No, istinsko zadovoljstvo i mir često se pronađu tek povratkom u vlastitu svakodnevnicu, uočavanjem ljepote u jednostavnim stvarima nadohvat ruke. Ponekad je kratki bijeg na dva kotača, u svježini ranojutarnjeg zraka, putovanje koje je u svemu ravno onom dugom odlasku na more. Ono donosi isti, neprocjenjivi osjećaj slobode kada se poleti na biciklu. 

 

Vožnja prema Savi,  Bundeku ili Jarunu polako i sabrano otvara dan. Na tim biciklističkim stazama, u satima prije nego što pritisne ljetna vrućina, čista svježina jutra stapa se s intenzivnim mirisom rosne trave. Približavanjem malom Savskom mostu, u zraku se već jasno osjeti prepoznatljiv, svjež miris rijeke koji donosi trenutno olakšanje. Na Jarunu, s još pustih klupa, pruža se pogled na veslače na mirnoj vodi i čuju se glasovi trenera koji ih glasno usmjeravaju s obale. Biciklističke staze spajaju različite svjetove :na njima se susreću i pravi biciklisti u punoj sportskoj opremi, koji jure u skupinama ili pojedinačno, i oni koji voze opušteno, tražeći samo mir. Prije nekoliko godina, jedna takva vesela skupina u prolazu je u šali dobacila poziv za pridruživanje, ostavljajući iza sebe predivan osjećaj trkačke solidarnosti. Ruta redovito vodi i pokraj konjičkog kluba, gdje se u tišini mogu promatrati konji i jahači u jutarnjem treningu. Svi ti prizori i mirisi prirode upijaju se u čistom miru, pa se povratak u stan na Jaruščici obično dogodi već prije devet ili deset sati ujutro. 

 

Promatrajući rijeku na Cvjetnom naselju, svuda u zraku osjeća se i intenzivan utjecaj lipa u cvatu, koji se savršeno stapa s mirisom vode. Čovjeku doista nisu potrebna daleka putovanja, oceani ni neosvojive planine da bi osjetio ispunjenost,sve je to već tu, dostupno u neposrednom okruženju. Na jednoj klupi pokraj Save, pažnju privlači umirovljenik koji je također došao biciklom. Kroz njegov razgovor na mobitel s prijateljem, u kojem obzirno planira i obećava da će pronaći neki kutak koji usprkos blagdanu radi kako bi zajedno s unukom popili kavu, zrcali se ljepota u malim, svakodnevnim trenucima koji najviše pune unutrašnjim mirom. Za tog čovjeka, kao i za mnoge druge, taj ranojutarnji krug na dva kotača je najljepše moguće putovanje. 

 

Otkrivanje svijeta je vrijedno iskustvo, ali osjećaj ukorijenjenosti ima neprocjenjivu težinu. Lijepo je poznavati prodavačice u svom malom dućančiću u kvartu i s njima razmjeniti dvije tople riječi. Lijep je i umirujući osjećaj samo se spustiti liftom u prizemlje zgrade na frizuru i pedikuru kod kozmetičarke. No, najveći i neosvojivi mir osjeća se tek navečer, u tišini vlastite sobe. Nigdje na svijetu čovjek se ne osjeća tako slobodno, zaštićeno i opušteno kao u svom vlastitom domu.