Moj zaručnik i ja smo se upravo vratili s putovanja Italijom, na koje smo se nakanjivali još od početka naše veze. Ove godine, konačno smo rekli da idemo, napravili nekakav plan, bukirali smještaj preko Air b`n`b-a i napokon se pokrenuli

Napisala: Nikolina Bilić

Putovali smo vlastitim autom, tako da smo imali dosta fleksibilnosti i slobode, a uspjeli smo vidjeti i puno više nego da smo putovali javnim prijevozom. Prije nego se bacim detaljnije u priču o našem putovanju, reći ću samo da je vožnja automobilom kroz Italiju bila prava lutrija i činjenica da smo se kući vratili bez ogrebotine nas čini iznimno sretnima, ali o tome ću nešto kasnije.

Naš put započeli smo s razgledavanjem pet pitoresknih mjestašaca. Naravno, pogađate već i sami, riječ je o selima Cinque Terre. Apsolutno prekrasno, kao s razglednice. Treba biti fer pa napomenuti da smo mi na svoj put išli u špici sezone, što znači da je gotovo svako mjesto koje smo posjetili bilo krcato turistima. Dakle, nije sve baš tako kao s Instagrama, ali to i dalje ne umanjuje njihovu ljepotu.

Penjući se po ulicama ovih pet sela u sebi sam proklinjala svoju ljenost i činjenicu da nisam u formi. Već nakon prvog dana, imala sam upalu mišića. Kada smo završili s razgledavanjem Cinque Terre, uputili smo se prema Pizi. Naravno, čim smo stigli obišli smo kosi toranj, jer to se mora, jel tako? Osim toga, nismo puno obilazili nego smo se uputili prema smještaju. Mala digresija, smještaj u svim gradovima pronalizili smo preko stranice Air B`n`B i negdje je bio bolji, negdje lošij, ali sve u svemu, prošli smo relativno povoljno i vratili se kući živi i zdravi i s puno uspomena.

Sutra dan krenuli smo prema Firenci. Na putu do Firence vidjeli smo putokaz za Vinci, prekrasno malo mjesto iz kojeg potječe Leonardo da Vinci. Odlučili smo skrenuti i to je bila dobra odluka. Obišli smo Leonardov muzej, kuću u kojoj se (navodno) rodio i uživali u prekranim Toskanskim poljima. Zaista pravi renesansni čovjek.

Kada smo konačno stigli u Firencu dočekala nas je kiša. Nažalost. Mislite li da nas je to omelo u razgledavanju? Nipošto! Firenca je toliko lijepa da čak ni malo kiše to ne može pokvariti. Zvone i ja smo bili apsolutno oduševljeni. Nikad neću zaboraviti onaj trenutak kada smo bauljali ulicama nadajući se da otprilike idemo u pravom smjeru iako zapravo nismo imali zacrtan cilj (više smo išli „tamo negdje prema centru“) i kada smo izašli na trg te se pred nama pojavila Firentinska katedrala. Umjetničko djelo. Arhitektura dostojna onoj o kojoj se uči u školi. Ostavila nas je bez daha. Oboje. Prvo smo nekoliko trenutaka samo stajali pred njom i divili se u tišini, a zatim smo ju obišli sa svih strana.

Uzbuđeni smo krenuli dalje. Obilazili smo Firencu sve dok nas noge nisu izdale, dok nismo bili mokri do kože i dok nismo osjetili glad. Ne trebamo ni napominjati da smo tako izmoreni tu noć zaspali kao bebe. Sutradan je također bio rezerviran za Firencu, ovaj put sunčan, kao što će biti i svi ostali dani do kraja putovanja. Naravno, katedrali smo se otišli još malo diviti, ali i razgledavati dalje. Zvone je morao pronaći kuću Ezia Auditorea (tko ne zna nek googla), a ja sam za to vrijeme zvjerlala uokolo. Teško je od svih mjesta koje smo vidjeli izdvojiti jedno koje nam je najdraže, ali Firenca je definitivno ostavila veliki utisak na mene. Sama pomisao da su tim istim ulicama prolazili najveći umjetnici koje povijest poznaje bila je dovoljna da svako malo zatreperim.

Još jedna noć i potom opraštanje s Firencom. Sljedeći dan proveli smo vozeći se starim Toskanskim cestama i obilazeći mala mjesta kao što su San Gimignano, Siena, Pienza i u konačnosti Montelpulciano, gdje smo i spavali. Prolazeći kamenim ulicama ovih starih gradića, izmjenjivali su se mirisi sira koji se prodaje na ulicama i ružmarina, što stvara jednu zanimljivu notu koja mi je ostala urezana u sjećanje i kad god čujem riječ „Italija“ sjetit ću se tog mirisa.

