Puno smo čitali i pisali o couchsurfingu, al nikako da krenemo, a vuklo nas je. I tako smo odlučili posjetiti Luksemburg i isprobat taj svijet putovanja kroz CS. Naši dojmovi u nastavku.

Couchsurfing je mreža, zajednica ljubitelja putovanja koji dijele svoj kauč sa nepoznatim ljudima. Detaljno o couchsurfingu pročitajte na linku.

Priče o couchsurfingu smo slušali gdje god smo se okrenuli. Profil smo si napravili davno, al nismo bili aktivni. I onda smo odlučili, vrijeme je da krenemo.

Putovali smo u Luksemburg na vikend i odlučili potražiti smještaj preko CS-a. Luksemburg je mala zemlja, i još manji grad pa surfera nema puno. Borili smo se u traženju, pola njih su bili izvan grada, druga polovica nam se nije javljala. Zatražili smo savjet od iskusne surferice Pamele. Hvala Pamela.

I tada smo dobili pozitivan odgovor. Sylvia i Jean Sebastien su francuzi koji rade i žive u Luksemburgu, oni će biti naši prvi domačini. Razmijenili smo brojeve mobitela i kada smo stigli u Luksemburg dogovorili se da samo dođemo do njih. Dočekao nas je Jean Sebastien kao da se poznamo sto godina. Kaže, super što malo kasnite, taman sam imao vremena da malo očistim stan. Ušli mi u stan, kad ono bomba. Ok i moja soba je često kao da je bomba pala, ali ovo su onda barem 4-5 bombi u pitanju, a kaže da je čistio, hmm. Ništa, smještamo se u dnevnu sobu i lagano se upuštamo u razgovor sa JS, saznajemo da Sylivie nema jer je u Kanadi i veza im je pod upitnikom.

Nakon razgovora od nekoliko sati vrijeme je bilo za večeru koju nam je JS pripremio, juha od raznog povrća, fina, ali mrvicu preljuta za moj ukus, ali smazali smo sve kao pravi gosti. Tada nam je ponudio francusko vino i sir, nom nom, ali tu nije bio kraj. Donio je tri boce domaćeg ruma, jedan od cimeta, drugi od raznog bilja i treći od orhideje, hmmm da, orhideja. Sve smo morali probati. Dobro, jel on nas priprema za nešto ili, hm hm. 🙂

Dnevna soba uskoro se pretvorila u našu spavaću sobu. JS nam je ostavio ključeve stana jer je morao u jutro ići radit. JS je informatičar i kaže da zarađuje iznad prosjeka, a prosjek je 30 000kn mjesečno. Hmm, onda bi si mogao i platiti nekog da mu malo očisti stan ili barem da spremi one prljave gaće koje su se iz dana u dan skupljale u kupaonici.

Dani sa JS su nam se svodili na večernja druženja jer je po cijele dane radio. Sve u svemu, prihvatili smo ga takvog kakav je, flegma. I ako ne uzmemo u obzir stan, mama ako ovo čitaš moja soba je apoteka, JS je prilično zanimljiva osoba. Prije svega vrlo je otvoren i pristupačan. Živi iz dana u dan i dobro mu je, boli ga rep za neke stvari. Brzo se privikne i prihvatiš stvari onakve kakve jesu, stoga nam je boravak kod JS na kraju bio vrlo ugodan. Kako JS voli kuhat, kao zahvalu smo mu donijeli Vegetu i Bajaderu.

Naš nastavak CS iskustva bio je i kod nas doma. Znači, nismo samo surfali već i ugostili. Kako živimo u malom mjestu nedaleko od Čakovca, kroz koji prolazi jakoooo malo putnika, a još manje CS-era, teško je bilo naći nekoga za ugostiti. Tako smo skrenuli Stefana sa njegovog puta. Stefano je talijan koji je krenuo na put biciklom po Europi. Krenuo je iz Italije, preko Slovenije i iz Zagreba je planirao na istok, a mi ga preokrenuli. Tražio je smještaj u Koprivnici što se nama činilo dovoljno blizu da navrati kod nas pa smo mu poslali poruku. Stefano je napravio neke izračune, provjerio ceste i odlučio prihvatiti našu ponudu.

I tako smo, tjedan dana nakon povratka iz Luksemburga ugostili Stefana, odnosno Štefa kako smo ga odmilja nazvali. Stigao je bez problema do naših vratiju, a prije toga su ga zaustavili ljudi na polju i skoro ga napili. 🙂 Štef je ostao samo jednu noć, nahranili smo ga domaćom hranom (meso s tiblice, čurke sa zeljem…), upoznali sa našim krajem, lokalnom glazbom (Teta Liza mu se posebno svidjela) i uputili dalje prema Mađarskoj. Štef je jedna vrlo mlada osoba, vrlo mirna i tiha, što je netipično za CS-ere. Ali straaaašno kulturna i uljudna. Sve je bilo po ptorokolu, tko prvi jede, tko se prvi ustaje… Oduševljen je bio našim krajem i drago nam je da mu nismo uzalud promijenili smjer. Štefa možete pratiti na njegovom blogu i FB stranici.

I na kraju što reći o CS-u. Očekivali smo pozitivne dojmove i to smo i dobili. Napominjemo da CS nije samo besplatan smještaj, CS je zajednica putnika i zaljubljenika u putovanje. Ukoliko ćete koristiti CS morate biti spremni na komunikaciju i druženje sa svojim gostom/domačinom, na prihvaćanje njihovih stavova i razmišljanja, a opet ne možete očekivati da će vam domačin biti sluga i skakati oko vas. To je iskustvo kakvo vam ni jedna agencija i vodič ne mogu pružiti.

Thank you Jean Sebastien! Thank you Stefano!

Koristite li vi CS? Kakva su vaša iskustva?