenom, osim da sam u gužvi potvrđuje i tezu da polako starim, jer mi vrijeme neumorno bježi. Doduše, prošla 2016. godina bila mi je izrazito intenzivna i lijepa. Kako bilo, na redu je, sa zakašnjenjem od osam mjeseci, priča o New Yorku, iako sam svjesna da teško da ću vam otkriti nešto novo o centru svijeta.

Nakon vožnje po legendarnoj Route 66 i prijeđenih 5.500 kilometara s istoka SAD-a na zapad, vraćamo se na istok.

Putešestvije s Route 66 možete pročitati na linkovima u nastavku:

Nakon cjelodnevnog boravka na plaži Santa Monica u Los Angelesu, pred večer sjedamo u auto i idemo prema aerodromu. Na aerodromu smo vratile auto, koji je bio naš dom dva tjedna. Procedura povratka auta, jednostavna je. Rent a car business u Americi razvijen do savršenstva. Predajemo auto, službenik ga skenira i dobije baš sve informacije, a mi dobivamo potvrdu koja potvrđuje povratak auta, ali i kilometražu koju smo prošle – ukupno 5.500 kilometara.

Za let do New York biramo noćnu liniju Virgin american airilinesa. Nakon cijelo noćnog leta, rano ujutro, slijećemo u zračnu luku Newark u saveznoj državi New Yersey. Do New Yorka stižemo taxijem. Smještene smo na Manhattnu, pa do svih znamenitosti koje želimo posjetiti stižemo prilično lako. Kako je Ana, naša suputnica već boravila u New Yorku, ona je nam je objasnila zakonitosti ulica i avenija u gradu pa nam je snalaženje i šetnja po gradu bila bitno olakšana.

Nakon jutarnjeg odmora, krećemo u razgled the grada, koji me je otkrio ću vam odmah očarao u potpunosti, i zauzeo je visoko mjesto na rang ljestvici mojih najdražih gradova.

New York je najnaseljeniji grad u SAD-u, u gradu živi prema službenim podacima više od 8,1 milijuna stanovnika. Zanimljivo je u New Yorku se priča više od 800 različitih jezika. New York je najtraženiji pojam na internetu; registrirano je 7.1 bilijuna traženja grada u raznim tražilicama, što ne čudi jer grad godišnje posjeti 50 milijuna turista, primjerice Hrvatsku godišnje posjeti oko 12 milijuna turista. New York city je podijeljen u pet okruga – The Bronx, Brooklyn, Manhattan, Queens i Staten Island, a ujedinjeni su u jedan grad 1898. godine.

Kako sam spomenula, mi smo smještene na Manhattanu i tu ćemo provesti najveći dio našeg boravka u gradu. Posve smo bile svjesne da ovaj megapolis ne možemo svladati u pet dana, pa smo se fokusirale na glavne turističke atrakcije, i obećale smo si ponovni povratak u centar svijeta.

Šetnju započinjemo na Petoj aveniji epicentaru svjetskih modnih događaja, tu je živo non-stop od sumraka do zore. Neopisiv je osjećaj koračati avenijom koja je bila poprište brojnih radnja mojih omiljenih filmova i serija uz koje sam odrastala. Gužva je u svim smjerovima. Mi se prvo zaustavljamo kod katedrale svetog Patrika neogotičke građevine koja resi Aveniju. Nastavljamo šetnju pokraj Sveučilišne knjižnice, a cilj nam je doći do Central parka. Central park godišnje posjeti oko 25 milijuna posjetitelja. Park je najposjećeniji gradski park. Izgradnja parka započela je 1859. godine, a završila je 1873. godine. Dugačak je 4 km, a širok 0,8 km. Pruža različite sadržaje, za svakog po nešto i vrvi posjetiteljima iz cijele kugle zemaljske. Zaustavljamo se na centralnom trgu u parku, tu balerina pleše, oduševljava me nastupom i tu osjetim onaj poznati priceless osjećaj zbog kojeg putujem – a kojeg najbolje opisuje deviza SAMO ZA TAJ OSJEĆAJ.

Uživamo u izvedenim točkama njujorške balerine i baš ne bi dalje – mogla sam je gedati cijeli dan, ali tempo je takav da moramo dalje. Šetnju nastavljamo dalje prema susjednoj drugoj najpoznatoj aveniji u gradu Šestoj. I u Šestoj aveniji je žiža, ali ipak ne kao u Petoj, pa ću je za vrijeme cijelog boravka u gradu radije koristiti za šetnju i stizanje do nekih novih odredišta koje u gradu želim posjetiti.

Šetamo gradom, zadovoljstvo je na vrhuncu, New York mi se svido jako, osjećam se kao svoja na svom, fotografiram rush hour i bilo grada. Idemo prema raskrižju svijeta, mom dugo sanjanom Times Square-u. Nalazi se na spoju Broadwaya i Sedme avenije, a proteže se od West 42. do West 47. ulice. Times Square je najposjećejnije mjesto na svijetu – dnevno ga posjeti 360.000 ljudi – ili godišnje 131 milijuna ljudi. S razlogom ga nazivaju centrom svijeta i raskrižjem svijeta. Tu je središte kazališne četvrti Broadway i glavni centar svjetske industrije zabave. Poznat je po brojnim neonskim reklamama. Nekada je nosio ime Longacre trg, a u Times Square je preimenovan 1904. godine nakon što je New York Times preselio svoje sjedište u novo izgrađenu zgradu. Newyorški Times Square privlači pažnju cijeloga svijeta na novogodišnju noć. Prva proslava obilježena je 1904., kada je na krovu zgrade na adresi One Times Square održana proslava dočeka. Prvo spuštanje kugle i odbrojavanje do ponoći počinje tri godine kasnije, 1907., a tradicija je postala simbol dobrodošlice novoj godini. U trenutku kad se počinje odbrojavati minuta do ponoći i kugla je na putu prema dolje. Milijun ljudi na trgu i milijarda ljudi širom svijeta prati doček Nove godine na Times Squareu, među njima sam i ja. Neopisiv mi je bio osjećaj, kad sam nogom kročila na Times Square, radost me obuzela i opet je moje tijelo preplavio onaj SAMO ZA TAJ OSJEĆAJ. Vadim fotoaparat, da ovjekovječim svoj prvi boravak na Times Squareu i onda šok i nevjerica – upozorava me fotić battery is low – i odmah potom se gasi. Rastužila sam se na trenutak, tješe me suputnice, vratit ćemo se na Times Square još puno puta za našeg boravka u gradu. Svjesna sam da ću se na trg vratiti još, ali to više neće biti prvi put. Pročitat ću po povratku u Hrvatsku reportažu o Kenijskoj avanturi Josipa Novakovića, kojeg je zadesila ista kob, za vrijeme safarija u Keniji – pa piše Novaković „Trebalo mi je neko vrijeme da prestanem žaliti što neću napraviti niti jednu fotografiju, no onda sam pomislio da ću možda na taj način zapravo više toga vidjeti…Ostaje mi da, evo, uživam sada i ovdje, da budem vojaer u divljini, ostaje mi da uživam u ovome što vidim svojim očima, a ne posredstvom leće fotaparata“.

Brzo sam se ipak utješila zbog nestanka baterije na fotoaparatu, kako bilo računam, tomorrow is another day – progovara iz mene vječni optimst. Sutra dan, Vilma i ja krećemo do Battery parka metrom, od tuda ćemo čitale smo besplatno do Staten Islanda. Do Staten Islanda vozi besplatno trajekt, a brod prolazi u neposrednoj blizini Ellis otoka i Kipa slobode. Tu besplatnu mogućnost iskorištavaju mnogi turisti, a dio gužve smo i nas dvije. Trajekt zaista prolazi pokraj Kipa slobode, fotografiram ga iz svih kutova, baš kao što sam to prije trinaset godina radila s Eiffelovim tornjem koji me je tada oduševljavao. Lijepo je ispred sebe ugledati kip kojeg sam dugo vremena željela vidjeti, simbol Amerike i New Yorka. Kip slobode izgrađen je u Parizu i dar je Francuske SAD-u povodom stote godišnjice neovisnosti, 1886. godine. Deklaracija o neovisnosti potvrđena je u američkom kongresu 4. srpnja 1776. od tada se svake godine svečano obilježava dan neovisnosti diljem cijele zemlje. Kip slobode predstavlja pozdrav svim posjetiteljima i useljenicima pristiglima u SAD. Upisan je na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine. Kip prikazuju ženu, odnosno božicu Libertas sa bakljom i pločom na koju je otisnut datum američke nezavisnosti, 4.7.1776. Pod nogama se nalazi slomljeni lanac što predstavlja slobodu. Visina kipa je 43m, a sa postoljem 93m. Mi ćemo našu putešestviju završiti 3. srpnja 2016. i prava je šteta što nećemo svjedočiti proslavi dana neovisnosti.

Dakle, vozimo se trajektom do Staten Islanda, i odmah po izlasku na Statenu kao i svi ostali, prešetavamo se do mjesta ukrcaja u trajekt koji kreće natrag prema Manhatanu. Upravo s trajekta puca jedan od ljepših vidikovaca na Manhattan. Žao mi je što nismo otišle do Ellis otoka, zbog vremena i ograničenog budžeta, nekad točke D za sve one koji su tražili bolji život u obećanoj zemlji – Americi. Kada su imigranti brodom dolazili u Ameriku, prije ulaska u grad morali su se zaustaviti na otoku Ellis i danas je tamo muzej imigranata. Sjećam se da sam svojedobno gledala fotografije iz posjeta New Yorku mojih prijateljica, i da su mi najupečatljivije i najdoljmljivije od svega bile slike iz muzeja imigranata. Nakon posjeta Staten Islandu i besplatnog pogleda na Kip slobode, šetnju nastavljamo do Wall streeta – svjetskog financijskog centra. Veliki dio svog obrazovanja slušala sam i učila o ovom centru, nabrajujći burze i burzovne indekse, bez osobitog praktičnog interesa za isti. Posebna znamenitost u ovom djelu grada je Charging bull – simbol trgovanja na burzi, a danas jedna od najposjećenijih atrakcija u gradu. Svjedoči tome i gužva oko bika, jer svi žele sliku s bičićem. Zanimljivo je bik je poklon tzv. gerila umjetnika gradu, postavljen je usred noći ispod novogodišnjeg drvca. Iako je bik pomaknut od novogodišnjeg drvca s idejom da se trajno ukloni iz četvrti, zadesila ga je ista sudbina kao i Eiffelov toranj, briselski Atomium postao je kako sam i spomenula jedna od najvećih turističkih atrakcija grada. Uostalom, i Olivera Dragojevića su izbacili iz muzičke škole.

Šetnju nastavljamo po Wall streetu, zaustavljamo se kod New York Stock Exchanga – glavne Newyorške burze, šetamo i do jedne u nizu zgrada u gradu sadašnjeg američkog predjednika Donalda Trumpa. Nakon razgleda svjetskog financijskog centra, nastavljamo prema Ground zerou mjestu pijeteta –stradalim žrtvama u terorističkom napadu – 11.9. 2001. Posebno je to mjesto, koje izaziva dubuku tugu i pijetet. Teroristički napad izvršili su pripadnici Al-Qaide, otevši 4 zrakoplova. Dva zrakoplova su udarila u WTC, treći je udario u Pentagon, a četvrti zrakoplov se srušio u ruralnom dijelu općine Somrset u Pennsylvaniji. Poginulo je oko 3.000 nevinih osoba. Danas je na mjestu bivšeg WTC-a podignut spomenik Ground Zero na mjestu suza i tugovanja za žrtvama svjetonazora koji poznaje samo nasilje, mržnju i osvetu – tako je rekao papa Franjo za vrijeme posjeta ovom mjestu. Poslije napada iz rujna 2001. godine svijet više nikad neće izgledati isto, a ni let zrakoplovom.

Nakon posjeta Ground zerou, ne možete ne osjetiti tugu. S grčom u želudcu, ukrcavamo se u metro. Idemo se naći s našom suputnicom u Bryant parku. Ukrcale smo se u metro, shvatiti ćemo tijekom vožnje u express liniju, koja se ne zasustavlja na svim stanicama. Smijemo se, Vilma i ja, kad shvatimo da smo u express liniji, i da više ne možemo pohvatati stanice koje smo prošle. I onda, baš kao u onoj sreća prati hrabre, ugledamo natpis Central station – a ona nam je izvorni cilj. Izlazimo i ulazimo u središnju zgradu stanice, koje smo gledale u brojnim američkim filmovima i serijama. Stanica je otvorena 1871.g. i proteže se na 19 ha. Obnavljana je 1913.g. i u periodu između 1994. -2000. „The stanicu” je 2013. godine posjetilo 22 milijuna posjetitelja. To je najveća željeznička stanica na svijetu, sa 44 perona i 67 tračnica, od kojih su sve podzemne. Šesta je po redu najposjećenija turistička destinacija u svijetu. Nakon razgleda i fotografiranja the stanice, žurimo na dogovor u Bryant park – zelenu oazu u samom centru grada. Proteže se na gotovo 39.000 m2. Nalazi se na granici između 5. i 6. Avenije, između 40. i 42 ulice. Iako je dio gradske uprave za parkove i rekreaciju New York, Bryant parkom upravlja privatna neprofitna korporacija Bryant Park Corporation. Park je uspješan primjer javno-privatnog partnerstva. Bryant park, našoj družini bio je mjesto susreta i dogovora za dalje. Kao i u životu, tako i na putovanju volim imati plan za kretanje, pa makar ga često mijenjala, ali prijateljica i ja složile smo se plan je tu da bi se promijenio.

Kako bilo, tako je jednog dana za vrijeme boravka u Bryant parku pala odluka da krenemo pješice do Soho-a, Little Italy-a i China town-a. Ne mogu racionalno objasniti ovu odluku. Ostaje mi jedino da mogu prepričavati da sam pola Manhanttana prešetala i to po kiši, uništila usput cipele i umorila se – iako nisam sportski tip – mogu hodati puno i dugo – ali ova šetnja mi je, priznajem, bila previše. Šetamo, izmjenjuju se sunce i kiša, usput kupujem kišobran, prvo jedan kojeg ne mogu otvoriti pa se vraćam zamijeniti ga, pa drugi koji ne mogu zatvoriti i onda tek treći model znam otvoriti i zatvoriti. Uz kišu i sunce, prvo stižemo do Soho četvrti – (South of Houston). U prošlosti je to bio kraj u kojem su živjeli umjetnici, kraj sa zanatskim radionicama i malim trgovačkim radnjama, restoranima, a danas je jedna od najpopularnijih shopping četvrti u New Yorku. U Soho-u nas zatiče ozbiljna kiša, sklanjamo se ispod skele da se pljusak bar malo smiri. Nakon prestanka kiše nastavljamo šetnju do četvrti Little Italy – i onda opet nastupa oduševljenje i onaj SAMO ZA TAJ OSJEĆAJ. Kao da sam ušetala u Italiju, meni jednu od najdražih zemalja i naroda među svim svjetskim zemljama i narodnostima. Masovna imigracija iz Italije tijekom 1880-ih godina dovela je do velikog naseljavanja talijanskih useljenika u donji dio Manhattana. Posljednjih godina četvrt se bitno smanjuje u korist kineskih useljenika, odnosno susjednog kvarta China town-a. Little Italy je bila poprište izmišljene mafijaške obitelji Corleone opisane u romanu The Godfather po kojem su snimljena 3 nastavka kultnog filma Kum. Kako nam se šetnja otegla, iako sam planirala nakon dugo vremena popiti pravu talijansku kavu, kasno mi je za kavu, ali zato mi nikad nije kasno za slatko. Častimo se cannolima. Cannoli su specijalitet talijanske kuhinje; dolaze od riječi cannolo što u prijevodu znači “male tube”, a potječu s Sicilije. Obično dolaze s ricotta ili mascarpone sirom obogaćeni raznim dodacima poput vanilije, čokolade, pistacija… Nakon što smo se zasladile idemo u susjedni kvart China town. Prema podacima iz 2010. godine, u gradskom području New Yorka živi preko 860.000 Kineza. Natpisi na različitim trgovinama, bankama u kineskim četvrtima su ispisani kineskim pismom, a moguće je vidjeti i zgrade sagrađene prema kineskoj arhitekturi. Šetamo po China townu s namjerom da lociramo metro stanicu, srećom nije nam na um pala briljantna ideja da se vratimo pješice do hotela. Izgubile smo se u traženju, i onda uz pomoć dobrih ljudi se lociramo i ulazimo u metro stanicu i na aparatu pokušamo kupiti metro kartu. To je nemoguća misija za nas tri, jer je cijeli ekran aparata za prodaju karata na kineskom jeziku – znakovnom – polusmiješna mi je situacija, nažalost nisam fotografirala ekran aparata. Ugledamo stričeka u kućici i pitamo da li možemo kod njega kupiti kartu. On kao ne razumije u čemu je problem, zašto ne kupimo karte na aparatu – rekoh mea culpa što ne znam kinesko znakovno pismo, ali molim tri karte.

Nezabilazan dio Newjorške arhitekture su ogromni neboderi, s kojeg pucaju vidikovci na grad i okolicu. Pisala sam u ranijim putopisama, kako nisam neka osobita ljubiteljica vidikovaca općenito. Ipak nekoliko nebodera u New Yorku su neizostavni za spomenuti, a to s Rockefeller centar – koji je u vlasništvu ekstremno bogate obitelji Rockefeller, koja većinu svojeg bogatstva duguje iznimno profitabilnom poslovanju nekadašnjeg Standard Oil-a. Kod nas doma se Rockefeller gotovo na dnevnoj bazi spominjao za vrijeme mog odrastanja, u smislu da mi se objasni da nismo bogati kao Rockefelleri za ispunjavanje mojih želja. Tako da sam od ranije dobi shvatila da moji Bačelići nisu Rockefelleri i da moram biti vrijedna, dobro učiti i biti neovisna. Od nebodera valja spomenuti i Chryslerov neboder i naravno Empire State building. Empire state ima 102 kata, a dizajnirali su je arhitekti Shreve, Lamb i Herman. Izgrađena je 1931. godine i sve do 1972. bila je najviša zgrada na svijetu. Zgrada je dobila ime po nadimku države New York. Američko udruženje građevinara proglasilo je Empire State Building jednim od sedam modernih svjetskih čuda.

Kad putujete s restauratoricom i muzejskom stručnjakinjom, neminovan je posjet muzejima. Biram posjet muzeju moderne umjetnosti tzv. MoMA-i smještenoj na 53. ulici, između 5. i 6. avenije. Ističu ga kao najutjecajniji muzej moderne umjetnosti u svijetu. Muzejska kolekcija predstavlja nenadmašan presjek moderne i suvremene svjetske umjetnosti. Kako je Vilma članica udruženja muzejskih djelatnika, dobiva dvije besplatne karte i krećemo u razgled ovog kulturnog doma – puno je ljudi u posjetu muzeju i svi imaju full fotografsku opremu. Šetamo muzejem svi blješti oko nas od fotografskih bliceva, svi se neometano fotografiraju kod Van Gogha, Picassa, Worhola, Muncha… Vilma kao stručnjakinja je u šoku, zaključuje da je ne moguće da je riječ o orginalnim djelima, jer toliko fotoaparata na jednom mjestu teško da bi izdržala orginalna djela. Kako bilo, mene je MoMA oduševila.

I kao uvijek svemu što je lijepo dođe kraj, nakon poprilično skromnog shoppinga, približava se i vrijeme povratka.

Letimo za Munchen pa za Zagreb iz zračne luke Newark u saveznoj državi New Yersey.

Sigurno je obećala sam si bar još jedan povratak u New York. New York I promise I`ll be back.

I za kraj donosim jednu priču o Kafkinoj lutki – znam je odavno, a preuzeta je stranice Najbolje knjige, a kaže;

“Priča kaže da je Franz Kafka sreo djevojčicu u parku gdje je svakoga dana šetao. Plakala je. Izgubila je lutku i bila je neutješna. Kafka se ponudio da joj pomogne u traženju lutke, pa su se dogovorili da se nađu na istom mjestu sljedećeg dana. S obzirom da nije našao lutku, sastavio je pismo u lutkino ime i pročitao ga djevojčici.
“Molim te, ne žali za mnom. Krenuh na put da vidim svijeta. Pisat ću ti o svojim dogodovštinama.”
Bilo je ovo prvo u nizu pisama. Kada bi se sreo s djevojčicom, Kafka joj je čitao ova pažljivo osmišljena pisma o izmišljenim avanturama voljene lutke. Djevojčici je to pružalo utjehu. Kako je susretima došao kraj, Kafka je djevojčici donio lutku.
Ona, naravno, nije bila slična izgubljenoj.
Na prikačenoj poruci pisalo je: “Putovanja su me izmijenila…”

Mnogo godina kasnije, sada već odrasla djevojka, našla je skriveno pismo u lutki.

Sažetak tog pisma bi glasio: „Sve što voliš jednog ćeš dana izgubiti, ali na kraju ljubav će se vratiti u nekom drugom obliku.“

Ivona Bačelić Grgić

P.S. Ukoliko želite pročitati moje ukoričene putopise – knjigu Samo za taj osjećaj – možete naručiti – na mail: ibacelic@gmail.com, a osim na stranici mojih dragih Putoholičara pod rubrikom Puteštvije by Ivona pratiti me možete i na mom blogu svaštari Just for this feeling https://justforthisfeeling.wordpress.com/