 Toskana je prekrasna i zaista je šteta proći kroz nju vlakom ili autocestom, zato bih preporučila svakom tko je u mogućnosti da ju obiđe autom i uživa u zanosnim prizorima koji u svakom bude mir, ali i nekakav osjećaj poleta i kreativnosti. Ne znam, teško je objasniti.

Nakon Toskane, uputili smo se u Rim. Grad koji je meni već dugo na listi želja. Približavajući se Rimu, primjetili smo da se tamo  ne pazi baš previše u prometu, a imali smo i situaciju u kojoj nas je jedan auto okrznuo, srećom bez nekih većih posljedica. Zato preporuka svima koji idu autom – opreza nikad dosta, tamo zaista voze kao da sutra ne postoji.

Ah, Rim. Svaka riječ je suvišna. Kaotičan, ali pun umjetnosti, moderan, ali antički. Malo je za reći da je ispunio sva moja očekivanja. Gdje god smo krenuli nabasali smo na nešto predivno. Nabrajati znamenitosti Rima zaista nema smisla, predložit ću vam samo da ih sami iskustite, ali jednu ipak moram spomenuti. Onu koja me ostavila bez daha, kojoj sam se vraćala kad god bi nam bila iole usput – prekrasna fontana di Trevi. Da, naravno da sam bacila novčiće preko ramena, dakle vraćam se u Rim.

Bitno je spomenuti da smo za vrijeme posjeta Rimu obišli i Vatikanske muzeje. Prvenstveno smo išli zbog Sikstinske kapele, koju se zbilja isplati vidjeti uživo, unatoč ogromnim gužvama i redovima. Jedna preporuka, ukoliko planirate posjetiti Vatikan, svakako si uzmite „skip the line“ ulaznicu online jer redovi su ogromni i nekoliko sati stajanja je zaista gubljenje vremena.

Moram priznati da su mi dojmovi još uvijek svježi tako da je teško opisati svaki detalj i sve što smo doživjeli. Oh da, umalo sam zaboravila. Sladoled u Rimu. Reći ću samo ovo: Fatamorgana – najbolji sladoled ikad!

Nakon iscrpljujućeg, ali prekrasnog boravka u Rimu, krenuli smo dalje. Južnije. Ovdje se zbilja može primjeniti ona narodna „što južnije to tužnije“.

Sljedeća postaja bio nam je Napulj. Ono što će mi zauvijek biti glavna asocijacija na Napulj je smeće. Smeće posvuda. Loše ceste, lud promet i opet smeće. Ali na stranu to sve, još jedna stvar po kojoj ću zauvijek pamtiti Napulj je najsavršenija pizza margartia iz L’Antica Pizzeria da Michele. Nije preuveličano, nije napuhano – apsolutno je savršena.

Naravno da je i Napulj imao svojie čari i nije mi žao što sam ga vidjela, ali ostajem pri tome da je jedan dan u Napulju sasvim dovoljno.

Kada smo se privikli na kaotični dio Italije, zaputili smo se dalje. Najprije na Vezuv. Uspon nije strašan, ali kako ja nisam baš bila u najboljoj formi, malo je za reći da sam ostavila zadnje atome snage gore pored kratera.

Sišavši s Vezuva naša avantura nastavila se u Pompejima. U nekoliko sati obišli smo ruševine grada kojeg je 79. godine uništila erupcija Vezuva. Vidjeti ove građevine bilo je zastrašujuće i impresivno u isto vrijeme.

Što se tiče suvremenog dijela Pompeja, bit ću iskrena i reći da se tamo i nema baš što za vidjeti. Kao i u Napulju samo hrpe smeća i loš promet. Međutim, super stvar kod Pompeja je njegov položaj, a to je blizina Amalfijskoj obali. Tako su nam Pompeji, u kojima smo proveli dvije noći, poslužili kao dobra baza za obilaženje Amalfija. Cijela obala je prekrasna, a Positano je s razlogom toliko popularan na društvenim mrežama.

Zadnja dva dana naše talijanske avanture bila su određena za Modenu i Maranello. Tu smo se prvi put razdvojili i razgledavali svako svoje. Ja trgovine, a Zvonimir Ferrari muzeje. Za sve koje zanimaju takve stvari, u Modeni se nalazi muzej Enza Ferrarija u kojemu možete vidjeti njegove osobne stvari, radnu sobu i slično, a u Maranellu veći muzej u kojemu je naglasak više na automobilima. Također, u Maranellu možete iznajmiti Ferrari, što je Zvonimir i učinio i bio apsolutno oduševljen. Cijene variraju ovisno o modelu i trajanju iskustva, ali za 70ak eura možete provozati Ferrari Californiu ulicama Maranella.

Ovdje je našem putovanju došao kraj te smo se obogaćeni za još jedno prekrasno iskustvo sretni vratili doma.

Fotogalerija: