Naše putovanje je kratko trajalo, ali će se pamtiti cijeli život i vjerujem da mi je ovo otvorilo oči da je zemaljska kugla prevelika, a život prekratak da bi upoznali sve njene ljepote! Širimo pozitivne stvari bez mržnje i zavisti!
Ljetovanje! – U većini slučajeva znači odlazak na neku lokaciju koju odredimo dosta ranije, okupimo porodicu ili ekipu i furamo „na more“. U većini slučajeva narodi s naših područja i odlaze na samo takva ljetovanja koja traju po sedam do deset ili petnaest dana. Možda je to iz više razloga i sva`ko ima svoj razlog zašto baš odrediti jednu lokaciju i provesti deset dana u jednom mjestu. Vjerovatno je mnogima to odmor. Ustati ujutru, popiti kafu, doručkovati, spakovati stvari za cjelodnevni boravak na plaži i zaputiti se na istu. Onda provesti cijeli dan na suncu, cmariti se, izvaditi spakovau sofru na „ponjavu“ i ponovo jesti, kupati se, osušiti se, kupati se, sušiti se i tako u nedogled. Da li je stvarno ovo odmor i ljetovanje?
Uzmemo li u obzir iz kakve sredine dolazimo, treba biti realan i reći da je na našim ulicama nasmijan čovjek lud ili nije normalan. Svi smo svjesni kroz što su mnogi ljudi prošli u proteklom periodu ali to ne znači da se taj isti čovjek ne treba ili ne smije nasmijati, proveseliti ili možda, ne treba iz svega pozitivnog gledati negativno. Više nije ni bitno da li je nekoga zadesila neka negativna stvar u životu, bitno je da je većina cijelog društva (famozna trojka) u našoj BiH nastrojena negativno i puna zavisti (niko se nikome ne raduje i niko ne želi iz nečijeg pozitivnog izvući za sebe pozitivno).
Sada se ponovo vraćam na ljetovanje i malo vedrije (pozitivnije) priče!
S obzirom da sam i sam do prije par godina imao istu priču kao s početka ovog kratkog putopisa, u zadnjih par godina se nešto u meni promijenilo. Možda sam odrastao ili nisam više zelen kao prije, možda sam shvatio što znaći „živjeti“! Nažalost, na našim prostorima za većinu živjeti znači imati kuću ili stan, imati dobar automobil, osnovati porodicu i voditi život od jutra do sutra (kuća – pos`o – kuća – pos`o). Vjerovatno znači i za mene, ali za mene isto tako, materijalno bogatstvo nema istu cijenu kao bogatstvo koje ću vidjeti, zapamiti i umrijeti sa svim tim. Zbog svega toga, čovjek shvati da je jedan život i da ću se rađe sjećati prirodnih ljepota, drugih svjetskih kultura, mnogih drugih stvari koje se nalaze na CIJELOM SVIJETU, nego što ću možda sutra pričati unucima da sam vozio neki dobar automobil, imao najveću kuću (koja se skoro nikada ne završi u BiH, pa je do kraja života gradiš) ili tako neku materijalnu glupost!
Prije skoro dvije godine, imao sam sreću upoznati djevojku koja na život gleda isto kao i ja. Zbog svega toga, veoma lako se s takvom osobom dogovoriti oko planiranja životnih, ali i svih drugih obaveza. Tako se desio naš prvi plan, ne životni, ali jeste onaj koji će mi ostati cijeli život u glavi, a to mi i jeste najveći plan. Desilo se naše planiranje odlaska na ljetovanje. Kada čovjek kaže: „idem na more“, „idem ljetovati“, „idem putovati“, prvo što će sva`ko pomisli je „kako ću ići ako nemam love“. Naravno, to sam i ja pomislio na samom početku našeg plana. S obzirom da smo veoma rano došli na tu ideju, odlaska na ljetovanje – put, imali smo dosta vremena da se neke najvažnije stvari dogovore i stave u svesku. Naš put je počelo dosta ranije nego što smo krenuli na njega. Zamisli, počeli smo putovati u decembru mjesecu. Bez i jednog novčića smo počeli našu avanturu, a kako? Avantura je počela kada se čuo zvuk udarca jedne konvertibilne markice u kasici prasici. Od tog momenta sam bio ponosan na nas jer smo znali da ćemo uspjeti i da ćemo doživjeti ono što će na naša lica staviti najveći osmijeh ovoga Svijeta! Da budem iskren, uvijek sam se pitao kako ljudi putuju po Svijetu, a jedan od odgovora je štednja. Sada će mnogi reći: „čuj štednja a u BiH trećina stanovištva nezaposleno“. Slažem se da je nezaposleno i volio bih da nije, ali onda vidim da su kafići puni, svi puše, piju, ispijaju kafe. Možda nas dvoje nismo svaki dan pili kafu, možda nismo izlazili vikendima da bi ubacili našu kovanicu u kasicu! Sve je to AVANTURA! Avantura je cijeli život, ali sva`ko sebi postavlja svoju avanturu.
Do samog polaska na naš put nismo imali neku konkretnu rutu, ali smo znali koje lokacije želimo posjetiti. Da bi avantura bila još veća, čovjek treba biti dio nje,a to će biti ako ne planira svaki dan u svaki sat! Avanturistu će sreća izdati na početku ili će ga pratiti od početka do kraja, treće ne može biti!
Primjer sreće je kada smo se u 05:55h našli u Splitu s velikim ruksacima na leđima. Oko nas je puno turista koji traže svoje brodove, kupuju karte, ukrcavaju se, iskrcavaju se i ko zna što još rade i traže, a nas dvoje se pitamo kada nam je brod za otok Vis i gdje kupiti kartu. Zamisli, sve smo se to zapitali ispred šaltera koji je nama trebao, a njih je jos 20 i da sreća bude veća, već u 06:00 se otvara naš šalter! Kao i pri dolasku u prekrasnu Komižu, iscrpljeni od kopnenog i morskog puta, umorni i željni hladne vode na svome tijelu koja će lagano krenuti iz tuša, saznajemo da ćemo veoma teško naći smještaj. U tom momentu sjedamo u neki lokal i govorimo da nam neće biti problem spavati na plaži, dok u tom momentu stiže neka crna, vesela gospođa, koja nas pita da li nam treba pomoć. Vjerovatno da sam tražio od nekoga ne bih je dobio, ali ovo je ono kada te sreća prati, onda pomoć sama dođe. Ta ista gospođa nam govori da ona ima slobodno mjesto za nekoliko noćenja … SREĆA!
Mnogo je stvari koje se dese na ovakvim putevima, stvari koje čovjek doživi neplanirano i nespremno, stvari kojima se čovjek iz situacije u situaciju sve više i više raduje!
Nakon svega što smo prošli, vijdeli, upoznali, zapamtili, čovjek jedino što može poželjeti je da svako bude sretan i da iz njega izlazi ljubav. Ne znam odakle i kako, ali se napune sve moguće baterije, od psihičkih do fizičkih i onih nekih trećih!
Mario Stjepić
